Dajanu Čuljak i Matiju Kačana od 1. rujna pratimo u novim zapletima druge sezone RTL-ove serije ‘Sjene prošlosti’ koja donosi neočekivane preokrete
VELIKI INTERVJU ZA 24SATA
Dajana Čuljak i Matija Kačan: 'Znali smo se otprije, odmah smo kliknuli kao Tomo i Paula'
Čitanje članka:
12
min
Kad se Dajana Čuljak i Matija Kačan pojave pred kamerom, sve izgleda lako. Kao da je dovoljno da se pogledaju i Paula i Tomo, bračni par pun drama, strasti i emotivnih preokreta, odmah su tu. Nije ni čudo jer znaju se od prije i kažu da su se “glumački skužili na prvu”. A iako su u mnogočemu različiti, upravo u tome je čar igranja njihovih likova. Dok njihovi likovi prolaze kroz ozbiljne drame i emocije u RTL-ovoj seriji 'Sjene prošlosti', izvan kadra sve je puno smijeha i zafrkancije.
Upravo takvi su bili i na ovom snimanju, opušteni, nasmijani i iskreni. Otkrili su nam kako su gradili odnos svojih likova, kad im je na setu bilo najteže suspregnuti smijeh, koliko su privatno slični Pauli i Tomi, što im je ova serija donijela u profesionalnom i osobnom smislu...
Nova sezona serije 'Sjene prošlosti' samo što nije krenula, što gledatelji mogu očekivati?
DAJANA: Tako je, nova sezona kreće i očekuju vas zanimljivi zapleti, ali i neočekivane promjene kod glavnih likova.
MATIJA: Dobru zabavu, puno zapleta. Novih ‘sjena prošlosti’ koje će poremetiti ionako već uzdrmani kvart i u krhki mir unijeti još više sumnji, nesigurnosti i dvojbi s kojima će se naši likovi morati konfrontirati. Naravno, i rasplet.
Igrate bračni par, Paulu i Tomu, kako ste gradili njihov odnos pred kamerama?
DAJANA: Matija i ja se znamo otprije i nije nam bilo teško glumiti bračni par, zabavno je bilo i super smo podrška jedno drugom.
MATIJA: Dajana i ja smo se odmah glumački skužili, nismo se puno objašnjavali, nego smo krenuli po osjećaju. Imali smo dobar osjećaj otprve. I to je to. Uostalom, Dajana je bila i moja cura u filmu ‘ZG80’.
Koliko se privatno prepoznajete u tim likovima, a gdje ste suprotni?
DAJANA: U većini stvari smo zaista različiti, ali upravo to je ono što čini zanimljivim igrati te likove.
MATIJA: Mislim da sam prije bio sličniji Tomi u nekim brzopletim, nepromišljenim ili ishitrenim reakcijama. Tu svaka sličnost sa stvarnim likom prestaje ili je slučajna. Suprotni smo u svim ostalim osobinama.
Jeste li imali trenutaka na setu kad ste 'pukli' od smijeha, iako je scena trebala biti dramatična?
DAJANA: Naravno da je bilo takvih trenutaka, ali brzo vratimo fokus, to mi je isto super što smo se s vremenom sve bolje istrenirali iz smijeha prebaciti u plač i što god treba.
MATIJA: Događalo se. Mislim da je to najčešće bilo kad vam popušta koncentracija ili ste umorni od učenja tolikih rečenica, situacija, događaja. Meni su najluđe i najzabavnije bile one večere kad se svi likovi nađu za istim stolom. Radnja je tako pisana da, kad se svi likovi nađu u istoj prostoriji, dogodit će se nešto neočekivano. Takve scene sam volio snimati, jako me to zabavljalo. Tad bih se prilično teško suzdržavao od smijanja. Najčešće bezuspješno.
Što vam je bilo najizazovnije, emocije, ritam snimanja ili odnos s partnerom na ekranu?
DAJANA: Ritam snimanja je ponekad znao biti baš izazovan, ali na sve se čovjek navikne, pogotovo uz ovako dobru ekipu ispred i iza kamere.
MATIJA: Ritam snimanja mi se čini kao najizazovniji jer je svaki dan drukčiji. Nekad uloviš neki ritam koji traje određeno vrijeme, pa se to naglo promijeni. Najteže mi je padalo dizanje u cik zore.
U kojoj vam je mjeri rad na seriji promijenio privatni život i svakodnevicu?
DAJANA: Serija je donijela dobre promjene u smislu novih poznanstva, a i neko vrijeme sam više bila u kazalištu nego na televiziji pa mi je drago da sam imala priliku ponovno ‘trenirati’ glumu pred kamerom, pogotovo u ovom zahtjevnijem tempu.
MATIJA: Minimalno. Osim što me nepoznati ljudi pozdravljaju i vole više nego prije (smijeh).
Što biste poručili publici, zašto da nastave pratiti Paulu i Tomu?
DAJANA: Poručila bih vam da nas nastavite gledati jer će naši likovi napokon shvatiti što je bitno i zaista se potruditi da ta njihova zajednica opstane. Bit će mukotrpno, ali trud će se isplatiti.
MATIJA: Ako ste nas voljeli prije, sad ćete još i više. Bit će svega.
Na naslovnici Cafea rekreirali ste Juliju Roberts i Richarda Gerea iz filma 'Zgodna žena'. Je li vam bilo zabavno uživjeti se u taj legendarni par i vidite li kakve sličnosti s Paulom i Tomom?
DAJANA: Snimanje je bilo jako zabavno, puno smijeha i zafrkancije, kao i uvijek s Matijom. Nakon više od godinu dana zajedničkog rada na seriji jako nam je lako raditi zajedno, a tu pozitivu i veselje trudimo se prenijeti na sve koji nas okružuju, od fotografa, kostimografa...
MATIJA: Jako mi je bilo ugodno na snimanju. Atmosfera je bila baš opuštena. ‘Zgodna žena’ je prekrasna romantična komedija uz koju je moja generacija odrasla. Dajana je, kako i naslov filma kaže, zgodna žena, pa mi je bilo lako i ugodno odraditi ovaj ‘težak’ zadatak.
Dajana, još vas je razrednik u srednjoj školi poticao da upišete Akademiju. Kakva je bila Dajana tad, djevojka koja sanja o glumi?
Bila sam mlada i, kako to najčešće je u toj dobi, prilično nesigurna. Trebalo je puno poticaja i razumijevanja mojih roditelja i na tome sam im zahvalna. Razrednik je više puta mami i tati rekao da ću pogriješiti ako se budem bavila bilo čim drugim osim glume. Hvala mu na podršci jer mi je svakako trebala.
Matija, odrasli ste u velikoj, tradicionalnoj obitelji. Što ste od toga ponijeli u glumački život, a što ste morali sami razgraditi da biste postali svoj?
Odrastanje u velikoj, tradicionalnoj obitelji dalo mi je osjećaj pripadnosti, topline i sigurnosti - naučio sam koliko je važno slušati druge, imati strpljenja i razumjeti različite karaktere. To mi je kasnije puno pomoglo u glumačkom poslu, gdje stalno ulazim u različite uloge i moram osjetiti tuđe perspektive. S druge strane, tradicionalno okruženje često zna nositi i očekivanja, pa sam morao naučiti razgraditi tuđa uvjerenja o tome ‘kako bi nešto trebalo izgledati’. U glumi, a i u životu, moraš pronaći vlastiti glas i put, to je proces koji me još oblikuje.
Dajana, Akademiju ste upisali iz prvog pokušaja. Kako pamtite trenutak kad ste nazvali razrednika?
Prijateljica i ja smo trčale prema ADU da vidimo imena na popisu i ja sam se rasplakala kad sam vidjela i njezino i svoje ime. Odmah sam ga nazvala, a on mi kaže: ‘Jesam ti rekao!’. I prasnuli smo u smijeh!
Matija, završili ste i teologiju i Akademiju. Jesu li vas vjera i gluma ikad dovodile u sukob?
Nisam položio sve ispite, odslušao jesam, ali ostalo je puno toga još položiti. A što se tiče vjere i glume, mislim da se u pravilu nadopunjuju jer traže iskrenost i stalno preispitivanje sebe. Vjera mi daje temelj i jasnoću, a gluma slobodu da istražujem ljudsku složenost. Sukobi su se pojavljivali u rijetkim trenucima kad su uloge tražile da zađem u teme ili postupke koji su u suprotnosti s mojim uvjerenjima. Tad sam se morao pitati: igram li samo lik ili postajem instrument nečije agende koja u pravilu nema veze s umjetnosti? Upravo iz tih dilema sam naučio gdje su moje granice i kako ostati vjeran sebi, a istodobno biti predan ulozi.
Dajana, koliko su roditelji i prijatelji utjecali na to da ostanete dosljedni glumi i kad je bilo teško?
Imam tu sreću da su svi podrška, neopterećujuća, puštali su me da nađem svoj put i budem svoja. Najboljem prijatelju sam tijekom studiranja znala doći uplakana pa bi me tješio i rekao ‘ajde, ajde, jaka si ti, nemoj sve uzimati srcu’. Rado se sjetim tih studentskih dana, roditelji su uvijek s oduševljenjem slušali priče s predavanja i dolazili me gledati na ispitne produkcije s mojim mlađim bratom s kojim sam jako povezana i koji je, iako mlađi, bio moj veliki oslonac.
Matija, lik svećenika u 'Larinu izboru' bio je vaš proboj. Koliko vas je oblikovao i profesionalno i osobno?
Nemam dojam da me ta uloga obilježila ili da je bila ne znam kako upamćena kod širega gledateljstva. ‘Larin izbor’ će se pamtiti po mnogo zanimljivijim ulogama i kolegama od mene tad. (smijeh). Tomo je ipak moj trenutačni forte.
Dajana, vaša kazališna prekretnica bila je predstava 'Živjet ćemo bolje'. Što vam je ta uloga donijela privatno, a što profesionalno?
Uloga Lorene za mene je značila pomicanje granica, osvijestila sam da sam hrabra i jaka, da mogu, da se ne bojim i da volim svoj posao. Ujedno mi je donijela i prvu glumačku nagradu i to mi je, dakako, dalo vjetar u leđa.
Matija, sedam godina ste u osječkom HNK. Koliko vas je taj period izgradio?
Na moju veliku sreću i zadovoljstvo, još sam u HNK Osijek i nemam namjeru sad to mijenjati. Tamo sam se glumački oblikovao i napredovao privatno i poslovno.
Dajana, dobitnica ste i Nagrade hrvatskoga glumišta. Što vam znače priznanja, jesu li teret ili poticaj?
Nagrade su uvijek poticaj, lijepo je kad te se primijeti, pogotovo ako je riječ o ulozi/projektu na koji si jako ponosan.
Matija, je li vam bilo teško ostaviti kolege i rutinu te se vratiti u Zagreb?
Trenutačno mi godi ova promjena i život na dvije adrese. U Osijeku odrađujem predstave koje su na repertoaru, a u Zagrebu sam kad god mi to vrijeme i obveze dopuštaju.
Dajana, u predstavi 'Svoga tela gospodar' igrali ste Rožu. Koliko vas privlači svijet klasičnih tekstova?
Predivan projekt, uživala sam od prvog dana probe pa do zadnje izvedbe. Volim klasične tekstove, Roža će mi ostati u srcu jer mi je rastegnula srce i um da vidim i osjećam više i jače.
Matija, glumili ste i u filmu 'ZG80'?
Takvi projektu se ne zaboravljaju. Kad god me netko pita o tom filmu, pojavi mi se osmijeh na licu. Bilo mi je to prvo veliko snimanje, a prvi se pamte (smijeh). Najviše ću ga pamtiti po dobroj ekipi i (ne)umjerenoj zabavi sa super ljudima.
Dajana, što vam je kazalište u Komediji dalo kao glumici, osjećaj sigurnosti stalnog angažmana ili prostor u kojem se stalno morate dokazivati?
Angažman mi je prije svega dao osjećaj sigurnosti jer sam prije toga bila slobodnjak, ali to je mjesto gdje sam doma, gdje su moji ljudi, gdje sam dobila priliku igrati super uloge i rasti kao glumica.
Matija, na setu serije 'Sjene prošlosti' poznati ste po vedrini i humoru. Odakle crpite tu snagu, osobito u trenucima kad privatno niste tako raspoloženi?
Humor mi je oduvijek bio način nošenja s teškim situacijama. I kad privatno nisam najbolje, na setu pokušavam zadržati vedrinu jer vjerujem da dobra energija pokreće cijelu ekipu. Snagu crpim iz ljudi oko sebe - kolega, publike, ali i iz vlastite vjere da se uvijek može pronaći svjetlija strana unutar sebe. Biti dobre volje na poslu je odabir koji nije uvijek lagan, ali je najbolji mogući za sve.
Dajana, kako doživljavate prijelaz iz kazališta u film? Jeste li osoba koja voli kameru ili ona kojoj kazalište uvijek ostaje baza?
Kazalište je moja baza, ali jako volim i rad pred kamerom. Volim promjene, volim taj adrenalin koji ide sa svim tim kad se prilagođavaš u tehničkom smislu glasnoće, brzine kretnji i ostalih stvari koje su različite pred kamerom i na pozornici.
Matija, koja je najveća lekcija koju ste ponijeli sa seta ili iz kazališta, a koristite je i privatno?
Strpljenje i slušanje. Naučio sam da svaka priča, svaki lik i svaka osoba imaju svoj ritam. To mi pomaže i privatno jer me uči da u odnosima i životu budem prisutan i otvoren za druge.
Dajana, serije poput 'Nemoj nikome reći' i 'Novine' nose veliku društvenu težinu, koliko vam je važno sudjelovati u projektima koji komentiraju društvo u kojem živimo?
Jako sam sretna da sam bila dio tih projekata i nadam se da će ih biti još. Važno je baviti se takvim temama i na taj način pozivati ljude na promišljanje pa i akciju.
Matija, kad biste morali birati, biti stalno u kazalištu ili samo pred kamerama, što bi prevagnulo?
Kako kad. Nekad mi je dosta svega, nekad ne bih ni jedno ni drugo. Onda bih opet samo jedno, pa onda drugo. A zapravo volim oboje na svoj način.
Dajana, što vam televizija daje, a što kazalište ne može?
Rad pred kamerom nudi mogućnost da se neka scena ponovno snimi ako nismo zadovoljni s tim kako smo nešto odigrali. Druga je vrsta adrenalina, ali u biti je jako slično, veseli podjednako kao i kazalište. Kazalište mi nudi jedinstvenost trenutka koji se ne može ponoviti i sirove emocije i postojanja tu pred ljudima - upravo pred njihovim očima, i to je divan osjećaj.
Matija, postoji li predstava ili film u kojem ste odbili ulogu, a danas biste je voljeli odigrati?
’Game of Thrones’ (mala rola...). Nećemo dalje. Mladost, ludost.
Dajana, kad birate uloge, birate li ih iz pozicije 'što može biti zanimljivo publici' ili 'što će mene pomaknuti'?
Ima tu i jednog i drugog. Volim igrati karaktere koji su različiti od mog, zanimljivije je, miče me iz zone komfora.
A postoji li uloga koja vam je neostvareni san?
Voljela bih u kazalištu igrati Eleanor od Akvitanije u komadu ‘Zima jednog lava’.
Matija, nedavno ste spomenuli da ste spremni pronaći 'ženu svog života' i imati veliku obitelj, što za vas znači prava partnerica?
Bolje svašta popiti nego svašta izgovoriti (smijeh), šalu na stranu. Trebala bi biti ona s kojom dijelim iste životne vrijednosti - povjerenje, poštovanje i spremnost na kompromise. Život nosi i lijepe i teške trenutke, a važno mi je imati osobu koja stoji uz mene u svemu tome. Ali jednako tako, prava partnerica je i ona uz koju se osjećam sigurno, prihvaćeno i voljeno. To je temelj na kojem želim graditi obitelj.
Koliko vam je važno da razumije vaš posao?
Mora biti moj oslonac - razumjeti moj posao, ali da isto ima i svoj svijet. Ne mora biti stručnjak za glumu, dovoljno je da poštuje i podržava ono što radim. Poštovanje, strpljenje i međusobno razumijevanje čine odnose snažnima, čak i kad raspored divlja. Balans između zajedničkog svijeta i osobnih interesa održava vezu zdravom i sretnom.
Dajana, koliko je teško uskladiti privatni i poslovni život, ima li ljubav dovoljno prostora pokraj glume?
Ma naravno, kad čovjek ima volje i želje, uvijek se nađe vremena za ljubav. Ona je ono što nam daje snage i pokreće nas i čini boljim ljudima. Ponekad su dani ili čak tjedni prilično kaotični i kao u nekoj PlayStation igrici, imam osjećaj da samo trčim i trčim i usputno brzinski komuniciram s bližnjima, ali nadoknadim to nedjeljom - onda sam najčešće u prirodi i to su najljepša druženja, kava za van i duge šetnje šumom.
Matija, trenutačno renovirate stan. Jeste li tip koji voli zavrnuti rukave ili ipak sve prepuštate majstorima?
Volim zavrnuti rukave kad mogu, pogotovo za sitnije stvari ili kad želim osjetiti da sam i sam sudjelovao u uređenju. Ipak, za veće zahvate i složenije radove uvijek se oslanjam na majstore - cijenim stručnost i sigurnost. Mislim da je idealan miks: malo vlastita truda, ali i povjerenje u profesionalce kad treba.
Dajana, koliko vam je važno da partner razumije vaš glumački posao i sve njegove zahtjeve?
Jako mi je to važno - to mi daje osjećaj slobode i još veće povezanosti s partnerom.
Matija, kako izgleda vaš idealan slobodan dan u Zagrebu?
Moj idealan slobodan dan u Zagrebu volim provesti polako. Uključuje vježbanje, bilo trčanje ili lagani trening jer mi sport vraća energiju i ravnotežu nakon napornih snimanja. Kad god imam vremena i novca, volim otputovati i vidjeti nova mjesta. Uvijek me može oraspoložiti čaša dobrog crnog vina uz ljude koje volim u kombinaciji s pjesmom. Nema boljeg.
Dajana, pilates vam je važan dio svakodnevice. Je li to za vas samo fizička aktivnost ili i način da 'očistite glavu'?
Tjelovježba me čini sretnom jer puno energije trošim pričajući i većinom se na poslu mentalno više trošim, dok šetuckanje u štiklama kao Paula nije baš neko zahtjevno kretanje pa mi nedostaje aktivnosti i na taj način to nadoknadim. Osim toga, nakon vježbanja se osjećam sretnije i poletnije, otpustim stres, tako da sam ovisna o tom osjećaju.
Kuhanje vam je strast. Je li to više za druge ili i za vlastiti osjećaj zadovoljstva i mira?
Volim kuhati za druge, a i za sebe. To me smiruje i veseli, baš kao i tjelovježba. Pustim si album od Buena Vista Social Cluba i sjeckam, pirjam - uživam! U zadnje vrijeme najdraži mi je tafelšpic, mogla bih to jesti svaki dan, zdravlje u žlici.
Matija, koji su vam daljnji planovi?
Nisam tip od velikih planova. Bit će sve onako kako treba biti. Na meni je da se trudim i radim, a za sve ostalo ćemo već nekako. Za deset godina volio bih se vidjeti kao glumac s bogatijim iskustvom, iza sebe imati raznolike uloge i projekte te ostaviti trag kroz rad koji je iskren i vrijedan.
Dajana, a koji su vaši ciljevi?
Nemam nekih posebnih planova, nikad ih nisam imala. Imam neki film u svojoj glavi i nekakve ciljeve, ali ako s vremenom otpadnu ili se promijene, nije frka. Za deset godina bih samo da je zdravlja, posla i veselih ljudi.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
