Damiru Keleminčiću sude zbog optužbi da je krajem 2011. ubio susjedu Slavojku Senišin (76) kako bi se domogao njezina stana u Dinarskoj ulici u Zagrebu. Svjedočili su njegovi poznanici
Prijatelj optuženog Keleminčića: 'Prije desetak godina samo je rekao da babe više nema...'
Damira poznajem dugi niz godina, moja žena i njegova bivša žena išle su zajedno u srednju školi pa smo bili obiteljski prijatelji. Pokojna je bila takva osoba da je nikada nismo vidjeli, a navraćali smo Damiru. Možda sam je jednom vidio na prozoru. Od Damira i drugih iz našeg kruga poznanika čuo sam da je bila izuzetno asocijalna i neugodna osoba, pričao je na Županijskom sudu u Zagrebu dugogodišnji prijatelj Damira Keleminčića, obrtnik Josip R. (61).
Keleminčiću sude zbog optužbi da je krajem 2011. ubio susjedu Slavojku Senišin (76) kako bi se domogao njezina stana u Dinarskoj ulici u Zagrebu. Keleminčić tvrdi da je nevin iako je Slavojkino tijelo policija pronašla u rujnu 2022. na njegovu imanju u Prečnom, zakopano u bunaru. Slavojkin nestanak prijavio je njezin sin 5. studenog 2011. godine.
- Prije nekih desetak godina Damir nam jednostavno rekao da 'babe više nema'. Tad je još bio u vezi sa djevojkom iz Njemačke. To je sve čega se sjećam i nisam dalje ulazio u to. U tom našem društvu svi smo je zvali 'baba' jer je bila konfliktna, teška osoba - pričao je Josip.
Prisjetio se i izmještanja bunara na Damirovu imanju u Prečnom.
- Taj bunar nikad nije bio funkcionalan i nalazio se na sredini dvorišta. Znam da ga je izmjestio da bude kod roštilja, odnosno premjestio je krunu kako bi dvorište bilo urednije. Na mjestu gdje je bila rupa od bunara ostala je ravna ledina, a kruna bunara pomaknuta je, prema mojoj procjeni, nekih četiri metra ulijevo - govorio je svjedok.
Vezano uz Slavojkin stan, koji se nalazio iznad Damirova, kazao je da je Damir znao natuknuti da nešto otkupljuje, ali ne i od koga.
- Negdje 2016. ili 2017. je rekao da krov prokišnjava, da sin od te susjede ne dolazi i da će on ući u taj stan jer mora popraviti jer će inače nastati šteta u cijeloj kući - dodao je Josip.
Na istoj raspravi svjedočilo je još troje Damirovih poznanika, koji uglavnom o samom Slavojkinu nestanku ni ubojstvu nisu znali ništa, kao ni o promjeni vlasničke strukture Slavojkina stana.
- Kod Damira na Remizi bila sam možda dva puta, u Prečnom nešto više, pet ili šest puta. Jednom smo prolazili kraj stana iznad njegova za koji je Damir rekao da se renovira i da će u njemu živjeti drugi njegov sin. Na dan Damirova uhićenja zvala sam ga, ne znajući da je uhićen ni zašto jer sam planirala raditi ručak i htjela sam pozvati njega i njegovu djevojku. Rekao mi je da je na policiji, da je riječ o babi koja je nestala prije 12 godina i da ne može razgovarati. Teško mi je kad se svega sjetim - kazala je Anđelka R. (62).
Njezin suprug Ljubo L. (68) Damira je opisao kao urednog i vrijednog čovjeka, koji skrbi o svojoj obitelji.
- Kad smo čuli da je nađeno tijelo te žene svi smo bili u nevjerici, nije nam bilo svejedno. Nekoliko noći nisam mogao spavati - svjedočio je Ljubo. Prisjetio se i da je netko pričao da je Damir bio na policiji jer ga je jedna žena prijavila da joj je ubio psa i da im je to bila dobra zezancija.
Podsjetimo, Keleminčića optužnica tereti da je između listopada i studenog 2011. u Dinarskoj ulici u Zagrebu u namjeri da Slavojku liši života zbog njezina dijela stana iskoristio činjenicu da je riječ o ženi u dobi od 76 godina koja mu ne može pružiti adekvatni otpor i koja živi sama u stanu od 72 kvadrata na prvom katu kuće u kojoj je stanovala prišao žrtvi te je s leđa zadavio žicom. Njezine ruke i noge potom je vezao selotejpom i tijelo zamotao u tepih, a potom ga ju prevezao do svoje vikendice u Prečnom.
Tamo je tako zamotano tijelo bacio u bunar u dvorištu i zatrpao ga građevinskim otpadom, a površinsko okno bunara kasnije maknuo i premjestio ispred vikendice kako bi prikrio mjesto gdje je sakrio tijelo. Slavojkin nestanak policiji je 5. studenog 2011. prijavio njezin sin. Kako potraga za njom nije urodila plodom, Keleminčić je strpljivo čekao da prođe zakonski rok od pet godina kako bi se Slavojku proglasilo mrtvom. Potom je 20. rujna 2016. na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za promjenom upisa nekretnine. Sa sobom je imao ugovor u kojem je sebe neistinito naveo kao kupca stana Slavojke Senišin. U tom lažnom ugovoru pisalo je da je stan kupio 7. lipnja 2005., a čak je bio ovjeren i kod javnog bilježnika. Keleminčić je bio toliko bezobziran da požuruje uknjižbu, koja je i provedena 16. siječnja 2017., nakon čega je on provalio u stan, promijenio bravu i u njega uselio svog sina.
Keleminčić na sudu tvrdi da nije kriv za teško ubojstvo i krivotvorenje.
Tijekom istrage provedeno je psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje čiji je zaključak da je Keleminčić u vrijeme ubojstva bio ubrojiv te da je riječ po iznadprosječno inteligentnoj osobi s narcističkim poremećajem ličnosti.
Tijelo žrtve policija je pronašla u rujnu 2022. u bunaru u Prečnom na dubini od sedam metara, a identitet je potvrđen DNK analizom. Ruke su joj bile vezane na leđima samoljepljivom trakom, dok joj je oko glave više puta bila omotana PVC vrećica, a oko vrata je bila omotana plastificirana žica.