Svaka boja nosi jedinstvenu psihološku poruku, a politički stratezi to itekako dobro znaju. Dvije boje desetljećima dominiraju političkom scenom: crvena i plava
News
Komentari 13
Svaka boja nosi jedinstvenu psihološku poruku, a politički stratezi to itekako dobro znaju. Dvije boje desetljećima dominiraju političkom scenom: crvena i plava
Jeste li se ikada zapitali zašto političar na važnom sučeljavanju nosi baš plavu kravatu ili zašto je logo jedne stranke dominantno crven? U svijetu politike, gdje je svaki detalj pomno isplaniran, izbor boja daleko je od slučajnosti. Od lokalnih izbora do predsjedničkih kampanja, boje su moćan alat koji oblikuje percepciju birača, izaziva snažne emocije i na podsvjesnoj razini komunicira vrijednosti kandidata, često i prije nego što izgovore ijednu riječ.
Svaka boja nosi jedinstvenu psihološku poruku, a politički stratezi to itekako dobro znaju. Dvije boje desetljećima dominiraju političkom scenom: crvena i plava.
Crvena je boja strasti, energije i hitnosti. Ona privlači pažnju, podiže puls i poziva na akciju. Kandidati koji žele projicirati snagu, odlučnost i želju za korjenitim promjenama često će posegnuti za crvenom. Ona simbolizira moć i samopouzdanje, što je bilo vidljivo u kampanji Donalda Trumpa 2016., gdje je crvena boja, posebno na poznatim "Make America Great Again" kapama, služila za energiziranje biračke baze.
S druge strane, plava boja komunicira povjerenje, stabilnost i pouzdanost. Ona djeluje umirujuće i asocira na smirenost neba i mora. Političari koji se žele predstaviti kao staloženi, iskusni i pouzdani lideri često će koristiti plavu u svom brendingu i odijevanju. Plava poručuje: - Možete mi vjerovati, sigurni ste sa mnom -.
Iako crvena i plava imaju univerzalna značenja, njihova politička primjena razlikuje se od države do države. Najpoznatiji primjer je SAD, gdje je crvena boja rezervirana za Republikansku stranku (konzervativce), a plava za Demokratsku (liberale). Zanimljivo je da ta podjela nije povijesna, već je postala standard tek nakon predsjedničkih izbora 2000. godine, ponajviše zbog načina na koji su mediji na izbornim kartama prikazivali rezultate.
U Europi, pa tako i u Hrvatskoj, situacija je uglavnom obrnuta. Crvena se tradicionalno veže uz ljevicu, radničke pokrete i socijaldemokratske stranke poput SDP-a. Plava je, pak, boja konzervativnih i demokršćanskih stranaka desnog centra, čiji je najočitiji primjer u Hrvatskoj HDZ. Ta tradicija proizlazi iz povijesnog nasljeđa, gdje je crvena bila simbol revolucije i socijalizma.
Zelena je usko povezana s ekologijom, rastom i obnovom. Stranke s jakim ekološkim programom koriste je kako bi naglasile svoju usmjerenost na održivost.
Crna i bijela koriste se za stvaranje dojma ozbiljnosti, autoriteta i sofisticiranosti. Ove boje šalju poruku odlučnosti i profesionalizma.
Ljubičasta može signalizirati kraljevski autoritet, ali i spremnost na kompromis i ujedinjenje, jer nastaje miješanjem suprotstavljenih boja – crvene i plave.
U konačnici, boje u političkim kampanjama puno su više od estetike; one su ključni dio političkog pripovijedanja. Dok birači možda svjesno ne analiziraju zašto je nečiji logo plav ili kravata crvena, te boje na podsvjesnoj razini grade povjerenje, potiču na akciju i stvaraju trajne emocionalne veze. U areni gdje svaki detalj može presuditi, boja je tihi, ali iznimno glasan igrač.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+