Domaći autor otvorio dušu o borbi za život: 'U Rebru su mi odstranili dio oba stopala...'

Nenad Ninčević i Antonio Maričević, članovi glazbenog sastava Hrvatske ruže, gostovali su u Special Happy Showu na Happy FM-u kod voditelja Dine Termana. Otvoreno su progovorili o počecima benda, osobnim pričama koje su ih oblikovale, glazbi kao pozivu, ali i o velikim planovima koji ih očekuju u nadolazećem razdoblju.

Ninčević, jedan od najplodnijih domaćih autora s više od 2000 pjesama, ispričao je kako je nastao bend koji je u samo dvije godine oduševio Hrvatsku.

"Te 2023. godine sam treći put u životu umirao. Dovezao sam se sam na Rebro, s temperaturom 40, sepsom i gangrenom. Nakon pola sata bio sam na operacijskom stolu. Odstranili su mi dio lijevog i dio desnog stopala", ispričao je.

POSLUŠAJTE Hitmejker Nenad Ninčević i Kumovi imaju novi hit: 'Usne boje vina' najavile novi album

Upravo je u tim danima detaljnije otkrivao lik blaženog kardinala Stepinca.

"Gledao sam emisiju o njemu, a na moju sramotu nisam puno znao. Ali slušao sam svjedočanstva Židova i ljudi drugih vjera, one koji kažu da ih ne bi bilo da nije bilo njega. Čitao sam o njemu, molio mu se i odlučio mu napisati pjesmu. Nitko od mojih pjevača nije je htio pjevati. Kao sporna biografija i slično. Ja sam rekao da nije sporna, radi se o blaženiku, mučeniku i žrtvi svih sustava. Zato smo osnovali Hrvatske ruže i sami izveli pjesmu 'Kardinale'", dodao je.

Danas je Nenad domaći autor koji iza sebe ima stotine hitova, iako je studirao na građevinskom fakultetu.

"Ja sam zapravo htio biti sve drugo, samo ne glazbenik. Jednostavno, glazbe je došla iz potrebe. Ulica je bila nemilosrdna, moram biti iskren. Kad sam se doselio s Brda u Split, bilo je još gore. Tamo sam se barem aklimatizirao, a ovdje sam došao s jednim vrlo čudnim naglaskom koji nije baš legao djeci u ulici. Zvali su me Vlaj, tako da sam ja do svoje pete-šeste godine mislio da mi je to ime ili krsno ime", priča Ninčević.

VELIKA ČAST Ovi glazbenici nastupit će na svečanom vojnom mimohodu: 'Pjevat ćemo dok god ima ljudi'

"Otac je želio da ostanem u sportu, u karateu. Do 18. godine sam se uspješno bavio time. Njemu je fakultet, kao jednom inženjeru, bio najvažnija stvar na svijetu. Ali razumijem ga, glazba je nesiguran posao. Kasnije je bio sretan i ponosan na mene", priznaje.

Antonio Maričević ispričao je svoju stranu priče, onu koja pokazuje kako se putovi u glazbi uvijek spoje.

"Još kao dijete sam bio u glazbi. S četiri godine sam prvi put nastupio, kasnije po festivalima, negdje do devetnaeste. Uz to sam igrao nogomet. Kad sam se prvi put oženio, ušao sam u obiteljski posao u Sloveniji. Vjerojatno bih se i danas bavio time da me žena nije upoznala s Nenom i nagovorila da se vratim glazbi", ispričao je.

Danas, kažu, žive i rade kao velika glazbena obitelj.

"Ruže su trenutno u fazi snimanja. Mogu ekskluzivno otkriti da pripremamo duet sa Sestrama Palić. Radimo još jednu pjesmu, tvrđeg zvuka. Ona bi trebala izaći za Valentinovo i tad ćemo najaviti Arenu Zagreb. Pjesma nosi poruku mira i ljubavi cijelom svijetu", otkrio je Ninčević.