Himalajska sol zapravo je vrsta kamene soli koja se dobiva iz podzemnih naslaga nastalih prije milijuna godina, kada su drevna mora isparila i ostavila mineralne slojeve
Lifestyle
Komentari 0
Himalajska sol zapravo je vrsta kamene soli koja se dobiva iz podzemnih naslaga nastalih prije milijuna godina, kada su drevna mora isparila i ostavila mineralne slojeve
Ipak, stručnjaci upozoravaju da razlike između ove dvije vrste soli nisu toliko velike koliko se često misli.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:43
Himalajska sol zapravo je vrsta kamene soli koja se dobiva iz podzemnih naslaga nastalih prije milijuna godina, kada su drevna mora isparila i ostavila mineralne slojeve. Najpoznatije nalazište nalazi se u Pakistanu, gdje se sol vadi iz rudnika i potom obrađuje u različite oblike, od sitnih kristala do velikih blokova koji se koriste i za kuhanje ili posluživanje hrane.
Njena prepoznatljiva ružičasta nijansa dolazi od tragova minerala, prije svega željeza, ali i manjih količina kalija, kalcija i magnezija.
Često se ističe da himalajska sol sadrži desetke različitih minerala. Iako je to točno, njihova količina je vrlo mala. U praksi su i himalajska i obična kuhinjska sol sastavljene gotovo u potpunosti od natrijeva klorida, što znači da je njihov osnovni nutritivni učinak gotovo isti.
Drugim riječima, razlike postoje, ali su toliko male da nemaju značajan utjecaj na zdravlje ako se sol konzumira u uobičajenim količinama.
Jedna važna razlika ipak postoji. Klasična kuhinjska sol u mnogim je zemljama obogaćena jodom, mineralom važnim za normalan rad štitnjače. Himalajska sol najčešće nije jodirana, pa se osobe koje je redovito koriste trebaju pobrinuti da jod unose kroz druge namirnice, poput ribe, mliječnih proizvoda ili jaja.
Dio popularnosti himalajska sol duguje estetici i gastronomiji. Njezini veći kristali i blagi okus često se koriste kao završni začin na jelima, a zbog izgleda se rado poslužuje i u restoranima. Osim toga, marketinške poruke koje naglašavaju „prirodno“ podrijetlo dodatno su pridonijele njezinoj popularnosti.
Iako se često govori o himalajskoj soli kao o posebnoj namirnici, ona je samo jedna od mnogih vrsta koje se danas koriste u kuhinji. Razlike među njima najčešće su u načinu proizvodnje, veličini zrna, boji i količini minerala u tragovima, dok je osnovni sastojak kod većine, natrijev klorid.
Stolna (kuhinjska sol)
Najčešća sol u kućanstvima dobiva se iz rudnika, a tijekom proizvodnje prolazi kroz proces rafiniranja. Zbog toga je vrlo sitna i gotovo potpuno čisti natrijev klorid. U mnogim zemljama joj se dodaje jod kako bi se spriječio njegov nedostatak u prehrani, koji može uzrokovati probleme sa štitnjačom.
Morska sol
Morska sol dobiva se isparavanjem morske vode i obično ima krupnija zrnca od stolne soli. Ovisno o izvoru i načinu obrade, može sadržavati male količine minerala poput kalija, željeza ili cinka.
Košer sol
Košer sol ima krupna, ljuskasta zrna i najčešće se koristi u profesionalnim kuhinjama. Naziv dolazi iz židovske tradicije, gdje se koristila u postupku uklanjanja krvi iz mesa.
Zbog svoje strukture lako se uzima prstima i ravnomjerno raspoređuje po hrani, pa je popularna među kuharima. Obično ne sadrži dodani jod.
Keltska sol
Keltska sol vrsta je morske soli koja potječe s obale Francuske. Ima sivkastu boju i često je blago vlažna jer zadržava malo morske vode. Sadrži tragove minerala i nešto manju količinu natrija u odnosu na klasičnu kuhinjsku sol, a često se koristi kao završni začin na jelima.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+