Tisuće zuba: Slavonska zvijer predak je velike bijele psine

Gorostas, div, neman. Zbog njega su strahovale druge životinje u Panonskome moru. Njegov zub brižno čuva Ivica Samardžić, ravnatelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske županije.

Riječ je o najvećem morskom psu iz Panonskog mora - Charcharodonu megalodonu, koji je u Slavoniji živio prije 17 milijuna godina u razdoblju miocena.

- Za usporedbu, najveće današnje psine velike su do deset metara - kaže Ivica.

Megalodon je bio težak i do 103 tone

Internet/Ilustracija

Megalodon je, otkrio nam je, u raljama imao nekoliko tisuća zubi poredanih u tri reda. Bila je to u vrijeme miocena najveća živuća morska neman. Prema nekim podacima, njegova težina mogla je dosegnuti i do 103 tone. Osim fosila zuba na obroncima Papuka, paleontolozi su otkrili fosile kralježaka, fragmente rebara, ušne kosti te dio skeleta peraja dupina, kitova, morskih mačaka, morskih krava i nosoroga koji su živjeli u Panonskome moru i na kopnu.

- Ako ćemo gledati kroz povijest, najveće morske nemani nisu vezane uz Jadran nego Slavoniju. Nosorog čije smo ostatke otkrili na Papuku predak je današnjeg afričkog nosoroga, a morske mačke bile su velike i do dva i pol metra - dodaje Samardžić.

Pronašli su i rebra i ključne kosti prethistorijskih životinja

Ističe kako su najvrednije primjerke životinja i biljaka našli na rubnim dijelovima Papuka i Psunja koje je nekad obuhvaćalo veliko Panonsko more. Na nalazištu podno Papuka paleontolozi su iskopali rebra i ključne kosti prethistorijskih životinja, kao i čeljust nosoroga, jedne od četiri izumrle vrste koja je živjela oko Panonskog mora.

- Zanimljivi su ostaci školjaka, ostriga i pektena čije su dimenzije bile oko 30 centimetara. Unatoč starosti, u potpunosti su očuvane jer su bile prekrivene muljem koji je spriječio kontakt vode i ugljičnog dioksida - kaže Samardžić.

Panonsko more bilo je bogato i različitim biljnim vrstama

Uz životinje, Panonsko more bilo je bogato različitim biljnim vrstama pa su tako pronašli i različite vrste eukaliptusa. Rastu takvih biljaka pridonosila je i suptropska klima koja je bila topla poput one na današnjem sjeveru Afrike.

- Papuk, Psunj i Krndija bili su otoci slavonskog arhipelaga na 350 metara nadmorske visine. Poslije se more odvojilo od velikog oceana, a kiše su ga postupno sve više zaslađivale te se polako pretvaralo u jezero, koje je vremenom isparilo - zaključio je Ivica Samardžić.

Osim zuba megalodona, Ivica kod sebe čuva i brojne druge ostatke velikih morskih pasa iz doba miocena. Kaže kako je nalazište kraj Papuka iznimno vrijedno.