HDZ je provodio čistku ulica antifašista u Zagrebu devedesetih godina, Hasanbegović je izbacio Titov trg u Zagrebu, a sada napadaju Možemo! i SDP zbog micanja ulica ustaških simpatizera. I davanja ulice branitelju.
News
Komentari 85
HDZ je provodio čistku ulica antifašista u Zagrebu devedesetih godina, Hasanbegović je izbacio Titov trg u Zagrebu, a sada napadaju Možemo! i SDP zbog micanja ulica ustaških simpatizera. I davanja ulice branitelju.
Zašto je zagrebačka oporba bila protiv preimenovanja ulica četiri (navodna) simpatizera NDH i ustaškog pokreta te davanja imena tim ulicama jednom hrvatskom branitelju, ali i opernoj primadoni, književnici i bivšem Dinamovu treneru?
"Smatramo da je prijedlog površan, neutemeljen i u potpunosti ideološki obojen", poručio je HDZ-ov Mislav Herman na maratonskoj sjednici Gradske skupštine.
S druge strane, može se reći da se upravo ovakvim odlukama ide u smjeru ukidanja ideološki obojenih ulica koje se daju umjetnicima, nogometašima i braniteljima.
Zar je HDZ protiv davanja ulice hrvatskom branitelju?
I zar je Mislav Herman zaboravio da je njegov HDZ, u vrijeme kad je on skupljao staž u Mladeži HDZ-a, masovno ukidao nazive ulicama i trgovima nazvanima po antifašistima, partizanima i bivšim komunistima u Zagrebu, te ih često nadomještao ulicama ustaških simpatizera.
Je li to isto bilo ideološki obojeno? Ili ne?
Na Hermanovom tragu, naravno, bio je i Zlatko Hasanbegović koji je bio konkretniji i rječitiji kad je poručio da je ovo preimenovanje ulica "jugokomunistički nasrtaj".
A čiji nasrtaj je onda bilo Hasanbegovićevo ukidanje Trga maršala Tita u Zagrebu prije osam godina? Sigurno nije bio nasrtaj demokrata, liberala i ljevičara, već desničarskog i ideološki obojenog povjesničara.
Uz podršku Milana Bandića i HDZ-a, naravno.
A onda se oglasila i Marija Selak Raspudić: "Iz perspektive demokratskih društvenih tendencija skandalozno je da se ljude izbacuje iz ulica zato što su bili nečiji simpatizeri".
A čiji su simpatizeri bili?
Nisu bili simpatizeri nogometnog kluba, folklorne skupine ili dobre kapljice. Ako su bili simpatizeri, kako to potvrđuje Selak Raspudić, onda su simpatizirali ustaški, fašistički, zločinački režim. U redu, netko više, netko manje.
I vjerojatno su zbog tog istog "simpatiziranja" svojedobno i dobili ulice u Zagrebu.
Politička buka i histerična dreka koja se digla oko ukidanja ulica Vladimira Arka, Antuna Bonifačića, Filipa Lukasa i Ivana Šarića ideološki je obojenija od odluke zagrebačkih vlasti da te ulice daju Hrvatima i hrvatskim građanima koji su na mnoge druge načine zadužili Zagreb i Hrvatsku.
Zašto hrvatski umjetnici, nogometaši i naročito hrvatski branitelji ne bi dobili ulice umjesto osoba koje su bili povezane s ustaškim režimom, bili njegovi simpatizeri ili su naprosto u jednom trenutku s tim režimom surađivali?
Igor Peternel, vijećnik stranke Domino, postavio je čak i pitanje hoće li se skinuti ulica Ivanu Goranu Kovačiću i Tinu Ujeviću, te što će biti s Franjom Tuđmanom "koji je također navodno radio u jednom od ministarstava NDH i vjerojatno kao mlad čovjek položio ustašku prisegu".
Ivan Goran Kovačić ubijen je u antifašističkoj borbi, a Franjo Tuđman postao je partizanski general, čime se ne bi mogli pohvaliti ustaški simpatizeri i dužnosnici od kojih su neki završili u Argentini, dok je Tin Ujević, razočarani jugoslavenski unitarist, nakon Drugog svjetskog rata proglašen ustaškim suradnikom i izbačen iz Društva hrvatskih književnika.
Činjenica da se njemu ne ukida ulica u Zagrebu govori u prilog tezi da ovo preimenovanje nije samo još jedan "jugokomunistički nasrtaj", niti je on u potpunosti "politički obojen". A kamoli, kako reče nezavisni zastupnik Trpimir Goluža, "ideološki ostrašćen".
Svaka gradska vlast ima pravo, pa i mandat, davati imena ulica građanima za koje smatra da su zaslužni i koji trebaju dobiti svoje mjesto u povijesti grada. To pravo koristio je HDZ devedesetih godina u svojoj čistki gradskih ulica i trgova i promociji nekih novih simpatizera nekog drugog režima, a koristio ga je i Zlatko Hasanegović u svom mandatu u Gradskoj skupštini kad je ucjenom ishodio ukidanje Trga maršala Tita.
Trga koji je preživio čak i HDZ-ove ideološki ostrašćene čistke devedesetih.
A onda dolazi ono najbolje: prije trinaest godina HDZ se žestoko protivio davanju ulice pjevaču beogradske grupe Ekatarina Velika Milanu Mladenoviću koji je bio rođeni Zagrepčanin, kojom prilikom su se njegovi zastupnici služili argumentom da je "mnogo branitelja koji su svojim životima zadužili Grad, a nemaju ulicu u glavnom gradu".
Danas, kad Možemo i SDP daju hrvatskom branitelju ulicu u Zagrebu, HDZ i njegovi trabanti nariču nad "ideološki obojenim" preimenovanjima.
Zar netko doista može reći da četiri osobe koje su izgubile svoje ulice u Zagrebu zaslužuju to pravo više od hrvatskog branitelja, hrvatske književnice, hrvatske primadone i hrvatskog nogometnog trenera?
Ili je ova "ideološki ostrašćena" i "ideološki obojena" obrana bivših ustaških simpatizera, suradnika i dužnosnika doista toliko ključna, pa i presudna, za zastupnike oporbenog HDZ-a i političke desnice?
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+