Pokopani su jedno pokraj drugoga u bijelim lijesovima. Najmlađe su žrtve još jednog ruskog raketnog napada koji je uništio njihov dom, i potresao cijelu zajednicu
Tuga u Ukrajini. Pokopali troje djece nakon stravičnog ruskog napada. Majka teško ranjena
Tri lijesa, jedan veličine za odraslu osobu, jedan srednji i jedan dječji, ležali su u srijedu unutar palače kulture iz sovjetskog doba u ovom gradu na sjeveru Ukrajine, okruženi desecima buketa dok je crkveni zbor pjevao oproštajne molitve. Iznad Korostyshiva se čuo ptičji pjev, ali ni on nije mogao utišati ogromnu tugu koja je tog dana zavladala među Ukrajincima.
Sedamnaestogodišnji Roman trebao je uskoro završiti školu. Njegova dvanaestogodišnja sestra Tamara i osmogodišnji brat Stanislav radovali su se izletima i ljetnim praznicima. Pokopani su jedno pokraj drugoga u bijelim lijesovima. Najmlađe su žrtve još jednog ruskog raketnog napada koji je uništio njihov dom, i potresao cijelu zajednicu, piše AFP.
Ubijeni su tijekom vikenda kada je olupina ruske krstareće rakete udarila u njihov dom u Korostyshivu, gradu s 24.000 stanovnika oko 100 kilometara zapadno od Kijeva, tijekom zračnog napada. Raketa je pogodila u 3 ujutro dok su spavali u svojim krevetima.
- Vidio sam razaranje, veliko razaranje. Sve kuće su bile sravnjene sa zemljom i uništene - rekao je Volodimir Demčenko, 77-godišnji susjed obitelji, prisjećajući se noći kada je raketa pala na udaljenosti od 500 metara od njegove kuće.
U boli smo, kratko su rekli iz škole i osudili brutalan ruski napad dronovima. Njihovi školski kolege završit će školsku godinu bez njih. Tijekom ispraćaja, malena djevojčica zazvonila je školskim zvonom. Simbolična je to gesta kojojm se inače obilježava kraj nastavne godine. Ovog puta, to je bio zvuk žalovanja.
- Troje djece bila su izuzetno pametna, nevjerojatno pristojna, najpametniji i najbolji učenici, uvijek spremni pomoći, uvijek spremni podržati druge - rekla je 22-godišnja Julija Skok, učiteljica najstarijeg djeteta.
Njihova lica u otvorenim bijelim lijesovima bila su blijeda i ukočena, s crvenim ranama koje ni šminka nije mogla sakriti. Ispred centra, stotine ljudi stajale su u tišini. Neki su pognuli glave, drugi su stiskali crvene karanfile u drhtavim rukama.
Otac djece, Igor, ranjen i vidno potresen, pokušavao je ostati na nogama usred neizmjerne tuge. Uz njega je stajao najstariji sin, 24-godišnji Oleksandr. Njihova majka, također teško ozlijeđena u napadu, još se nalazila u bolnici.
- Ovo je nenadoknadiv gubitak koji će ostaviti dubok trag u srcima svakog od nas. Klanjamo se u znak sjećanja na djecu čiji su životi prerano prekinuti ruskim raketama - rekao je Vitalii Bunechko, guverner Žitomirske regije.
Korostyshiv, gradić od 20.000 stanovnika, stotinama kilometara udaljen od prve crte bojišta, duboko je pogođen napadom. Raketni udar probio je privid sigurnosti i još jednom podsjetio Ukrajince - nigdje nije sigurno.
- Zvao sam roditelje i braću jednog po jednog, ali nitko se nije javljao - ispričao je Oleksandr koji je ostao bez braće i sestre. Nakon eksplozije je pokušavao doći do obitelji. Doznao je strašnu vijest.
- Ujak mi je rekao da je pogođena naša kuća. Otac i majka su na intenzivnoj njezi, a djece više nema - prisjetio se.
U prednjem dijelu dvorane, ispred lijesova ukrašenih plišanim igračkama i cvijećem, rodbina je prilazila ostavljati cvjetne aranžmane, neki su rukama prekrivali lice u suzama.
Jedna djevojčica ponovno je zazvonila školskim zvonom, simbolična gesta koja označava posljednje školsko zvono, kako je objasnio ravnatelj Pavlo Pozniakov. No ovog puta, bilo je to posljednje zvono za Romana, Tamaru i Stanislava.
Tijela su kasnije prenesena na mjesno groblje. Otac djece bio je u suzama. Okrenuo je glavu dok su lijesovi spuštani u zemlju.
- Nema ih više - povikao je kroz jecaje.
Oleksandr je rekao da je sestri i braći uvijek donosio slatkiše kad bi ih posjećivao.
- Volio bih da mogu reći... da će ovo uskoro prestati i da više neće biti nedužnih žrtava - rekao je.