Teolog i stručnjak za Bliski istok s Instituta za europske i globalizacijske studije dr.sc. Vedran Obućina smatra da uspješnost Abrahamskih sporazuma ovisi o tome hoće li se i Palestince uključiti
VEDRAN OBUĆINA ZA 24SATA
Trump gura sporazume zbog kojih je Hamas napao Izrael. Stručnjak: Arapi se boje Irana
Čitanje članka:
4
min
Postizanjem prekida vatre u Gazi, ponovno se aktualizirala priča o Abrahamskim sporazumima zbog kojih je Hamas po nekim izvorima i napao Izrael 7. listopada 2023. godine. Radi se o skupu sporazuma koji je uspostavio diplomatsku normalizaciju između Izraela i nekoliko arapskih država, počevši s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bahreinom.
Objavljeni u kolovozu i rujnu 2020. te potpisani u Washingtonu, D.C. 15. rujna 2020., ti su sporazumi posredovani od strane Sjedinjenih Država pod predsjednikom Donaldom Trumpom. UAE i Bahrein postali su prve arapske zemlje koje su službeno priznale Izrael od Jordana 1994. godine. U mjesecima koji su uslijedili, Sudan i Maroko također su pristali normalizirati odnose s Izraelom, iako Sudanov sporazum do 2024. godine još nije ratificiran.
Strah od Irana
Sporazumi su nastali na pozadini sve veće neslužbene suradnje između Izraela i sunitskih arapskih država tijekom 2010-ih, potaknute zajedničkim zabrinutostima zbog Irana. Pokušaji uspostavljanja veza postali su sve javniji do 2018. godine, s posjetima izraelskih dužnosnika Zaljevskim državama i početkom ograničene vojne i obavještajne suradnje. Sredinom 2020. posredovan je dogovor o normalizaciji između Izraela i UAE u zamjenu za obustavu izraelskih planova aneksije dijelova Zapadne obale, kako je predloženo u Trumpovu mirovnom planu.
Teolog i stručnjak za Bliski istok s Instituta za europske i globalizacijske studije Vedran Obućina smatra da uspješnost sporazuma ovisi o tome hoće li se i Palestince uključiti.
- Abrahamski sporazumi nastali su iz vrlo praktične logike: smanjiti izolaciju Izraela u regiji, potaknuti gospodarsku suradnju i otvoriti vrata diplomatskim odnosima s arapskim državama koje imaju svoje interese u stabilnosti i razvoju. Taj temelj nije potpuno nestao ni danas. Sadašnja situacija u Gazi i širi regionalni sukobi jasno pokazuju da ti sporazumi nikada nisu riješili palestinsko pitanje. Taj nedostatak došao je na naplatu. Stabilizacija odnosa između Izraela i arapskih zemalja jednostavno ne može dugoročno uspjeti ako Palestinci ostanu izvan procesa i izvan nade za pravedno rješenje. Prekid vatre, koliko god krhak, otvara prostor da se sporazumi redefiniraju. Ne vidim njihov kraj, nego promjenu prirode. Povjerenje je narušeno, ali postoji snažan interes da se diplomatski mostovi ne ruše. Emirati, Bahrein i drugi potpisnici žele ostati aktivni akteri razvoja regije, a to znači da ne mogu stati po strani. Izrael također zna da će mu trebati saveznici i nakon ove faze sukoba. Jednostavno je jasno da niti jedna zemlja u regiji ne može ne biti uključena u razvoj cijele regije. Zato mislim da budućnost Abrahamskih sporazuma ovisi o dvije ključne stvari: Prvo, uključivanje Palestinaca u ozbiljan diplomatski proces koji vodi stvarnom političkom rješenju i drugo, sposobnost vjerskih i političkih lidera da promiču međureligijski dijalog i jasno odbace demonizaciju druge strane - smatra cijenjeni sugovornik.
Napad Hamasa
U pokušaju da se razumije zašto je Hamas napao Izrael iako nije imao nikakve šanse, Abrahamski sporazumi igraju bitnu ulogu. U srpnju 2025. izvijestilo se da druga Trumpova administracija nastoji proširiti sporazume kako bi uključivali Siriju, Libanon i Saudijsku Arabiju.
- Izjave o uključivanju Saudijske Arabije, Sirije i Libanona u Abrahamske sporazume odražavaju strateški interes za širenje normalizacije odnosa s Izraelom. To je logika stabilnosti i gospodarske suradnje, ali uz ključan uvjet koji Saudijska Arabija ponavlja: nema normalizacije bez rješenja za Palestince. Upravo u marginalizaciji palestinskog pitanja leži najveća slabost dosadašnje arhitekture sporazuma. Ako se ignorira dostojanstvo i politička budućnost Palestinaca, normalizacija ostaje krhka i teško održiva. U tom se kontekstu sve češće analiziraju motivi za napad Hamasa 7. listopada, a mnogi stručnjaci smatraju da je jedan od ciljeva bio usporavanje ili prekid približavanja Saudijske Arabije i Izraela. Hamas je to vidio kao egzistencijalnu prijetnju, jer bi Palestinci bili dodatno potisnuti iz procesa - rekao nam je Obućina.
Iran protiv Saudijske Arabije
Iako suradnja Arapa i Izraela izgleda neprirodno i čudno van Bliskog istoka, Izraelci i sunitski Arapi vide jednu zajedničku prijetnju, šijitski Iran.
- Abrahamski sporazumi dijelom su proizašli iz zajedničkog straha Izraela i nekih arapskih monarhija od iranskog utjecaja i šijitskog polumjeseca. Oni su stvorili sigurnosni i diplomatski okvir koji ograničava prostor za iranske saveznike u regiji i uspostavlja platformu suradnje između Izraela i zaljevskih država. U tom smislu, sporazumi djeluju kao značajna prepreka širenju iranskog utjecaja i predstavljaju funkcionalnu protutežu njegovim strateškim ambicijama u Bliskom istoku. Ipak, sporazumi nisu “šah‐mat” za Iran. Iran i dalje ima snažan utjecaj preko svojih saveznika i posrednika u Libanonu, Siriji i Jemenu, a neuređeno palestinsko pitanje ostavlja prostor za destabilizaciju. Njihova dugoročna učinkovitost ovisit će o tome hoće li se integrirati pravedna rješenja i dijalog koji uključuje Palestince, jer bez toga koalicija protiv iranskog utjecaja ostaje ograničena i krhka. No, zašto je iranski utjecaj tako loš? To su samo propagandne taktike koje žele ograničiti još jedan utjecaj u regiji. Ali Bliski istok ne može naprijed bez Irana. Kao što ne može bez Izraela i arapskih zemalja. Svaka druga ideja je izlišna - rekao je teolog Obućina.
Dodao je da za razliku od vladajućih elita, obični Arapi nisu previše oduševljeni sporazumom.
- Općenito, arapske političke elite, posebno u Zaljevu, pokreću normalizaciju s Izraelom iz strateških, gospodarskih i sigurnosnih interesa – zajednički strah od Irana, trgovina, ulaganja i regionalni utjecaj. To je jasno vidljivo u slučajevima UAE, Bahreina i, u planu, Saudijske Arabije. Elite vide sporazume kao racionalan alat koji povećava njihov geopolitički kapital i stabilizira poziciju u regiji. S druge strane, javno mnijenje u arapskim zemljama često je znatno opreznije ili čak negativno prema normalizaciji. Palestinsko pitanje ostaje vrlo emotivno pitanje za široke mase, koje vide normalizaciju bez pravednog rješenja kao izdaju palestinskih interesa. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da građani podržavaju mirovne inicijative samo ako one uključuju poštivanje prava Palestinaca i jasno pravno/političko rješenje, a u suprotnom skeptično ili protiv. No to završava u licemjerju - rekao nam je analitičar.
Smatra da potpisivanje sporazuma neće dovesti do tektonskih promjena kao što je bila revolucija u Iranu 1979.
- Ne može se dogoditi takva revolucija u zemljama potpisnicama, iranska revolucija je bila sastavljena od svih dijelova društva, od konzervativnih i religijskih elita do komunističkih snaga. Teško je naći takvu koheziju bilo gdje u svijetu, posebno u današnje vrijeme dezinformacija i raznih ograničavajućih taktika - zaključio je dr.sc. Vedran Obućina.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
