Hrvatska verzija bacača raketa s 12 lansera dizajnirana je tako da je mogu vući i lakša vozila. Bio je važan dio brze operacije, a proizvodi se i koristi još i danas
Zvuk ovog oružja je hrabrio branitelje: 'Udar RAK-ova bio je znak da stiže prava Oluja!'
Osjećaj ponosa i sreće kad u 5 sati 5. kolovoza 1995. čekaš na padinama Dinare znak. Odjednom se kroz vezu čuje "Krenuli smo!" A nebo gori! U ušima zvuk VBR-a, RAK-ova, haubica. Oluja nad olujama!
To je samo jedan od komentara branitelja koji su spremno koračali u obrani Hrvatske u operaciji Oluja i dobro se sjećaju grmljavine tog ljetnog dana. Za nju su uglavnom bili zaslužni mali mobilni višecijevni bacači raketa RAK-12. Branitelji kažu kako su uz njih bili itekako sigurni, a bilo je njima lako baratati. Nišan je imao na gornjoj cijevi, a salva od 12 raketa bila je dovoljna da na udarnom području, kažu, ne ostane niti miš.
Naime, hrvatski RAK-12 verzija je jugoslavenskog sustava M-63 Plamen, razvijen je za mobilnost i fleksibilnost na bojištu. Sustav može ispaliti 12 raketa kalibra 128 mm, koristeći dva tipa projektila. Prvi je M91, s dometom od 8500 metara, i M93, s dometom od 13.000 metara. Ova verzija bacača dizajnirana je tako da je mogu vući i lakša vozila poput terenaca, što povećava taktičku pokretljivost. Kako bi ispalio cijelu salvu, potrebno mu je samo 12 sekundi, a njegov operater za to se vrijeme nalazi na sigurnom položaju 20-ak metara dalje. Sustav je od devedesetih proizvodilo nekoliko tvrtki iz Hrvatske, a danas ga proizvodi tvrtka Maldred iz Potpićana u Istri. Posada lansera sastoji se od pet vojnika, kojima zapovijeda zapovjednik grupe.
Napunjen teži samo 975 kilograma, što je manje od prosječnog osobnog automobila. Njegov udar neprijatelji su mogli očekivati doslovno odasvud, pogotovo tijekom Oluje. Topničko-raketni divizioni bili su tad i više nego dobro opremljeni i maksimalno spremni kako bi, osim razarajućeg, izveli i onaj psihološki pritisak.
Pokazao je to jasno i prvi dan Oluje, koji je završio točno onako kako su vojni stratezi pripremali.
Inače, Hrvatska vojska i dan danas koristi manji broj ovih sustava, a šezdesetak se nalazilo u rezervi. Bio je prisutan i 31. srpnja 2025. u Zagrebu, koji je bio domaćin mimohoda u povodu 30. obljetnice operacije Oluja.
Da je ovo oružje, koje je oslobađalo Hrvatsku, steklo legendarni status, pokazao je trenutačni rat u Ukrajini (op.a.). Hrvatska je toj zemlji poslala neodređen broj tih lansera, koje oni uglavnom koriste za čuvanje pograničnog područja. Nekoliko njih dalo se vidjeti montirano na vojna vozila američke proizvodnje te su ih tako maksimalno iskoristili.