U Netflixovoj seriji 'Čudovište: Priča o Edu Geinu' pojavljuje se lik Adeline Watkins, čija je priča i povezanost sa zloglasnim ubojicom šokirala Ameriku 1950-ih
Tko je 'djevojka' monstruma koji je od ljudskih kostiju radio namještaj: 'Bio je tih i pristojan'
Gotovo sedamdeset godina nakon što su otkriveni stravični zločini Eda Geina, zloglasnog "Mesara iz Plainfielda" koji je od ljudskih ostataka izrađivao namještaj i odjeću, nova Netflixova serija Ryana Murphyja, "Monster: The Ed Gein Story", ponovno je u središte pozornosti stavila jednu od najintrigantnijih figura iz njegovog života: Adeline Watkins. Ova samozatajna žena iz malog grada u Wisconsinu tvrdila je da je voljela čovjeka čija su djela inspirirala neke od najstrašnijih likova u povijesti horor filma, od Normana Batesa u "Psihu" do Leatherfacea u "Teksaškom masakru motornom pilom". No, je li njihova veza bila dvadesetogodišnja romansa kako je isprva tvrdila, ili tek usputno poznanstvo?
Romansa koja je šokirala Ameriku
Nekoliko dana nakon Geinovog uhićenja u studenom 1957. godine, dok je nacija bila u šoku zbog detalja o njegovoj "kući strave" ispunjenoj ljudskim organima, lubanjama i kožom, Adeline Watkins, tada 50-godišnja stanovnica Plainfielda, istupila je s nevjerojatnom pričom. U intervjuu za Minneapolis Tribune, izjavila je da je s Geinom bila u romantičnoj vezi punih 20 godina. Njezin opis čovjeka kojeg je Amerika upravo upoznala kao čudovište bio je dijametralno suprotan.
Opisala ga je kao "dobrog, slatkog i ljubaznog". U trenutku kada su novine bile pune izvještaja o obezglavljenom tijelu Bernice Worden koje je visjelo u Geinovoj šupi, Watkins je novinarima pričala o njihovim bezazlenim izlascima. Najčešće su, prema njezinim riječima, odlazili u kino. Ponekad bi svratili u lokalne barove na piće, iako je priznala da Gein nije bio sklon alkoholu.
- Gotovo sam morala vući Eddieja u bar - rekla je. "On bi radije otišao u slastičarnicu na frape."
Čak je i njezina majka Enid, s kojom je Adeline živjela u malom stanu, potvrdila priču, nazivajući Geina "slatkim, pristojnim muškarcem" koji je njezinu kćer uvijek vraćao kući do policijskog sata u 22 sata.
Watkins, koju je novinar opisao kao "običnu ženu sa sijedim šiškama i naočalama s rožnatim okvirom", otkrila je da su ona i Gein dijelili ljubav prema čitanju.
- Eddie i ja smo raspravljali o knjigama. Nikada nismo čitali iste, ali smo svejedno voljeli razgovarati o njima - rekla je.
Gein je, prema njoj, uživao u knjigama o egzotičnim životinjama poput lavova i tigrova te o dalekim zemljama poput Afrike i Indije, što je stvaralo sliku o čovjeku s interesima koji nadilaze njegovu izoliranu farmersku egzistenciju.
No, postojao je i znatno zlokobniji detalj njihovih razgovora: zajednička fascinacija zločinima.
- Mislim da smo raspravljali o svakom ubojstvu za koje smo ikad čuli. Eddie bi mi objašnjavao što je ubojica pogrešno učinio, koje je greške napravio. Meni je to bilo zanimljivo - rekla je.
Vrhunac njezine priče bila je tvrdnja da ju je Gein zaprosio na njihovom posljednjem spoju, 6. veljače 1955., više od dvije godine prije njegovog uhićenja.
- Nije to rekao tim riječima, ali znala sam što misli - objasnila je. Odbila ga je, ali, kako je objasnila, ne zato što s njim nešto nije bilo u redu.
- Nešto nije bilo u redu sa mnom. Valjda sam se bojala da neću moći ispuniti ono što je očekivao od mene - opisala je. Unatoč odbijanju i kasnijim stravičnim otkrićima, njezini osjećaji, kako je tvrdila, ostali su nepromijenjeni. "Voljela sam ga i još uvijek ga volim."
'Sladak? Nisam to rekla!'
Priča Adeline Watkins postala je nacionalna senzacija. Njezine fotografije i izjave krasile su naslovnice brojnih novina diljem zemlje. Međutim, novostečena slava očito joj nije godila. Samo nekoliko dana kasnije, Watkins je napravila potpuni zaokret. Kontaktirala je urednika manjih, lokalnih novina, Plainfield Sun, kako bi "ispravila netočan navod".
Sada je tvrdila da nikakve dvadesetogodišnje romanse nije bilo. Njihov odnos opisala je kao isključivo platonski. Gein bi je, kako je rekla, povremeno posjetio u njezinom stanu, a ponekad bi zajedno otišli u kino. U kasnijem izvješću za Stevens Point Journal, priču iz Minneapolis Tribunea nazvala je "preuveličanom... napuhanom izvan svake mjere i s neistinitim izjavama". Pravu istinu svela je na to da su se poznavali 20 godina, ali da je njihova veza trajala svega sedam mjeseci tijekom 1954. godine i to s prekidima.
Odlučno je negirala da ga je ikada nazvala "slatkim" i bila je "prilično kategorična u tvrdnji da ga nikada nije vukla u barove. Inzistirala je da nikada nije kročila u njegovu kuću, mjesto gdje su kasnije pronađeni dokazi njegovih jezivih djela. Ipak, i dalje je tvrdila da je njezin raniji opis Geina kao "tihog i pristojnog" bio točan, dodajući da joj ga je žao. Sam Ed Gein, koji je priznao dva ubojstva i brojne pljačke grobova, nikada nije javno spomenuo Adeline Watkins.
Prava priroda odnosa između Geina i Watkins možda nikada neće biti u potpunosti poznata, ali je detaljno istražena u trećoj sezoni popularne antologijske serije "Monster". U seriji, Adeline Watkins tumači glumica Suzanna Son, a njezina uloga postavljena je kao jedna od središnjih, odmah uz Charlieja Hunnama koji glumi Geina. Kreator Ryan Murphy želio je istražiti ne samo Geinove zločine, već i fascinaciju javnosti i Hollywooda nasiljem.
Serija prikazuje Watkins kao Geinovu susjedu, povremenu djevojku i jedinu osobu od povjerenja. Istražuje se njihova zajednička fascinacija smrću i zločinima, što je temeljeno na njezinim prvotnim izjavama. Međutim, kreatori serije uzeli su i značajne umjetničke slobode. U jednoj od najdramatičnijih scena, Adeline čak pomaže Geinu u pljačkanju groba, što je u potpunoj suprotnosti s njezinim stvarnim tvrdnjama da nikada nije bila upletena u njegove aktivnosti niti je znala za njih.