Novinarski posao definitivno je utjecao na mene. Nakon ovoliko godina u ovom poslu ničeg te više nije sram, govori Sabina Tandara Knezović. Već je 20 godina dio Nove TV, koja ju je profesionalno oblikovala
O KARIJERI, OBITELJI, DJETINJSTVU...
Sabina Tandara Knezović nam otkriva: Suprug Andrija i ja smo ona 'najgora' kombinacija...
Čitanje članka:
11
min
Dvadeset godina na istoj televiziji nije mala stvar. Kad uz to ostaneš svoj, britak, smiren pod pritiskom i jednako zanimljiv i gledateljima i sugovornicima, znaš da si uspio. Sabina Tandara Knezović, jedno od najprepoznatljivijih novinarskih lica Nove TV koja ove godine slavi jubilarnih 25, u velikom intervjuu progovara o svom profesionalnom putu, trenucima sumnje, ekskluzivama koje su je lansirale, emisiji 'Demontaža' koja pokreće javne rasprave, pa i o pilećoj juhi.
Bez filtera govori i o balansiranju obiteljskog i profesionalnog života, ljubavi koja traje više od 20 godina, životu s odvjetnikom koji (ponekad) planira putovanja uoči izbora te o kćeri Katiji koja je, kako kaže, 'prgavac koji zna što hoće'. U ovoj priči nećete dobiti samo televizijsku Sabinu nego i onu pravu, emotivnu, duhovitu i nepopustljivo iskrenu.
Nova TV ove godine slavi velikih 25 godina, a vi ste dio tog tima 20. Kako biste opisali svoj profesionalni put dosad?
Bilo je prekrasnih trenutaka, bilo je izuzetno stresnih, bilo je teških, ali i jako tužnih. Sada je to već polovica mog života na Novoj TV, televiziji koja me profesionalno oblikovala i za koju sam jako vezana. Kad vrtim film tih 20 godina, doslovce je proletjelo. Sjetim se redakcije u Vukovarskoj, u Remetincu i prvog 'Dnevnika'. Pa sada i redakcije u Buzinu, našega trećega novog početka. Nikad nam nije dosadno, a najbolji smo kad nam je najteže.
To je odlika moje redakcije.
Sjećate li se svog prvog dana na televiziji? Kako ste se tad osjećali, jeste li imali strahove ili sumnje? Tko vam je tad bio najveća podrška i dao vjetar u leđa?
Kako se ne bih sjećala. Došla sam prestravljena i sto puta sam se pitala hoću li ja to moći. Ali jedan moj teren me razoružao. U jeku afere 'jajne stanice' otišla sam na liječnički kongres koji je bio u Lisinskom. Ne da sam uspjela uloviti glavnog aktera nego sam snimila i reakcije na sve. Kad su shvatili što sam napravila, bilo je kasno. Nakon mene nijedan novinar nije smio ući u Lisinski. A ja sam se vratila u redakciju s mrklom ekskluzivom. Taj pogled urednika, koje sam kao novopečena novinarka sve ostavila u šoku, nikad neću zaboraviti. Tada su svi shvatili da će biti nešto od mene.
Kad ste shvatili da je novinarstvo vaš poziv? Je li vas političko novinarstvo privlačilo od početka?
Još sam kao dijete hodala po kući i glumila novinarku. Točnije, novinare s tadašnje lokalne televizije. Govorila sam 'Za vijesti Sabina Tandara i Mišo Maoduš'. I eto tako sam si prizvala Mišu, s kojim sam sada na Novoj već tolike godine. Iako sam prvo upisala Pravni fakultet, brzo sam odustala i otišla pravim putem - na Fakultet političkih znanosti. Jedan divan period mog života gdje se ljubav u novinarstvo rasplamsala i odvela me na Novu TV.
Vodite emisiju 'Demontaža'. Kako izgleda vaš radni dan prije snimanja? Koliko je emisija unaprijed isplanirana, a koliko se tog događa spontano tijekom snimanja?
'Demontaža' je uvijek do detalja precizno isplanirana. S obzirom na broj sugovornika odredim broj pitanja, a pitanja nikad ne pišem u zadnji tren, nego ih zapisujem danima prije kako mi padnu na pamet. Uvijek želim da budu drukčija i da 'Demontaža' izazove odjek u javnosti. Što se i ovaj put dogodilo. Na drugim debatama se raspravljalo o nečem što se dogodilo u 'Demontaži'. O snazi jednog ajngemahteca da ne govorim. Pileći ujušak dan nakon postao je doslovce tema dana. Izazvao je brojne polemike. Moja ideja nije bila diskreditirati kandidate nego završiti debatu u ležernom tonu, kao što to uvijek radim. Nije mi ni na kraj pameti bilo do kud će ta rasprava u javnosti otići. Nakon toga kandidate iz drugih gradova samo je zanimalo što imam u blic pitanjima.
Što vam je veći izazov, priprema emisije ili vođenje sučeljavanja uživo?
Priprema je po meni puno zahtjevnija, pogotovo sada za lokalne izbore morala sam malo dublje kopati kako bih shvatila koji su istinski problemi gradova. Zvala sam i kolege iz tih gradova da me brifiraju i da mi kažu u kojem smjeru da idem. Nisam se htjela ponavljati nego barem malo biti drukčija od ostalih. I to je ono što je zapravo najteže. Kada debata krene, tu sam svoj na svome. Namjerno nisam željela postavljati različita pitanja kandidatima nego su svi imali ista, a oni su bili ti koji su morali pokazati koliko barataju tematikom i koliko znaju mane protukandidata. Sjedili su po abecednom redu i imali svi iste startne pozicije. Bili oni favoriti ili ne.
Kako se pripremate za nepredvidive situacije tijekom emisije?
Nema tu pripreme, u meni je to instinktivna reakcija. Imam toliko uživo odrađenih intervjua da sam se već izbrusila. S druge strane, neke stvari jednostavno ne možeš naučiti. To ili imaš ili nemaš u sebi. Kad se upale kamere, nikad ne znaš kuda će te emisija uživo odvesti. I na to moraš biti spreman od prvih minuta.
Kad nastanu žestoke rasprave, kako ostajete smireni?
To je ono što ja najviše volim. Kad krene žestoko, moj cilj je ispunjen. Ja sam uvijek smirena i takve situacije me uopće ne izbace iz takta nego me, dapače, vesele. Tako da nema ni trikova ni rituala, to je čisto zadovoljstvo.
Koji vam je bio najzahtjevniji intervju dosad i zašto?
Za mene je svaki intervju zahtjevan jer mi je svaki sugovornik jednako važan. Čak mi je poneki politički lakše odraditi nego kada, primjerice, intervjuiram nekog znanstvenika. Štreberica sam i volim dobru pripremu. Kad to napravim, tad je posao za mene praktički već odrađen. Sjesti u studio na kraju mi ispada najlakši dio tog procesa. Tu meni kreće veselje.
Postoji li nešto iza kulisa što gledatelji nikad ne vide, a zapravo je najteže?
Zna nekada biti jako stresno, ali samo i isključivo zbog vremena. Neki imaju tjedne, mjesečne rokove, ja imam dnevni i to je 19:00. Ako se kasno vratim s terena i ako u tom danu imam prilog i gosta, to zna biti jako izazovno.
Plus što uvijek moram ostaviti vrijeme za frizuru i šminku, tako da postoje situacije u tom cajtnotu da sam znala upravo u šminki smišljati pitanja za intervju i u pet do sedam uletavati u redakciju. Ali to možeš jedino s puno utakmica u nogama. Na kraju priče gledatelji uopće ne znaju kako je moj dan izgledao nego samo gledaju final u 'Dnevniku'.
Što ste najzanimljivije otkrili o političarima u rubrici 'Razotkrivanje', koju ste također vodili?
Političare koje sam snimala i više su nego zanimljivi. S Veljkom Kajtazijem provela sam jutro u romskoj zajednici, navečer smo završili na treningu karatea. Bivši ministar Banožić odveo me na kolinje, Habijan na cross fit, Marija Selak Raspudić na pub kviz, sa Sinišom Hajdašem Dončićem prošli smo sve - od treninga, preko cijepanja drva, pa sve do molekularne kuhinje, dok je Zvonimir Troskot igrao nogomet pa zaplesao salsu. To je njihova druga strana koju građani ne poznaju i vjerujem da ponekad o njima kad ih vide u takvom ležernom izdanju možda mogu i promijeniti mišljenje. Meni je to jedna od dražih rubrika koju sam radila.
Postoji li pitanje koje iz principa nikad ne biste postavili nekom političaru ili političarki?
Postoji, nikad ne bih ulazila u njihov intiman prostor. Primjerice, u francuskim medijima je sasvim normalno raspaliti na naslovnicu tko s kim spava i tko koga vara. Bilo da je riječ o predsjedniku ili zastupniku u parlamentu. Meni je to, evo, jednostavno nezamislivo. Ne bi mi bilo nimalo ugodno da se nađem u situaciji da nekog moram u intervjuu pitati ima li ljubavnicu ili ljubavnika.
Da možete birati, biste li radije popili kavu s premijerom Plenkovićem ili predsjednikom Milanovićem?
I predsjednik i premijer su ljudi koji su po svojim funkcijama na čelu naše države, ja sam novinarka koja profesionalno i nepristrano prati njihov rad. Tu nema mjesta ispijanju nekakvih kava tako da o toj tezi ili-ili niti ne razmišljam. Opuštajuće trenutke uz napitak koji obožavam ipak ostavljam za obitelj i prijatelje.
Jeste li ikad razgovarali s njima u neformalnom okruženju?
Razgovarala sam puno puta i puno su opušteniji nego kada se upale kamere. Čak i kažu koju više nego što bi inače rekli javno. Svi smo mi ljudi od krvi i mesa, ali svatko u svojim ulogama. Kad se svjetla reflektora ugase, ulazi se u jednu sasvim drugu sferu.
Kako danas gledate na ulogu žena u političkom novinarstvu u odnosu na vrijeme kad ste počinjali? Mislite li da se žene i dalje moraju više truditi da bi bile ozbiljno shvaćene u toj profesiji?
Za mene je to potpuna fama. Nikad nisam osjetila da sam bila zakinuta za nešto u svom poslu zato što sam žena. Mislim da ako radiš ovaj posao punom parom, nema nikakvih prepreka. Dapače, nekako mi se čini da je u novinarstvu više žena nego muškaraca. I kod nas u redakciji brojnije su žene. Tako da možemo govoriti o tome, ako mene pitate, da bi možda moglo biti više muških kolega.
Što ste kroz sve ove godine naučili, a nijedna vas škola tome nije mogla pripremiti?
Novinarski posao definitivno je utjecao na mene. Nakon ovoliko godina u ovom poslu ničeg te više nije sram. Ne susprežeš se reći u bilo kojoj situaciji da ti nešto ne odgovara. Muž mi zna reći da me nije upoznao ovakvu, da sam prije bila sramežljiva i tiha. Eto, ako nekome treba čeličenje, moj savjet mladima - birajte televizijsko novinarstvo.
Kako je izgledalo vaše odrastanje? Koje vrijednosti i iskustva su vas oblikovali?
Odrasla sam uz prekrasne roditelje i brata. Imala sam djetinjstvo kakvo bih poželjela svakome. Upravo su oni ti koji su me oblikovali i utjecali na moj osobni razvoj. Uvijek su mi potpora na privatnom, ali i profesionalnom putu. Uvijek kažem kako su mi najveći obožavatelji, ali i najveći kritičari i njima dugujem sve u životu. Jako smo svi povezani, čujemo se najmanje dva puta dnevno, sve znaju što radim i kakvi su mi planovi. Vrlo smo emotivni, ali i temperamentni. U mojoj obitelji puno je smijeha, ali i kad se treba posvađati, i to odradimo sa stilom.
Nekad je televizor, prije interneta, doista bio prozor u svijet. Što ste vi voljeli gledati?
Kao dijete pamtim Branka Kockicu, 'Štrumpfove', 'Čudnovatu šumu'. 'Prljavi ples' sam kao klinka pogledala valjda sto puta, ali i 'Rockyja' zahvaljujući bratu. Isto kao i 'Tko pjeva zlo ne misli', moj najdraži hrvatski film koji znam gotovo napamet. Relja Bašić u meni je uvijek izazivao strahopoštovanje koliko sam ga obožavala. Sjećam se i 'Beverly Hillsa', ali i 'Melrose Placea', to su bile baš hit mladenačke serije.
Za naslovnicu Cafea utjelovili ste Claire Underwood iz serije 'House of Cards'. Hladnu, odlučnu i strateški nastrojenu političarku. Jeste li u njoj prepoznali i nešto svoje?
Vrlo često oni koji me ne poznaju, pomisle da sam hladna i beskompromisna poput nje. Možda ostavljam takav dojam na ekranu, ali privatno sam sasvim nešto suprotno. Jako sam emotivna i požrtvovna, za one koje volim napravila bih sve što je u mojoj mogućnosti.
Claire ne bira sredstva da ostvari svoje ciljeve. Ja, primjerice, nikad ne bih mogla biti takva. Stalo mi je do ljudi s kojima radim i uvijek pazim da nekoga ne povrijedim. Ne volim pokvarene igrice i ljude koji te gledaju u oči i lažu. Vrlo sam iskrena i sa mnom svi znaju na čemu su.
Tko vam je najveći oslonac kad stvari postanu zahtjevne, privatno i poslovno? Plivanje vam je ispušni ventil?
Moji roditelji s jedne i suprug s druge strane. Saslušaju me i daju mi objektivno mišljenje što je u trenutku mog bijesa najbolje za mene. Kad zovem starce, stave me na zvučnik, onda pričam s njima paralelno. Oni su moji i psihijatri i psiholozi. Supruga bolje da ne citiram što mi kaže kad vidi da me nešto uzrujalo, on bi to sve po kratkom postupku. Imam i ispušni ventil koji me drži u balansu. Za to je zadužena moja trenerica Saša. Ne mogu zamisliti život bez nje i njezinih treninga. A plivanje je, u pravu ste, stvarno nešto što me opušta. Veselim se moru i obaranju rekorda u Stobreču s mojom Jelenom.
Kako uspijevate uskladiti posao koji nema fiksno radno vrijeme s obiteljskim životom?
Moram planirati unaprijed, znati na vrijeme kada se što događa, primjerice kod moje Katije, i onda po tome ravnam svoje slobodne dane. Već su naučili da kod mene nema ništa preko noći. Tako je već 20 godina i jednostavno uđeš u taj ritam.
Kako vaša obitelj gleda na to da ste stalno pod svjetlima reflektora?
Navikli su i potpuno im je to normalno. Na moj posao gledaju kao i na svaki drugi.
Kad se i kako upoznali supruga Andriju?
Andrija i ja se znamo iz srednje škole. Oboje smo završili II. gimnaziju, poznatiju kao Križanićevu. Kada smo maturirali, tu su nam se putevi razišli. Opet su se ukrižali jedno ljeto u Primoštenu, gdje on uopće nije trebao biti. Jedrio je s dečkima i neplanirano su prenoćili, a ja sam tu ljetovala s prijateljicama. Tako je sve opet počelo i eto nas 23 godine zajedno. Mogla bih napisati knjigu o nama. Tko zna, možda jednoga dana i budem.
Mnoge vaše kolegice završile su s kolegama s posla, vi ste išli drugim putem. Kako izgleda odnos kad vam partner dolazi iz potpuno druge profesije?
Mi smo ona najgora kombinacija, odvjetnik i novinarka. Šalim se, naravno. Da nije otpočetka ušao sa mnom u ovu moju novinarsku priču, teško da bi se mogao nositi s mojim tempom. Ovako se naviknuo. S druge strane, on je sam sebi šef i ponekad ne shvaća da mi ne leži kada planira, primjerice, putovanja baš eto uoči izbora. I onda se stoti put čudi što sam nervozna. Tako me nagovorio da uoči prvoga kruga lokalnih odemo na Siciliju, pola dana sam provodila na telefonu i požalila, a na kraju smo se morali vratili ranije zbog njega. Ali u konačnici, u njemu imam bezrezervnu podršku. On je flegma, ja sam živac i to je kompatibilno. Zato kad sam najluđa, kad me stres ubija, on me spusti na zemlju.
Zaluta li poneka politička rasprava i u vaš dom? Tko obično 'pobijedi'?
Kad sam s obitelji, uopće mi se ne priča o politici. Imamo pametnijih tema za razgovor, tako je i s prijateljima u društvu. Kad se povede tema, šutim i slušam i, pola toga što čujem uopće nije tako, ali ni najmanje nemam snage ulaziti u rasprave i objašnjavati. Pustim da priča ide. Ako me netko nešto pita, kratko odgovorim i nastojim okrenuti temu na nešto drugo. Dovoljno je što me sve to na poslu 'pojede', ne moram baš i privatno vrijeme trošiti na političke rasprave.
Koja je tajna vašeg uspješnog braka?
Jednom prilikom sam rekla da brak nije kao recept za dobar kolač. To je puno više od toga. Leptirići i početna zaljubljenost ne traju vječno, a kad prođu, ako je uistinu to to, onda ostanu ljubav i povjerenje. Andrija i ja smo prošli puno prekrasnih, ali i jako teških trenutaka koji su nas samo dodatno učvrstili.
Kako vas je majčinstvo promijenilo? Ranije ste rekli da je vaša kći Katija emotivna, maštovita, ali i prgavac koji zna što hoće, prepoznajete li u njoj sebe?
Katija je prekrasno dijete. S njom možeš sve. Pametna, dobra, nježna, emotivna. Obožavam je. Volim reći da boli koliko je volim. Ima jako puno mojih osobina, znam se našaliti da bi joj bilo puno jednostavnije u životu da je povukla više na tatu. Otkad sam je rodila, moj svijet se vrti oko nje, ona je na prvome mjestu i sve za nju.
Planirate li neke nove projekte ili formate? Postoji li nešto što biste voljeli pokrenuti?
Ne volim previše planirati unaprijed. Iza mene je super izborna godina i trenutačno jedino o čemu razmišljam je odmor. Inače prema svakom poslovnom izazovu nastupam kao pravi štreber. Sve što mogu rješavam ne danas, ne sutra, nego jučer. Po prirodi sam perfekcionist i koliko god mi to s jedne strane jako pomaže u poslu, toliko mi i zagorčava život.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
