Trend je počeo u pandemiji Covida, pet je puta više hospitaliziranih zbog tog problema. Anoreksiju imaju sve mlađa djeca, nekad u dobi od 15 do 17 godina, danas i od sedam, osam
ŠOKANTNI PODACI
U Hrvatskoj je sve više anoreksije kod dječaka, iz pretilosti postaju premršavi
Čitanje članka:
3
min
Dok je pojava anoreksije nekad bila tipična za mlade, mahom djevojke, u dobi od 15 do 17 godina, sad su sve češći slučajevi da od nje boluju djeca od deset do 13 pa čak i od sedam, osam godina, što je jako zabrinjavajuće - moglo se čuti na međunarodnom kongresu „Kad hrana boli: Poremećaji hranjenja kod djece i mladih“ održanom u ponedjeljak u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu. Organizatori kongresa su Centar za poremećaje hranjenja BEA i Klinika Sveti Ivan odnosno njena Dnevna bolnica za poremećaje prehrane koju vodi dr.med. Hrvoje Handl. Dnevna bolnica djeluje od 2014. i jedini je bolnički odjel u Hrvatskoj specijaliziran za liječenje poremećaja hranjenja.
- Također, od pandemije naovamo bilježimo porast atipične anoreksije, i to posebno kod dječaka. Pet je puta više hospitalizacija zbog nje nego prijašnjih godina. Riječ je o anoreksiji kod koje pacijent nije pothranjen već su u pitanju djeca koja su bila pretila, a onda su u malo vremena izgubila veliku kilažu, svjesno, dijetom i napornim vježbanjem, bez stručnog vođenja. No kako su u fazi razvoja, tijelo se 'prebaci' u taj modus, i mršavljenje ne staje, čak ni kad bi ga djeca htjela zaustaviti, upozorava Jasmina Šeremet Zebec, specijalistica pedijatrije KBC-a Sestre Milosrdnice u Zagrebu, sa Zavoda za gastroenterologiju, hepatologiju i poremećaje prehrane.
- Imali smo dvije krajnosti - da su se djeca jako debljala, a onda rapidno mršavjela, pogotovo kod dječaka. Upravo je među njima najviše ekstrema, hospitaliziranih, dodaje liječnica. Koliko je takve djece odnosno mladih u Hrvatskoj, nažalost, još nije poznato no i kod ovakve, atipične anoreksije percepcija tijela je jednaka kao kod uobičajene anoreksije - koliko god mršavi bili, misle da su predebeli. Anoreksija je poremećen odnos prema hrani i percepciji vlastitog izgleda, što dovodi do poremećenog unosa hrane i, u krajnjem slučaju, do životne ugroženosti.
- Većinu pacijentica koje boluju od anoreksije liječimo u dnevnoj bolnici, dok je hospitalizacija nužna ako tjedno gube više od pola, do jednog kilograma, ako su dehidrirane i slično. Većina ih potpuno odbija hranu, ili nekontrolirano vježbaju, uz restriktivan unos hrane, napominje dr. Šermet Zebec. Uz terapiju hranjenjem nužna je i psihoterapija.
- Najvažnije je probleme uočiti na vrijeme, da ne dođe do zastoja u razvoju, odgode puberteta i slično, što može uzrokovati nove probleme, kazala je pedijatrica.
Kako je naveo prof. dr. sc. Ivan Begovac, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije te predstojnik Klinike za dječju i adolescentnu psihijatriju pri KBC-u Zagreb, od 2014., kad je Klinika osnovana, u njoj se stacionarno liječilo oko 1.500 tinejdžera, od kojih njih nešto više od 400 od anoreksije nervose, što je oko 35 godišnje.
- Jako nam je bitani rad s roditeljima, njihova uloga je u liječenju također nužna. Važno je da se roditeljima otkloni osjećaj krivnje da su oni odgovorni za poremećaj hranjenja u djeteta, i da ojačamo njihovu terapeutsku poziciju, istaknuo je prim. Begovac. U Hrvatskoj je trenutačno oko 60 dječjih psihijatara, i još četrdesetak specijalizanata.
Adolescencija je razdoblje posebnog rizika za razvoj poremećaj hranjenja, naglasio je dr. Begovac. Uobičajena je praksa da se prvo započne sa somatskom dijagnostikom i terapijom, a nakon toga se primijeni psihijatrijska dijagnostika i liječenje. Pojedini autori navode premorbidne karakteristike ličnosti koje mogu biti podloga za razvoj poremećaja hranjenja. To su pretjerana potreba za prilagodbom okolini na račun vlastite individualnosti i autonomije, perfekcionizmom te opsesivnost. Kod poremećaja hranjenja prisutni su različiti deficiti ličnosti i psihički konflikti, a posebno problemi individuacije, autonomije te edipski konflikt. Pokazalo se da je prognoza anoreksije kod mlađih pacijenata povoljnija nego kad se bolest pojavi u odrasloj dobi. U novijim se istraživanjima govori o stopi izlječenja od oko 70 do 80 posto.
Anna Cordioli, psihoanalitičarka te supredsjedateljica Odbora „Sexual and Gender Diversities Studies” za Europu govorila je o razvoju djevojaka - njihovom odnosu s majkom, o utjecaju mušaraca na život buduće žene, kao i o generacijskom naslijeđu našeg rodnog identiteta.
Obitelj ima ključnu ulogu u razvoju, ali i u liječenju poremećaja hranjenja kod djece i mladih, istaknula je psihologinja Ivana Jurić. Istraživanja pokazuju da određeni obiteljski obrasci mogu pridonijeti razvoju anoreksije i bulimije, osobito u interakciji s individualnim ranjivostima i društvenim pritiscima, naglasila je.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
