VIDEO Havarija u rudniku u DR Kongu: Poginule su najmanje 32 osobe. U rudniku rade i djeca...

Najmanje 32 rudara poginula su u urušavanju mosta u rudniku kobalta na jugoistoku Demokratske Republike Kongo, javlja AFP pozivajući se na lokalne vlasti. Do urušavanja je došlo zbog odrona tla u pokrajini Lualaba. Šef pokrajinskog Ministarstva unutarnjih poslova, Roy Kaumba Mayonde, rekao je novinarima da se potraga nastavlja.

Most koji su izgradili sami rudari srušio se 15. studenoga. Guvernerka Lualabe, Fifi Massuka, izjavila je za radijsku postaju RFI da bi broj žrtava mogao porasti, prenosi TASS. Agencija se također poziva na podatke udruženja rudara, koje navodi 49 poginulih i desetke nestalih.

Pokretanje videa...

00:15

Rudnik u Kongu | Video: Telegram

Moderno ropstvo i zelena energija

Rudnici kobalta u Demokratskoj Republici Kongo nalaze se u samoj srži moderne tehnološke i “zelene” industrije, jer je kobalt ključni sastojak litij-ionskih baterija koje pokreću električne automobile, mobilne telefone, laptope i gotovo svu potrošačku elektroniku. Bez kobalta baterije bi imale manju energijsku gustoću, bile bi nestabilnije i sklonije pregrijavanju. Kongo, velikom geološkom slučajnošću, posjeduje oko 70 posto svjetskih rezervi kobalta, što ga čini središnjim čvorom globalnog opskrbnog lanca — kineske kompanije dominiraju proizvodnjom i preradom, dok zapadni proizvođači automobila i baterija ovise o stalnom uvozu.

TRAGEDIJA Australija: Eksplozija u rudniku, dvoje ljudi je poginulo

No proizvodnja kobalta u Kongu povezana je s teškim etičkim problemima. Oko petine ukupnog iskopavanja dolazi iz ručnih, malih rudnika u kojima rade muškarci, žene i često djeca, bez zaštitne opreme, u opasnim tunelima koji se često urušavaju. U tim područjima vladaju korupcija, lokalne milicije, izrabljivački posrednici i minimalna državna kontrola. Industrijski rudnici, koji čine preostalih 80 posto proizvodnje, nude nešto bolje uvjete, ali i tamo postoje slučajevi prisilnog raseljavanja zajednica, slabe zaštite radnika i teškog zagađenja okoliša. Sve to stvara mračnu pozadinu industrije koja se često predstavlja kao simbol “čiste energije”.

Foto: Kenny-Katombe Butunka

Zbog sve većeg pritiska javnosti i medija, proizvođači električnih vozila i baterija pokušavaju smanjiti ili eliminirati ovisnost o kongolskom kobaltu. Razvijaju se nove vrste baterija s manjim udjelom kobalta ili potpuno bez njega, poput LFP baterija koje u potpunosti izbacuju kobalt, pa se šire u Kini, a sve više i na Zapadu. Uvedeni su i razni sustavi certificiranja i nadzora opskrbnih lanaca, iako se često kritiziraju kao površni i nedovoljno učinkoviti. Recikliranje kobalta iz starih baterija napreduje, ali još nije dovoljno razvijeno da nadomjesti rudarsku proizvodnju.

Unatoč svim naporima, električna vozila i zelena tehnologija zasad i dalje djelomično počivaju na sustavu koji uključuje izrabljivanje radnika i visok ljudski trošak. Paradoks “čiste energije” ostaje: dok su električni automobili ekološki prihvatljiviji u bogatim zemljama, njihov ključni sastojak često dolazi iz jedne od najtežih radnih stvarnosti na svijetu. Napredak ide prema smanjenju ovisnosti o kobaltu, ali prelazak na uistinu etičku i održivu proizvodnju još je dug, spor i pun prepreka.