Zašto je ljudima napeto gledati i pratiti ove američke izbore?

U čemu je baza s američkim izborima, zašto ih toliko ljudi pasionirano prati i komentira? Čak i oni koje inače boli uho za politiku. Zašto je ekipi zanimljivo gledati kako se stotine milijuna glasača u državi koju poznaju preko filmova natječu da izaberu svog Milanovića?

Zato što su američki izbori dašak Zapada. Oni su rebatinke iz Trsta, longplejka iz Berlina, rokenrol iz Londona.

Interesantnije je gledati masu pred Bijelom kućom nego masu pred švedskim stolom u hotelu Dubrovnik.

Brojanje glasova u Michiganu, Wisconsinu i Pennsylvaniji zvuči atraktivnije od brojanja glasova u Cisti Provo, Zadvarju i Podcrkavlju.

Elektorski sustav je neobičan, uključena je cijela precizna kombinatorika, sumnja se na uplive stranih sila, spominju se hakeri, duboka država... Sve nešto veliko i zamršeno. Naše izborne strategije se svode na to s kim je Vaso Brkić otišao na ručak.

Američki izbori izgledaju kao Nutella, a naši kao Eurokrem. Oni su Domestos. Mi smo Vim. Oni su Old Spice, mi Pitralon. Oni imaju QAnon i Antife, mi ustaše i partizane. Kod njih izglasavaju travu i halucinogene gljive, kod nas se natežu oko ćirilice.

Dašak Zapada, je**ga.

Više crtica ovog autora pročitajte OVDJE