HND je svoju "vjerodostojnost" i "objektivnost" dokazao više no jednom. Vrijeme je za priredbu posvećenu pogibiji stotinu male djece u Vukovaru. Poginulim braniteljima čija imena nikad nismo imali priliku javno čuti. Obojici poginulih sinova Marte i Marjana Živkovića, i samog dragovoljca koji je poslije svega proživljenog završio na sudu zbog razbijene ploče. Luki Andrijaniću. Četvorici poginulih sinova pokojne Kate Šoljić. HOS-ovcima i varaždinskim braniteljima koji u i oko Vukovara kosti ostaviše. Logorašima srpskih koncentracijskih logora koje su dojučerašnji komšije prokazali poslije pada grada. Silovanim ženama. HND se nikad nije sjetio inicirati priredbu njima u čast. Preživjelim teškim invalidima i PTSP-ovcima. Svakom živom vukovarskom branitelju. Ako je i cehovsko udruženje u pitanju moralo bi svrnuti pogled izvan svog uskog djelokruga. Siniša Glavašević je bio glas ratne istine, novinar ubijen nakon pada grada. Zašto bi svake godine morala biti priredba baš u njegovu čast? Jesu li poginuli koje sam navela nama manje vrijedni, trebamo ih zaboraviti? Ne bih rekla. Ovo je čisto politiziranje inicirano od vladajuće politike i ništa drugo.