Vilas: Istina je da me seksualno zlostavljao svećenik. Morao sam to sve ispričati u romanu...

Za španjolskoga književnika Manuela Vilasa bol je žuta. Kad stvari i ljudska bića požute, upozorava taj pisac i pjesnik, znači da su na izmaku ili na mukama. Nakon što je smrt – ta, kako kaže, sociopatska luđakinja – 2014. godine otela životu i posljednjeg člana njegove obitelji, njegovu majku, Manuel Vilas, tad već autor čitavog niza zbirki poezije, romana, antologija i knjiga eseja, uputio se na neobično književno putovanje: odlučio je pokušati do granice mogućeg osvijestiti bivanje u sadašnjem trenutku i, miješajući osviještenost svojega postojanja sa sviješću o tome da istodobno ljudi od kojih je satkan njegov život više ne postoje, ispisati svojevrsnu egzistencijalnu reminiscenciju ne samo svojega života nego i Španjolske 20. stoljeća, pa sve do danas. Koji gradivni elementi čine identitet nekoga tko je ostao sasvim sam, nakon što su svijet napustili “stražari, čuvari, zapovjednici utvrde njegova djetinjstva”? Egzistencija je, govori Vilas, moralna kategorija – egzistirati nas prisiljava da činimo, radimo stvari, da jesmo. Umiranje, pak, predstavlja dezintegraciju egzistencije, dakle, dezintegraciju čovječanstva. U njegovoj knjizi “Ordesa” (2018.) zatječemo čovjeka na pragu totalne dezintegracije. Živ je, ali je iznutra umro. Izgubio je sve, roditelji su mu mrtvi, brak mu se raspao. Prevalio je pedesetu, pisac je, ni uspješan ni neuspješan, prosječno zavidan i frustriran. Razmišljajući o smrti svojih roditelja, Vilas u knjizi nastoji ispričati što se točno dogodilo (ili što vjeruje da se dogodilo) s njim, njegovim ocem i majkom, s ljubavlju i brakom, s ljudima koje je poznavao i zemljom u kojoj je odrastao... S četrnaest izdanja u manje od godinu dana te više od 100.000 primjeraka prodanih samo u Španjolskoj “Ordesa” je postala svojevrsni književni fenomen. Mnoge španjolske novine, primjerice El País i La Vanguardia, proglasile su je romanom godine, knjiga je Vilasu donijela međunarodnu slavu, prevedena je na niz jezika te je nagrađena prestižnom francuskom nagradom Prix Femina Etranger. Vilasovo bespoštedno, hipnotično lirsko literarno istraživanje boli naslovljeno po mjestašcu u podnožju Pireneja nedavno je objavljeno i na hrvatskome, u izdanju Frakture i prijevodu Ele Varošanec Krsnik, koja je svojim prevodilačkim vještinama posredovala i ovom razgovoru s autorom.