Ono što HNB predstavlja kao preventivnu mjeru za očuvanje financijske stabilnosti u stvarnosti je nastavak politike koja pogoduje bankama, a teret prebacuje na obične ljude. Uz rast cijena stanova, produženje roka otplate i strože kreditne uvjete, stambeni kredit postaje dugoročno ropstvo, a ne sredstvo za rješavanje stambenog pitanja. Ljudi sve češće ulaze u dugove koje će vraćati cijeli život, dok banke ostvaruju rekordne profite i jačaju svoju moć. Stan više nije osnovno pravo, nego luksuzna roba dostupna samo kreditno podobnima. Sustav ne služi čovjeku, već ga oblikuje po svojoj mjeri, da bude dužnik, poslušan i ovisan. Ovo je izopačenje pravde i naravni grijeh društva koje od života stvara ugovor o dugu jer čak i Biblijski govoreći, posuđivanje s kamatom bilo je zabranjeno među pripadnicima Božjeg naroda (Ponovljeni zakon 23:19), jer stvara gospodara i roba (Mudre izreke 22:7: Bogataš vlada nad siromahom, a dužnik je sluga vjerovniku). Današnji sustav nije ništa drugo nego sustavno robovanje pod krinkom slobode tržišta.