Tko zapravo 'ne voli i ne želi' Hrvatsku? Upravo oni koji sada pokreću desničarsku revoluciju

Još uvijek se ne stišavaju reakcije na prošlotjednu poruku izbornika Zlatka Dalića o "glasnoj manjini" koja "ne voli ili ne želi Hrvatsku".

Kao što se još uvijek nije pronašao konačan odgovor na ovu Dalićevu, navodno kriptičnu poruku, o tome tko zapravo "ne voli ili neće Hrvatsku".

Jer, Hrvatska se ovoga ljeta našla na udaru kleronacionalističke revolucije koja se manifestira na koncertima, utakmicama, javnim okupljanjima, u Hrvatskom saboru, na društvenim mrežama, u porukama saborskih zastupnika i političara, biskupa, pjevača, nogometnih izbornika.

Marko Perković Thompson otvorio je zagrebački miting porukom mladima da "nastave biti budni, preuzmu Hrvatsku i naprave je ponosnom i lijepom kao u snovima".

"Naša Hrvatska"

Zlatko Dalić okomio se na "napade glasne manjine koja ih stalno vrijeđa, koja ne voli i neće Hrvatsku", a onda sa zadovoljstvom konstatirao da se "naša mladost ponovno probudila i na to je ponosan". "Neka samo tako nastave. To je naša Hrvatska i to smo mi Hrvati", rekao je nogometni izbornik.

Znači, poruke koje dominiraju ovom revolucijom pozivaju na "preuzimanje Hrvatske", govore o "buđenju i probuđenoj mladosti", apeliraju na mijenjanje Hrvatske koju treba napraviti "ponosnom i lijepom kao u snovima".

Što bi trebalo značiti da ona sada nije takva. Nije po njihovu ukusu. Nije pod njihovom kontrolom. 

Stoga su oni ti koji "ne vole ili ne žele" OVAKVU Hrvatsku.

I pokreću revoluciju kako bi "preuzeli i promijenili" OVAKVU Hrvatsku.

A to znači europsku, demokratsku, ustavnu, antifašističku, sekularnu, otvorenu, inkluzivnu, socijalnu, modernu Hrvatsku. Zemlju koja poštuje prava svih građana, prava seksualnih i nacionalnih manjina, prava žena, koja garantira građanske slobode i ljudska prava, zemlja u kojoj je država formalno odvojena od Crkve, zemlja koja je bazirana na antifašizmu, a ne na NDH...

Ustaški dišpet

Čak se i Gordan Jandroković ovih dana nesvjesno našao na istom tragu, kad je objašnjavao zbog čega Torcida izvikuje ustaške parole na svojim utakmicama. "Očito se sad ovdje radi i o nekom dišpetu", kazao je predsjednik Hrvatskog sabora.

Dišpet prema kome? Dišpet prema čemu?

Vjerojatno prema državi koja još uvijek, premda sve teže, ne prihvaća ustaške parole i nasljeđe NDH, odnosno grčevito se bori s "dvostrukim konotacijama", pri čemu se današnja Hrvatska i dalje formalno temelji na antifašističkoj borbi i tekovinama antifašizma.
Sa spomenikom prvom hrvatskom predsjedniku, bivšem partizanskom generalu.

Takvu Hrvatsku oni "ne vole ili ne žele".

Izgubljena manjina

Takva "glasna manjina", a ovdje se radi o manjini jer većina građana birala je političke zastupnike i stranke koje se još uvijek kreću unutar ustavnih okvira današnje Hrvatske, želi "preuzeti" i mijenjati ovakvu Hrvatsku jer je ne vole i ne žele.

Thompson, Dalić, HOS-ovci, nogometni navijači, Thompsonovi fanovi i njihovi politički i klerikalni sponzori, ne osjećaju se ugodno u ovakvoj Hrvatskoj u kojoj se osjećaju sputanima, zarobljenima, izgubljenima.

Nasuprot tome, Hrvatska kreirana po njihovu ukusu obračunala bi se s pravima nacionalnih manjina (ukidanje ćirilice i zastupnika manjina u Saboru), s pravima seksualnih manjina (ukidanje životnog partnerstva), s pravima žena (ukidanje pobačaja), sa slobodama medija, slobodom govora, slobodom kritike i drugačijeg mišljenja. 

Naravno, obračunala bi se s antifašističkim nasljeđem današnje Hrvatske i radila na afirmaciji ustaške NDH.

Buđenje Hrvatske

To bi onda doista bila Hrvatska koju mnogi "ne vole ili ne žele", kao što nositelji ove klerikalne, konzervativne, nacionalističke, proustaške revolucije ne vole ili ne žele današnju Hrvatsku.

Zbog toga, uostalom, i pokreću revoluciju.

Zbog toga pozivaju mlade da se "probude i preuzmu Hrvatsku".

Zbog toga staju na čelo revolucije pred kojom se politika sklanja ili klanja, pokorava ili ponižava, od koje bježi, kojoj plješće, kojoj želi ugoditi ili se s njome pogoditi. 

Što im fali?

Zašto bi se Thompson, Dalić i drugovi toliko trudili mijenjati Hrvatsku ako su njome zadovoljni?

Zašto bi iz "dišpeta" vikali ZDS na stadionima, ako taj dišpet nije izraz nezadovoljstva i frustracije činjenicom da ovo (još uvijek) nije ustaška država?

Zašto bi organizirali mitinge na kojima pozivaju na promjene, ako je to Hrvatska u kojoj se osjećaju ugodno i dominantno?

Premda Thompson upravo u ovakvoj Hrvatskoj zarađuje milijune eura - za pjevanje kao i za nepjevanje - premda u ovakvoj Hrvatskoj Dalić zarađuje milijune eura kao nogometni izbornik.

No u njihovoj Hrvatskoj utišali bi se glasovi onih koji ih kritiziraju i napadaju, onih koji ih navodno "stalno vrijeđaju", koji im smetaju ili ih ometaju. 

To bi bila Hrvatska kakvu oni vole i žele. I koju ne žele dijeliti s drugima.