Kako se prilagoditi prilikama: Bez posla, ali ne bez nade

I kad ostanu bez posla, ljudi se snađu

Neki dan sam u gradu srela kolegu iz medija, koji je dugo godina radio kao fotograf. Na pitanje kako je, prvo se požalio da ništa više nema smisla, a onda dodao 'Sredio sam staru kuću u Slavoniji i selim se s obitelji.' I baš kad sam pomislila jao, što li će sad, iznenadila me sretna vijest. Čovjek ne samo da se snašao, nego ide u novi kraj, za novim poslom i novom budućnošću.

I doista, i kad ostanu bez posla i kada se dogodi najcrnji scenarij, ljudi se snađu:

- promjenom mjesta boravka

- promjenom posla

- promjenom okoline (na selu možete zasaditi nešto hrane)

- promjenom razmišljanja da je budućnost samo negdje drugdje

- renoviranjem stare kuće/vikendice umjesto najma stana

- preseljenjem u jeftiniji stan/kuću

- smanjenjem troškova i promjenom načina života (skromnije ne znači lošije).

Nekad je odluka da stanemo na loptu, razmislimo gdje smo i okrenemo se od nerealnih ciljeva te krenemo ka ostvarivima - hrabra i pametna.

Ne sumnjam da će iskusni fotograf uspjeti u nekom novom obliku fotografiranja u Slavoniji, gdje su svadbe, krstitke, rođendani, krizme i još štošta uvijek aktualni. Zagrebu će se uvijek moći vratiti. Osobito ako uspije među veselim Slavoncima, zaradi i počne lijepo živjeti. Onda će dolaziti kako bi se zasluženo pohvalio.