‘Učenici su zasićeni ekranima, sve radije uče uz papir i olovke’

Iz dana u dan sve se više uvjeravam u činjenicu da su učenici na nastavi potpuno zasićeni svim mogućim ekranima koji ih okružuju.

Ovih dana u četiri peta razreda ponavlja se ista situacija koja samo potvrđuje moju pretpostavku. Kao uvod u nastavnu jedinicu razgovaramo o kontinentima i učimo njihove nazive na engleskom jeziku. Namjerno ne koristim pametnu ploču nego najobičniju zemljopisnu kartu svijeta. Držim je još zamotanu u rukama, a oči desetogodišnjaka ne skidaju pogled s mene. Gledaju, čekaju, iščekuju. Slušaju. Pamte, sudjeluju. Dodiruju papir. Uče sa zadovoljstvom.

Ovu je objavu na nastavničkoj stranici 45minuta.com i na Facebook grupi 45minuta objavila Natalija Kurjaković, profesorica engleskog i njemačkog jezika u zagrebačkoj Osnovnoj školi Vukomerec. S Natalijom Kurjaković, koja u nastavi radi 29 godina, razgovarali smo o njezinim iskustvima s reformom, kao i s novim tehnologijama.

U vašem Facebook statusu istaknuli ste kako se djeci opet vraća interes za “staromodna” nastavna sredstva - papir, olovku, kredu. Kako to tumačite?

Taj interes nikad nije ni nestao. Svako dijete više voli pravi kontakt nego ekran. Najvažnije je ući u učionicu s osmijehom na licu i uhvatiti njihov pogled, pridobiti pozornost i sve je ostalo lagano. Ništa ne može zamijeniti živu riječ.

Koliko su promjene u vašem radu unijeli pametna ploča i druga tehnologija?

Nisam protivnik digitalizacije, ali treba se njome koristiti umjereno i pametno. U nekim situacijama olakšava nastavni proces, no smatram da se koristi previše i da je došlo do zasićenja, pa ni situacije kad bi ona i mogla biti od velike pomoći, ne dopiru do djece.

Stječe se dojam da je naglasak na uvođenju tehnologije u škole. Što po vama najviše treba učenicima?

Jako sam puno očekivala od ove reforme i, nažalost, jako se razočarala. U pravu ste, naglasak je na digitalizaciji i novoj terminologiji za stvari koje radimo oduvijek. Svi pravi problemi ostali su netaknuti. Ne znamo hoćemo li imati devetogodišnju školu, broj predmeta ostao je isti, satnica također, ne daju nam malu maturu iako svi znamo da bez nje nećemo riješiti hiperinflaciju petica i nepravedne upise u srednje škole, pravilnici se mijenjaju samo kozmetički, anonimno nas se i dalje prijavljuje. Plaće su sramotne. Učenicima je potreban zadovoljan učitelj, oslobođen nepotrebne papirologije i svega što ga sprečava da obavlja svoj posao.