Riješen misterij munja na Marsu
Usamljeni rover koji se godinama probija kroz hladni pijesak Marsa napokon je odgovorio na prastaro pitanje: Ako munja zapucketa na Crvenom planetu, a nema nikoga da je čuje, proizvodi li ona zvuk? Odgovor je stigao s površine kratera Jezero i glasi – da, i zvuči poput pucketanja biča, piše Science Alert. Znanstvenici su potvrdili da je NASA-in rover Perseverance detektirao ono za što vjeruju da su munje na Marsu, i to prisluškivanjem vrtložnog vjetra na površini planeta. Ovo je prvi put da su "zemljani" dobili konkretan dokaz o električnoj aktivnosti u rijetkoj atmosferi našeg susjeda, fenomenu koji se teoretizirao desetljećima, ali nikada nije bio izravno dokazan.
Pucketanje električnih pražnjenja uhvatio je mikrofon na roveru, izvijestio je tim predvođen francuskim stručnjacima. Istraživači su dokumentirali 55 slučajeva onoga što nazivaju "mini munjama" tijekom dvije marsovske godine, prvenstveno tijekom pješčanih oluja i prolazaka takozvanih "dust devilsa", odnosno pješčanih vragova.
Slučajno otkriće
Zanimljivo je da instrument koji je zaslužan za ovo otkriće uopće nije bio namijenjen lovu na munje. Riječ je o mikrofonu na instrumentu SuperCam, koji je dizajniran da sluša zvuk lasera dok rover "puca" u stijene kako bi analizirao njihov kemijski sastav.
- To je doista slučajno otkriće, čuti da se nešto drugo događa u blizini, a sve upućuje na to da je riječ o marsovskoj munji - rekao je Daniel Mitchard sa Sveučilišta Cardiff, koji nije sudjelovao u studiji, ali je pratio rezultate.
Znanstvenici traže električnu aktivnost i munje na Marsu već pola stoljeća. Baptiste Chide s Instituta za istraživanje astrofizike i planetologije u Toulouseu, glavni autor studije, nije skrivao oduševljenje.
- To otvara potpuno novo polje istraživanja za znanost o Marsu. To je kao pronalazak nestalog dijela slagalice - rekao je Chide.
Električni lukovi, veličine svega nekoliko centimetara, dogodili su se unutar dva metra od mikrofona smještenog na visokom jarbolu rovera. Iskre od električnih pražnjenja – slične statičkom elektricitetu ovdje na Zemlji – jasno su čujne usred bučnih naleta vjetra i udaraca čestica prašine u mikrofon. NASA-in Perseverance tako je u svoju zbirku zvukova, nakon škripe kotača i zujanja elisa helikoptera Ingenuity, dodao i zvuk električnog pražnjenja.
Kako nastaju marsovske munje?
Za razliku od spektakularnih grmljavinskih oluja na Zemlji koje paraju nebo kilometarskim munjama, marsovska verzija je suptilnija, ali znanstveno jednako fascinantna. Fenomen se naziva triboelektricitet.
- Zamislite sunčan, suh dan kada hodate po tepihu ili gumenoj površini i približite ruku kvaki na vratima. Mala iskra koju biste mogli stvoriti, i time osjetiti, ista je vrsta elektrostatskog pražnjenja koju smo detektirali SuperCamom na Perseveranceu - objasnio je Franck Montmessin, koautor studije iz francuskog laboratorija LATMOS.
Atmosfera Marsa je mnogo sklonija električnom pražnjenju i iskrenju kroz kontakt među zrncima prašine i pijeska nego Zemljina. Budući da je atmosfera rijetka i bogata ugljičnim dioksidom, ona apsorbira velik dio zvuka, čineći neka od tih pucketanja jedva primjetnima.
- To je poput grmljavinske oluje na Zemlji, ali jedva vidljivo golim okom i s mnoštvom slabih udara - dodao je Chide, napominjući da su pražnjenja koja su nastala brzim pješčanim vragovima trajala samo nekoliko sekundi, dok su ona nastala pješčanim olujama trajala i do 30 minuta.
Iako su munje već potvrđene na Jupiteru i Saturnu, a sumnja se da postoje i na Veneri i Uranu, Mars je dugo bio enigma. Laboratorijski eksperimenti još 70-ih godina prošlog stoljeća sugerirali su da bi kovitlanje vulkanskog pijeska u uvjetima sličnim onima na Marsu trebalo stvoriti sjaj vidljiv u mraku, ali sve do sada nismo imali potvrdu s terena.
Opasnost za buduće misije?
Ovo otkriće ima velike implikacije za buduće ljudske i robotske misije na Crveni planet. Razumijevanje električne aktivnosti ključno je jer informira naše razumijevanje površinske kemije planeta i moglo bi utjecati na sigurnost opreme.
Stručnjaci ipak smiruju strahove o tome da bi prvi ljudi na Marsu mogli nastradati od udara groma.
- Trenutni dokazi sugeriraju da je iznimno malo vjerojatno da bi prvu osobu koja hoda po Marsu, dok zabija zastavu u površinu, mogao pogoditi grom - napisao je Mitchard u časopisu Nature.
Međutim, dodao je da bi "mala i česta pražnjenja slična statici mogla biti problematična za osjetljivu opremu". Ovo baca novo svjetlo na jedan povijesni misterij. Naime, sovjetska misija Mars 3 sletjela je na površinu tijekom pješčane oluje 1971. godine i radila samo oko 20 sekundi prije nego što je iznenada i misteriozno prekinula prijenos.
- Nešto se promijenilo u tih 20 sekundi. Je li to mogao biti događaj električnog pražnjenja? Mislim da to ne možemo isključiti - rekao je Ralph Lorenz, planetarni znanstvenik sa Sveučilišta Johns Hopkins.
Debata u znanstvenoj zajednici
Iako su dokazi snažni, znanstvenici ostaju oprezni. Električna pražnjenja su se čula, ali ne i vidjela. Kamere rovera nisu zabilježile vizualni bljesak koji bi pratio zvuk, što ostavlja mali prostor za sumnju.
- Mislim da će i dalje biti rasprave među nekim znanstvenicima o tome je li ovo stvarno bila munja sve dok se ne pošalju novi instrumenti da verificiraju nalaze - napomenuo je Mitchard.
Većina zabilježenih događaja dogodila se tijekom najvjetrovitijih dana na Marsu, što potvrđuje tezu da vjetar igra ključnu ulogu u iniciranju električnog naboja. Znanstvenici sada pozivaju na postavljanje namjenskih instrumenata na buduće misije kako bi se precizno kvantificirali ovi fenomeni. Dok NASA planira povratak uzoraka stijena na Zemlju, što je trenutno na čekanju dok agencija traži jeftinije opcije, Perseverance nastavlja svoju usamljenu patrolu. Njegovi "uši" su sada otvorenije nego ikad, osluškujući tiha pucketanja koja bi mogla biti ključ za razumijevanje ne samo vremena na Marsu, već i same kemije koja bi mogla podržavati – ili uništavati – tragove života.
Pogledajte video: