Točno na svoj rođendan 8. lipnja Alka Vuica proslavit će na Šalati četiri desetljeća karijere uz kolege i prijatelje koji su otpjevali i učinili bezvremenskim neke od njezinih stihova
Alka Vuica: Nisam se baš dugo zaljubila i nadam se da ni neću
Osmog lipnja Alka Vuica imat će poseban koncert, čiji naslov sve govori - 40 godina hitova na Šalati! To je bio povod da porazgovaramo s ovom velikom kantautoricom, izvrsnom pjevačicom koja je kroz život i karijeru išla hrabro i bez kompromisa.
Ovo bi trebao biti životni intervju, biografski, pa bih vas pitao da ste s dvadeset imali iskustvo koje imate danas, biste li što mijenjali u životu?
Naravno da bih mijenjala... Nikad nisam razumjela ljude koji kažu da ništa ne bi mijenjali.
Ne mogu se sad točno baviti detaljima, ali ne bih bila tako lakovjerna i zaljubljiva..., tako nevjerojatno duhovna i blaga. S današnjim iskustvom bila bih puno tvrđa i znala bih točno kako da se ponašam s ljudima.
Otkud izvire potreba za pisanjem pjesama? Ja sam je imao samo jednom, kad sam bio slomljen, i jednu sam započeo, o divljenju Arsenu - prvi stih, "Trujem se Arsenom" je, nažalost ili na sreću, bio i zadnji...
Jako dobro zvuči... Trebali ste nastaviti, baš je dobro, svaka čast. I Arsenu bi se svidjelo. Da, stihovi uglavnom nastaju iz boli i pjesnici se u boli rađaju. Ja sam počela pisati kad sam se zaljubila u Winnetoua, s 12 godina... Imam cijelu bilježnicu posvećenu Winnetouu... Možete onda misliti koliko sam ja puta bila slomljena, koliko sam suza prolila u svojim pjesmama... Kao što kaže jedan od mojih omiljenih pjesnika, Branko Miljković, "Kad mastilo sazre u krv, svi će znati, da isto je pevati i umirati"...
Kako nastaje pjesma? Vrtite po glavi neko iskustvo i onda ga sažmete u liriku?
Ja razlikujem poeziju od stihova pisanih uz glazbu ili na glazbu. Po vokaciji sam pjesnikinja, poezija je moja prva ljubav, ljubav prema glazbi me učinila autoricom tekstova... Pisanje tekstova na glazbu je neka vrsta zanata za koji morate imati talent, ali i znanje. Kad imam zadanu glazbu, onda puštam melodiju i ponavljam dok ne postane dio mene... Tekst na zadanu melodiju mora biti metrički točan. Nekad napravim prvo tekst pa ga uglazbim, ja ili netko drugi... A poezija, to ide samo... To samo iscuri iz mene, onako, nahrupi i izađe...
Pjesme pišete otkako ste naučili pisati. Je li vam karijera napredovala strelovito ili polako?
Ja bih rekla polako. Prvo sam krenula pisati, a tek kasnije pjevati. Danas mi je žao što nisam odmah započela i pjevačku karijeru. Ali nisam valjda imala hrabrosti.
Početkom osamdesetih radili ste kao novinarka. Po čemu pamtite to vrijeme? Redakcije su bile velike, slavne, novinari ugledni, o tekstovima i intervjuima se pisalo, raspravljalo, bilo je i zabrana - naslovnica s golim Šarovićem...
Bilo je to potpuno drugo vrijeme. Sve je nekako imalo dignitet. Recimo, morali ste baš biti faca da vam izađe intervju u Startu... Danas se piše o ljudima za koje i ne znate tko su ni što rade.
Jesu li zvijezde tada bile sjajnije? Bregović, Štulić, Rundek, Idoli, masa ih je, kad bih sad nabrojio, mislim da bi najjači današnji izvođači dosegli razine prvih deset ondašnjih?
Ma to su sve ljudi sa strahovitom karizmom! S nevjerojatnim talentom! A opet svi potpuno drukčiji. Ne mogu nikog danas usporediti ni s Bregom, ni sa Štulićem, ni s Rundekom..., općenito s ondašnjom scenom. Pa i na nivou svjetske scene... Gdje su neki novi Rolling Stonesi, David Bowie, Prince, Michael Jackson... Naravno, svako vrijeme ima svoje junake, ali općenito je umjetnost nekad više značila i u glazbenom svijetu i u slikarstvu... Gdje nam je novi Picasso, Dalí... Nekad su umjetnici mijenjali trendove i svijet. A danas svijet mijenjaju Putin, i Trump, i horde influencera. Strašno!
Što su onda značili novinari i fotići - Vesovići, Kelčec, Fras, Jelena Lovrić, Nino Pavić, Dejan Jović, Jasenka Mudri... Je li to bila skroz druga epoha?
Pa dobro. Vi to gledate iz novinarskog ugla. Nekad su fotografi bilježili stvarnost i vrijeme, danas je sve umjetno i fake. Takvo je i novinarstvo. Zapravo, i nije važno je li nešto istinito i stvarno, važno je da se dobro prodaje. Svijet je postao jedna odvratna, ogromna tržnica! Kupuj i prodaj, bilo što...
Autorica ste i suautorica klasika - "Gdje Dunav ljubi nebo", "Danas sam luda" Josipe Lisac, "Hajde da ludujemo" Tajči, pjesme koja je predstavlja Yu na Euroviziji 1990. Te hitove pamte generacije. Jesu li to za vas vaši najveći uspjesi? Na što ste najponosniji u karijeri?
Ma teško mi je na to odgovoriti, ali sigurno je da me beskrajno veseli kad vidim da moje pjesme pjevaju mame, kćeri i unuci! Divno je kada ti pjesme postanu evergreeni i kad im vrijeme samo dodaje na vrijednosti, a ne oduzima.
“Laži, laži, laži me, ti to radiš najbolje. Ljubi, ljubi, ljubi me..." Osjetite li kad vas laže, i opet želite da vas ljubi?
Ma, mi smo žene takve... Damo se zavesti, tako smo napravljene, to nam je u prirodi. Samo da nam bude lijepo, pa makar na trenutak.
“Hodate ispod duge", "sanjate da ste dečko" - katkad ste u medijima govorili o ljubavi sa ženama. Je li to bio eksperiment ili?
Ha, ha, ha... Kako se to pamti kad tako nešto kažete. Mi smo ta generacija, eksperimentirali smo i istraživali život bez straha od osude. Bili smo buntovni i svoji. Pogledajte Madonnu! Ona se još uvijek ljubi sa ženama. A znate zašto? Nijedan se muškarac ne ljubi tako dobro kao žena! Da sam s 20 godina otišla u New York umjesto u Zagreb,vjerojatno bi mi ona sad bila najbolja prijateljica i njoj bi pisala pjesme, a možda bi se i ljubile (smijeh)... Obožavam Madonnu!
Kako ste doživjeli smrt pape Franje koji je poput vas bio za to da gay parovi imaju pravo na obitelj (ali uz ogradu da je obitelj samo ona koju čine muž i žena)?
Pa to je sad već diskutabilno pitanje. Što se tiče pape Franje, doživljavala sam ga doista kao Božjeg čovjeka jer je bio na putu Krista više od bilo kojeg pape u povijesti. Ukazivao je ljudima na Isusov nauk i primjenjivao ga je u svakodnevnom životu. Ja obožavam Isusa Krista i zato mi je papa Franjo bio divan i kao čovjek i kao papa. Svijet je sigurno lošije mjesto bez njega! Ali duboko vjerujem da je sad s Isusom kao što i zaslužuje! A sad s obzirom na to da ste mi u isto pitanje stavili i papu i gay populaciju zbog njegove izjave da su i oni djeca Božja itd. Obitelj je osnova društva. Ako netko živi zajedno, ima pravo da registrira svoju zajednicu, a ne može imati dijete prirodnim putem, treba li dopustiti da prisvoji dijete. Osobno smatram da je djeci Eltona Johna bolje s njim, iako je gay i živi s muškarcem nego u sirotištu. Toliko o tome. Mnogi ljudi imaju djecu, a ne zaslužuju ih. Trebalo bi proći psihološke testove da ti se dopusti da budeš roditelj, a ne samo biti plodan i moći to učiniti prirodnim putem. Priroda nije uvijek fer!
Može li se živjeti samo od pisanja pjesama? Što donosi više novca, pisanje stihova ili pjevanje, muziciranje?
Ma pjevanje naravno... To je neupitno! U našim razmjerima malih državica... Vani je vjerojatno ludilo unosno kad imate svjetski hit. Ali diskografija je propala i sad je sve digitalija, klikovi... Internet je strašno promijenio svijet, a autorsko pravo još mnogi ni ne razumiju, a to je osnovno pravo i na njemu se mora bazirati raspodjela. Mi imamo ZAMP koji surađuje sa svjetskim društvima za zaštitu autorskog prava i vjerujem da stalno napredujemo i da će se i ta digitalna prava pojačati i dovesti u red.
Poznati ste kao hedonistica. Postoje li u hedonizmu granice i, ako da, kako ih određujete?
Jaooo, jako teško... ja sam meraklija! Mada, ne volim se prežderavati, ali volim sve što je fino. Kao prava hedonistica volim se izležavati, masirati, ići na wellness, piti šampanjac, fino vino, dobru klopu, volim fine restorane. Osim što sam hedonistica, ja sam i prava pravcata šminkerica! Jako mi je važno da je sve oko mene lijepo i picnuto!
Kad ste se prestali zaljubljivati, kad ste stavili sebe ispred muškarca?
Pa nije to stvar odluke (smijeh). Jednostavno, nisam se dugo zaljubila i nadam se da ni neću. Kad si zaljubljen,nisi svoj. Ne volim taj osjećaj gubljenja tla pod nogama. Ali nikad se ne zna...
Je li vam specifičan, zavodljiv glas pomagao ili odmagao, ne samo u karijeri nego općenito u životu?
Pa u karijeri pjevačice sigurno, a i zavela sam neke frajere svojim baršunastim glasom (smijeh).
Jedna ste od najtalentiranijih umjetnica, poslovna ste žena, a pisanje pjesama je, kad poželite, unosan posao. Tko vama onda predstavlja izazov, tko vas može potaknuti da budete bolji, a ne samo da napišete komercijalan hit?
Uvijek se jako trudim oko bilo koje pjesme. Ne volim glupe tekstove, pa ih ni ne pišem. Naravno, tekstovi ovise i o melodijama. U baladama možete uvijek napraviti bolje tekstove nego u brzim pjesmama. Ali to ovisi i o pjevaču. Najviše volim pisati za sebe jer se ja ne libim upotrijebiti i psovku ako treba. Ne treba me motivirati nitko da budem bolja jer se ja trudim sama po sebi da budem bolja. Ali dobra glazba me može nadahnuti.
Bili ste član žirija popularnih TV showova ili se natjecali u njima, npr., u "Celebrity Masterchefu", "Zvjezdicama"... Gledamo vas trenutačno kao panelisticu u showu "Tko to tamo pjeva"... Je li to bilo zabavno iskustvo? I koliko je to unosno?
Pa to i radimo zato što nas plaćaju, a ne zbog popularnosti. Ali ta vrsta showa je uvijek zabavna. Družite se s kolegama, stječete nove prijatelje, uređuju vas, oblače, friziraju... Zabavljate se i zarađujete. Ima li išta bolje.
Zašto nikad niste otišli van, otišao je samo vaš prijatelj Bregović, i Karlo Metikoš. Vi ste kalibar za otići.
Ne dirajte mi u stare rane... Nekako sam jako vezana za našu zemlju, za naše ljude, za naš humor... Imam užasno puno prijatelja i jednostavno nisam mogla bez njih. Jednom sam čak i otišla u London s namjerom da ostanem, ali sam se vratila. Isto je bilo i s Milanom.
Kad ste se najviše razočarali u ljude? Je li to bilo privatno ili poslovno?
Ma privatno, naravno. Meni poslovno nije nešto bitno da bi me razočaralo ili boljelo.
Zašto ste pripuštali politiku u svoju butigu?
Pa htjela sam nekako pripomoći i njima i sebi, ali nije pomoglo. Imam neke ideale još iz mladosti od kojih ne odustajem. Jako sam socijalna i pravedna!
To mi je u prirodi.
Je li to bila stvar "public relations" ili - što biste napravili da su vam dali, npr., poziciju ministrice, pomoćnice ili državne tajnice?
Ne mogu vam odgovoriti na to pitanje. Nisam sad u tom filmu.
Poznato je da predsjednik Zoran Milanović uživa vašu veliku podršku. Zamjerate li mu što, ipak?
Razumijem ga i poštujem zbog njegove iskrenosti i beskompromisnosti. Ne zamjeram mu ništa, čak ni njegovu naglost i cinizam. Volim takve frajere. I, na kraju, sve što kaže je istina! Ne boji se reći istinu i ne mulja. To je danas rijetko.
Hoćete li se kandidirati ili na bilo koji način angažirati na predstojećim lokalnim izborima?
Trebala sam, ali neću. Ne sviđaju mi se neke stvari u stranci.
Kako ste doživjeli nedavne proteste u Srbiji? Bi li i hrvatski studenti po vama trebali biti agilniji, ako govorimo o Hrvatskoj?
Mene čudi da mladi u cijelom Svijetu ne podižu takve bune i proteste. Jer ako oni ne spase ovaj Svijet, otišlo je sve u propast. Ovo je više neizdrživo svugdje, taj nemoral, korupcija, profiterstvo, život bez ikakvih stvarnih vrijednosti!