'Tko preživi, pričat će'. Ako je Thompson već bio pohlepan, zašto još mora biti bešćutan?

Čitali smo o tome da ne želi platiti članove benda, što pokazuje koliko mu je stalo do izvedbe. A čitali smo i o tome da mu je preskupo platiti timove hitne pomoći, što pokazuje koliko mu je stalo do publike koja će satima stajati na užarenom suncu.

Marko Perković Thompson htio je u Zagrebu demonstrirati moć. Htio je demonstrirati vlastitu veličinu i važnost. A onda je pokazao pohlepu, kad je prekršio prvotni dogovor o sto tisuća ljudi na koncertu i krenuo u mahnitu prodaju pola milijuna karata. A zatim je pokazao i škrtost kad nije platio članove benda onoliko koliko su ga tražili i cjenkao se s timovima hitne pomoći koji su tražili 200 eura po satu.

Ali pokazao je i ono što se od pjevača koji se tako često poziva na katoličku vjeru ne bi očekivalo - bešćutnost.

Novac je važan

Novac je Thompsonu oduvijek bio važan i uvijek se trudio pronaći način kako da ga se domogne. Otud i ona famozna informacija o tome da je primio novac da ne pjeva za HSP u predizbornoj kampanji, otud višegodišnji članci o poreznom dugovanju i nesrazmjeru u prihodima, a sve povezano sa činjenicom da je nekadašnji marginalni i ne toliko talentirani pjevač Thompson otkrio kontroverzni model prema kojem će vjeru, domoljublje i povijesni revizionizam najuspješnije unovčiti kod svoje publike.

Pa otud i ideja da proda onoliko karata koliko ih se može kupiti, čime je doveo sebe, Grad Zagreb, državu, institucije, bolnice, građane metropole i vlastite fanove u situaciju da strahuju od prave kataklizme.

Da se otvoreno kalkulira o mrtvima na koncertu i da se doslovno može koristiti uzrečica "Tko preživi, pričat će".

Cjenkanje životima

Sve to Thompsona i njegov tim po svemu sudeći ne uzbuđuje previše, s obzirom da se dva tjedna prije koncerta još uvijek govorilo o tome da organizatori traže jeftinije ponude za timove hitne pomoći.

Zar će se cjenkati oko života svojih fanova?

Ali opet, fanovi su tu radi Thompsona, a ne Thompson radi fanova. 

Pa je stoga pjevaču njegov osobni, materijalni, glazbeni ili čak politički interes na prvom mjestu, a tek kasnije povest će računa o tome kako će ti njegovi obožavatelji doći do Zagreba, ući u Zagreb, probiti se kroz Zagreb, doći do Hipodroma, preživjeti na Hipodromu, izvući se s Hipodroma, izaći iz Zagreba i sigurno doći kući.

Tko je pohlepan?

To Marka Perkovića i njegovog menadžera ne zanima previše, jer se nadaju da će sav posao odraditi, pa i onda i odgovornost preuzeti, grad i država. Valjda bi se liječnici, medicinski timovi, saniteti i svi drugi morali javiti za pomoć u organizaciji, kao da je to njihova domoljubna dužnost i obaveza.

Ako je hitna pomoć skupa, osam tisuća eura za 24 sata službe na koncertu na kojem bi pjevač mogao zaraditi desetak milijuna eura, ispada da je onda njihova odgovornost, pa i krivnja što ih Marko Perković neće angažirati.

Oni su valjda pohlepni, ne Thompson.

Kršćanska briga

Ipak, zar ne bi pjevač koji nastupa pod sloganom "Bog će uvijek dati svakom, samo treba vjerovati" i nastupa pod križem i medaljonom svetog Benedikta trebao iskazati veću brigu za dobrobit svojih fanova i publike na užarenom poprištu njegova koncerta? Gdje je kršćanska solidarnost, briga za bližnje, ruka pomoći u teškim trenucima?

Thompson dolazi na Hipodrom pokazati svoju moć i veličinu, ali i ostvariti zaradu o kakvoj nije mogao ni sanjati.

Svi ostali samo su usputna pratnja u tom poduhvatu.