Predstavnici inicijative su na konferenciji za medije istakli da im komisija nije dala odgovor na inicijativu, odnosno hoće li omogućiti siguran prekid trudnoće za one koji nemaju pristup istome, no zadovoljne su razgovorom.
News
Komentari 4
Predstavnici inicijative su na konferenciji za medije istakli da im komisija nije dala odgovor na inicijativu, odnosno hoće li omogućiti siguran prekid trudnoće za one koji nemaju pristup istome, no zadovoljne su razgovorom.
Inicijativa My Voice, My Choice pozivaju Komisiju da podnese prijedlog za financijsku potporu državama članicama koja bi im omogućila siguran prekid trudnoće za sve u Europi koji nemaju pristup sigurnom i legalnom pobačaju. Inicijativa je.predala 1.124.513 valjanih potpisa građana EU-a u čak 19 država članica.
Inicijativa se danas prvi put sastala s Europskom komisijom, uključujući Hadju Lahbib, povjerenicu za ravnopravnost te za pripravnost i upravljanje krizama, a nakon sastanka će održati konferenciju za medije. Govornice su Nika Kovač (My Voice, My Choice), Alicia Baier (Doctors for Choice Germany), Belle de Jong (malteška aktivistica za prava na pobačaj), Lana Bobić (hrvatska feministica i zagovarateljica reproduktivnih prava), Alice Spaccini (My Voice, My Choice).
- U 24. tjednu trudnoće Mireli Čavajdi rečeno je da njezin fetus ima brzo rastući tumor. Fetus neće preživjeti ili će se roditi s katastrofalnim oštećenjima. Hrvatski zakoni dopuštaju pobačaj u takvim slučajevima. Ipak, Mirela se obratila četirima bolnicama u Zagrebu, dvije su odmah odbile, a dvije nikada nisu odgovorile. Dani su prolazili. Tumor je nastavio rasti. Ostala je bez podrške, bez informacija i bez psihološke pomoći. Očajna, Mirella je prešla granicu u Sloveniju. Tri liječnika su izvela prekid trudnoće, ali kao strana pacijentica morala je platiti oko 5 tisuća eura. U Hrvatskoj više od polovice javnih bolnica, ginekolozi odbijaju obavljati pobačaje pozivajući se na priziv savjesti. Neke bolnice nemaju niti jednog liječnika spremnog pomoći. Mirelina agonija pokazala je da u Hrvatskoj pravo na pobačaj postoji samo na papiru. U praksi, žene su napuštene, prisiljene boriti se za osnovnu skrb ili napustiti zemlju - ispričala je iskustvo Hrvatice Mirele Čavajde, Nina Mihelić iz Slovenije.
Na konferenciji su istakli da im komisija nije još dala odgovor na njihovu inicijativu, odnosno ješ je nepoznato hoće li Komisija biti ta koja će omogućiti siguran prekid trudnoće za one koji nemaju pristup tome. No, odgovor će dobiti 2. ožujka
- Iako danas nismo dobili odgovor, ovo je bio vrlo važan sastanak, jer je označio jedan od prvih ključnih trenutaka za instituciju u ispitivanju našeg prijedloga. Sastanak je započeo ljubaznim i ohrabrujućim riječima povjerenice. Zatim je Mika predstavila našu inicijativu i naglasila koliko je važno osigurati siguran pristup pobačaju diljem Europe. Također smo podsjetili Komisiju da nesigurni pobačaji krše temeljna ljudska prava i da žene i danas zbog toga umiru. Komisija nas je pažljivo slušala i uvažila naše zahtjeve. Postavljali su nam pitanja na koja smo bili spremni. Dotaknuli smo se i poboljšanja koja bi Komisija mogla uvesti u sustav, a stanak smo zaključili uz osmijehe i smijeh, kao što to uvijek činimo. A sada imamo i datum kada će nam Komisija dati svoj odgovor, a to je 2. ožujka - rekla je jedna od predstavnica inicijative.
Belle de Jong predstavnica inicijative s Malte ispričala je kako ti prijeti zatvorska kazna u slučaju pobačaja. Ispričala je kako svake godine najmanje 500 djevojaka i žena na Malti napravi pobačaj, čin koji se u toj zemlji smatra zločinom, dok se u ostatku Europe prepoznaje kao zdravstvena skrb. Gotovo dvaput dnevno jedna žena ili djevojka na Malti odluči se na pobačaj. Ona je bila jedna od njih..
- Sa 21 godinom, u jeku pandemije COVID-a, trebala sam pobačaj. Putovanja su bila ograničena i bilo je teško otići u inozemstvo, ne znajući hoćeš li se moći vratiti u svoju zemlju. Imala sam dovoljno sreće da svoj pobačaj obavim u Nizozemskoj. Imala sam sreću jer to je značilo da ne moram uzimati tablete za pobačaj na Malti i riskirati do tri godine zatvora. Za razliku od Andree Prudente, koja je 2022., bila sretno trudna, ali se suočila sa smrtonosnim komplikacijama. Malteški liječnici odbili su pružiti životno važnu zdravstvenu skrb i ona je morala biti zračnim putem prebačena u Španjolsku da bi preživjela. Imala sam sreću, za razliku od anonimne djevojke koju su silovali sa 16 godina, koja je zatrudnjela i svakoga dana odlazila na mjesto samoubojstva govoreći si da će, ako do četvrtog mjeseca ne pobaci, skočiti - ispričala je. Naglasila je kako je ona imala sreću za razliku od tisuća žena na Malti koje moraju naručivati pilule u tajnosti, suočene s nasilnim partnerima, osuđujućim obiteljima koje bi ih se odrekle da saznaju, i prijateljima s kojima nikada ne bi mogle podijeliti svoje iskustvo.
- Za razliku od žena na Malti, nisam morala riskirati svoj život, nisam morala lagati svom liječniku i nisam se morala brinuti da će spontani pobačaj biti viđen kao samoinicirani. Imala sam sreću jer nisam, za razliku od žene prije samo dva mjeseca, bila osuđena na 21 mjesec zatvora zbog traženja zdravstvene skrbi. I voljela bih da ne moram stajati ovdje i boriti se za pravo žena u mojoj zemlji da imaju pristup zdravstvenoj skrbi kad im život ovisi o tome, jer ne bi trebalo biti stvar sreće odlučivati sigurno o vlastitom zdravlju, životu i tijelu. Ali evo me, u ime više od 4.000 ljudi koji su potpisali našu inicijativu na Malti, da vas podsjetim da Svjetska zdravstvena organizacija smatra pobačaj osnovnom zdravstvenom skrbi i ističe da njegovo ograničavanje ne sprječava pobačaje, već ih samo čini nesigurnima - rekla je na konferenciji te dodala kako međunarodno pravo ljudskih prava jasno kaže da uskraćivanje skrbi za pobačaj krši pravo na zdravlje i na slobodu od nehumanog i ponižavajućeg postupanja. Europski parlament i Odbor za ljudska prava UN-a već prepoznaju pristup pobačaju kao temeljno ljudsko pravo.
- Dakle, ovdje smo da tražimo da se pobačaj tretira onakvim kakav jest - kao osnovna zdravstvena skrb i temeljno pravo svakog građanina EU-a. Jer pristup pobačaju ne bi smio biti pitanje sreće. On mora biti siguran, dostupan i zajamčen svima - zaključila je.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+