Proveo sam mnogo dana u šok-sobi na Rebru. Mnogi su se više čudili što sam živ nego mrtav

Književnost, po velikom Umbertu Ecu, mora sadržavati element iznenađenja: poanta nije u tome da čitatelju pružiš ono što on misli da mu treba nego da svojim pisanjem posreduješ promjene u njegovoj glavi i tako stvoriš onu vrstu čitatelja kakav je nekoj priči potreban. “Nisam siguran ni da znam što bi bilo to nešto što bi odgovaralo očekivanjima čitatelja. Pretpostavljam da Barbara Cartland piše ono što čitatelji očekuju”, rekao je Eco. Njega je zanimalo pisati o stvarima koje čitatelj najmanje očekuje. A da bi književnost bila autentična i zanimljiva, po Ecu, mora se baviti gubitnicima. “Dostojevski je pisao o gubitnicima. Glavni lik ‘Ilijade’ je gubitnik. Gospođa Bovary je gubitnica. Julien Sorel je gubitnik. Dosadno je pričati o pobjednicima. Prava književnost uvijek se bavi gubitnicima. Naprosto, gubitnici su zanimljiviji. Pobjednici su dosadni jer obično pobjeđuju slučajno”. Ecove ideje primijenjene na novu knjigu Damira Karakaša, “Okretište”, riječima “gubitnik” i “pobjednik” pridaju nova značenja. Je li gubitnik onaj koji je poražen ili je gubitnik onaj koji tome porazu dopušta da prevlada sve ono dobro u njemu? Mnogi ne znaju da je Damir Karakaš prije nekoliko godina bio fizički napadnut, nakon čega je završio u bolnici, doslovno se boreći za život. Stjecajem okolnosti priča nije dospjela u javnost, a Karakaš je sretnom slučajnošću uspio preživjeti, ili bolje – prevariti smrt.