Zločin, kazna te ucjena: Obitelj osuđenog HOS-ovca bila na meti bande i 'zvijezde' TV sapunice...

USKOK nastavlja istragu protiv bivšeg policajca i televizijske "zvijezde" Leona Lučića, koji je, prema sumnjama istražitelja, u suradnji s još trojicom bivših policajaca, jednim vojnim specijalcem te jednim aktivnim policijskim službenikom, pokušao iznuditi novac od obitelji Tomislava Madija, bivšeg zapovjednika izviđačko-diverzantske satnije HOS-a iz Komletinaca, pravomoćno osuđenog za ratni zločin počinjen nad obitelji Olujić 1992. godine u Cerni.

Prema podacima iz istrage, Lučić je uz pomoć povezanih osoba došao do povjerljivih informacija iz policijskog sustava o Zdenki M., udovici Tomislava Madija, i njihovom sinu Ivanu M., nakon čega je organizirao kampanju ucjena i prijetnji. USKOK navodi da su iznude započele u prosincu 2019., svega mjesec dana nakon što je Tomislav Madi preminuo, a sve je eskaliralo prijetnjama smrću, koje su upućene telefonom iz Srbije i Crne Gore, piše Index. 

Osumnjičeni Lučić i bivši vojni policajac Darko Purgar nazivali su žrtve pogrdnim imenima, aludirajući na Madijevu ratnu prošlost i presudu za ratni zločin. Iz sadržaja njihovih poruka proizlazi pokušaj zastrašivanja i psihološkog pritiska s ciljem iznude novca. U porukama su sina nazivali “malim koljačem”, a Zdenku M. “ženom od koljača”, aludirajući na presudu kojom je Madi bio osuđen na 20 godina zatvora zbog naredbe o likvidaciji četveročlane obitelji Olujić.

DVIJE GODINE PROBIJALI MOBITEL Iza iznude zbog koje je uhićen Lučić krije se priča o jezivom zločinu i ubojstvu dvoje djece

U prijavama koje su početkom 2020. podnijeli policiji, Zdenka i Ivan M. naveli su da su trpili konstantne prijetnje smrću, a da su ih napadači pokušali prisiliti na isplatu nepostojećeg duga. Istražitelji sumnjaju da se radi o navodnom dugu od oko 600 tisuća kuna koji je Zdenka M. navodno dugovala jednom od suboraca njezinog supruga, no motiv iznude još nije u potpunosti razjašnjen.

Slučaj je dodatno osjetljiv zbog činjenice da je obitelj Madi već bila izložena snažnoj medijskoj i pravosudnoj pozornosti zbog Tomislavove uloge u ratnom zločinu u Cerni.

Podsjetimo, u veljači 1992. godine, tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj, u općini Cerna, Vukovarsko-srijemska županija, bio je težak ratni zločin nad obitelji Olujić. Petorica pripadnika Hrvatske obrambene snage, pod zapovjedništvom Tomislava Madija, dobili su zadatak izvršiti operaciju usmjerenu prema obitelji Olujić, koju su smatrali neprijateljskom, odnosno navodno povezanu s četničkim snagama. Noć između 17. i 18. veljače 1992., grupa koju su činili Mario Jurić, Zoran Poštić, Davor Lazić, Mijo Starčević ušla je u obiteljsku kuću Olujić  u uniformi JNA kako im je naredio Madi. 

Četvero članova obitelji - otac Radomir, majka Anica, kći Milena i sin Marko – ubijeni su na mjestu. Radomir Olujić pogođen je s više od deset hitaca, dok je Anica zadobila oko šest hitaca. Milena i Marko bili su pogođeni s jedanaest hitaca svaki. Tijekom napada ispaljeno je oko četrdeset metaka unutar kuće. Nakon likvidacije, pripadnici su izvršili pljačku: ukrali su oko 1500 njemačkih maraka, zlatni nakit i oružje koje se nalazilo u kući, uključujući lovačku pušku i pištolj. Kako bi onemogućili pristup i sakrili dokaze, u kuću su potom postavili tri tenkovske mine koje nisu eksplodirale.

Tomislav Madi, zapovjednik postrojbe, u svom iskazu priznao je da je znao za zapovijed o likvidaciji. 

- Osobno nikada ne bih mogao izdati takvu zapovijed, posebno zato što je riječ o civilima, ženi i djeci. Ne znam gdje je onima koji su to učinili bilo srce i moral. Taj 17. veljače 1992. posebno mi je ostao u pamćenju jer sam taj dan raskrstio s HSP-om. Sjećam se i da je taj dan u Komletince došao Mario Jurić i rekao mi da je njegov zapovjednik tražio tri – četiri čovjeka kao pomoć za ophodnju. Vjerujem kako Poštić i Lazić nisu znali da umjesto u izviđanje idu u nekakvu akciju. Nikada nisam čuo za obitelj Olujić. Kad bih možda i izdao zapovijed da se ide u Cernu, zbog povjerljivosti išao bih sam ili bih izabrao najkvalitetnije ljude. Vjerujem da ni moj zamjenik Branko Marijanović nije imao spoznaja o Cerni - govorio je Madi dok se branio na suđenjima za ratni zločin. 

Mario Jurić, jedan od direktnih izvršitelja, u iskazu je detaljno opisao tijek događaja. 

- Ušao sam s ekipom u kuću Olujića. Vidio sam četvero ljudi u kući. Naredba je bila da se svi likvidiraju. Isprva sam oklijevao, ali zapovjednik je inzistirao. Ja sam ispalio nekoliko hitaca u njih. Nakon što su pale, uzeli smo novac, zlatni nakit i oružje. Postavili smo tri mine u kuću kako bi spriječili povratak - rekao je Jurić. 

Zoran Poštić u svom iskazu potvrdio je brutalnost. 

'NIJE BILO OSNOVE' Uskok: 'Uhićena šestorka ne ide u istražni zatvor.' Među njima je i bivši inspektor Leon Lučić

- Na krevetu su ležala tijela djece i roditelja. Milena i Marko bili su pogođeni jedanaest puta svaki. Bilo je krvi posvuda, na podu i zidovima. Osjetio sam miris smrti i strah. Sudjelovao sam u postavljanju mina i pljački kuće nakon ubojstva - rekao je Poštić. 

Davor Lazić je rekao da je zadatak bio je pomoć u logistici i postavljanju mina. 

- Čuo sam pucnjavu iz kuće, ali nisam pucao. Mine smo postavili da spriječimo pristup i prikrijemo zločin. Izvršavao sam zapovijedi i osjećao se nemoćno spriječiti zločin - rekao je Lazić. 

Mijo Starčević izjavio je da je osiguravao područje i pomagao u logistici, ali nije osobno pucao. 

- Znao sam da će se u kući nešto dogoditi, ali nisam mogao spriječiti događaje. Postojala je zapovijed da se uklone svi koji su smatrani neprijateljima - rekao je Starčević. 

Svjedok iz sela Cerna opisao je atmosferu nakon zločina. 

- Selo je bilo u tišini, nitko nije smio ni govoriti o tome. Vidjeli smo krvavu kuću i tijela, a ljudi su se bojali zbog vojnika koji su to učinili - ispričao je svjedok na suđenju. 

Forenzički izvještaj potvrdio je da su žrtve ubijene iz automatskog oružja, s više metaka po tijelu, te da su pronađeni tragovi pljačke u kući. Također je utvrđeno postavljanje mina u kuću i okolinu koje su služile kao sredstvo zastrašivanja i prikrivanja tragova. 

Počinitelji ovog ratnog zločina uhićeni su tek u kolovozu 2006. godine. Istraga protiv njih pokrenuta je godinu dana ranije, nakon što je Stojanka Olujić, Radomirova majka, progovorila u emisiji “Latinica” o sudbini svog sina i njegove obitelji te prijetnji što ju je naknadno dobila. Madi je pravomoćnom presudom, koja je izrečena 2008. nakon procesa na Županijskom sudu u Vukovaru, kažnjen s 15 godina zatvora, Jurić je dobio 12 godina, a Poštić i Lazić po sedam. 

Obrana je tvrdila da je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske skrivao dokaze, uključujući neke zapovjedne dokumente, no sud je zaključio da je dostupna dokumentacija i iskazi bili dovoljni za pravomoćnu presudu. Također nije potvrđeno da je u kući obitelji Olujić pronađena crna beretka s četničkim grbom, što su bile neprovjerene glasine. 

Slučaj je prije nekoliko godina ponovno aktualiziran jer bi svi okrivljenici trebali Ministarstvu obrane Republike Hrvatske vratiti gotovo 350 tisuća kuna. Toliku odštetu, te sudske troškove država je morala isplatiti gospođi Stojanki Olujić, majci ubijenog Radomira Olujića. U ovršnom postupku koji je vođen na sudu u Županji odštetu je država i platila. Primijenjen je Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, piše Telegram. 

Zatim je MORH tužio Madija, Jurića, Lazića i Poštića te tražio da državi nadoknade sredstva isplaćena gospođi Olujić. Tužbu države sud u Vinkovcima je prihvatio. No, presuda je još nepravomoćna i tuženi se na nju mogu žaliti.