Sentinelci su narod koji živi na prekrasnom vulkanskom otoku i koji nikad nije imao kontakt s vanjskim svijetom. Njihovom otoku nitko ne smije pristupiti na bliže od pet kilometara
BENGLASKI ZALJEV
Pleme je izolirano i ratoborno: Svi se boje doći na njihov otok
Još uvijek je teško povjerovati da u današnjem svijetu postoje skupine ljudi koje nisu upoznate s civilizacijskim tekovinama, ali svako malo stigne neko novo pleme koje dokazuje da je to itekako moguće...
Prekrasan vulkanski otok površine 72 km² nalazi se u izolaciji od glavne skupine Andamanskih otoka u Bengalskom zaljevu i tehnički pripada Indiji, no ima poseban status autonomne regije s neuobičajenom zabranom - naime, nitko ne smije pristupiti otoku na bliže od pet kilometara.
Riječ je o Sjevernom Sentinelu, a razlog ove zabrane su Sentinelci, narod koji živi na tom otoku i nikad nije imao kontakt s vanjskim svijetom.
Na otoku žive već 60 tisuća godina
Govore jezikom koji nije klasificiran, a glede tehnološkog razvoja na dnu su ljestvice. Bave se lovom i skupljanjem plodova. Ne znaju brojiti dalje od tri, a ne poznaju ni vatru ni poljoprivredu. Spadaju u rijetke nekontaktirane domorodačke narode i po procjenama ih ima oko 250. Iznimno su ratoborni, a pretpostavlja se da na otoku žive već 60 tisuća godina.
Što se njihovih ostalih karakteristika tiče, niskog su rasta (oko 160 cm), tamne kože i iznimno kovrčave kose. O njihovu načinu života zna se vrlo malo - nagađa se da su prije otprilike 6 tisućljeća došli iz Afrike.
Žive u kolibama, koriste lukove, strijele i harpune. Poznati su po svojoj negostoljubivosti, a pokušaji uspostavljanja komunikacije s njima završavaju neuspjehom.
Dva ribara su ubijena jer su lovili ribe u vodama oko otoka
Oruđe prave od kostiju, kamena i drveta. Njihovo naoružanje se sastoji koplja i ravnih lukova, a koriste i više vrsta strijela, za lov na kopnu i u vodi. Što se tiče prehrane, jedu uglavnom ribu, kokose, svinje, a vjerojatno i ostalu divljač koju ulove u gustim šumama otoka.
Prvi ljudski pokušaj kontakta s njima datira iz 1896. godine, kad je potraga za odbjeglim zatvorenikom završila pronalaskom njegovog trupla probodenog strijelama, a sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća strijelu je u nogu dobio redatelj jednog dokumentarca. Posljednji zločin dogodio se 2006. godine, a dva ribara su ubijena jer su lovili ribe u vodama oko otoka.
Nakon tog incidenta indijska vlada je odlučila u potpunosti izolirati taj otok i ostaviti njegove stanovnike na miru. Stručnjaci vjeruju da je razorni tsunami iz 2004. godine ostavio traga na brojnosti stanovništva, a gusta prašuma ne dopušta satelitima i dronovima da snime što se zaista događa na njihovom tlu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
