Sedamnaest milijuna Rusa živi u Ukrajini, što čini trećinu stanovništva. Ukrajina je vrlo složena država. To nije nacija nastala na prirodan način. To je umjetna država stvorena još u sovjetsko doba. Nakon Drugog svjetskog rata Ukrajina je dobila teritorije od Poljske, Rumunjske i Mađarske, govorio je Putin Bushu
DEKLASIFICIRANO
Tajni transkripti: Putin je htio u NATO. Busha je uvjeravao da je Ukrajina umjetna država
Čitanje članka:
6
min
Nacionalni sigurnosni arhiv deklasificirao je transkripte sastanaka i telefonskih razgovora Vladimira Putina s američkim predsjednikom Georgeom W. Bushom iz razdoblja od 2001. do 2008. godine.
Dokumenti pokazuju da je ruski predsjednik Putin 2001. godine bio blizak saveznik Busha, s njihovim zajedničkim fokusom na borbu protiv terorizma — Putin na Čečeniju, a Bush na Al-Qaidu — do te mjere da je Bush uzviknuo: „Ti si tip čovjeka kojeg volim imati sa sobom u rovu.“
No do kraja Bushova mandata, Putin je iznosio oštre kritike američke politike, poput invazije na Irak i širenja NATO-a, na više foruma, uključujući i poznati govor u Münchenu 2007. godine. Bush se u jednom telefonskom razgovoru 2008. požalio da je Putin „vrlo učinkovit kada želi biti tvrd i oštar“, te ga zamolio da u svojim komentarima na summitu NATO-a u Bukureštu bude „džentlmenski“, kako bi Bush nakon toga mogao posjetiti Putina u Sočiju.
Dokumenti uključuju tri najznačajnija razgovora Putina i Busha, iz 2001., 2005. i njihova posljednjeg susreta 2008. godine. S vremenom razgovori postaju sve teži, osobito oko ruskih kritika američkih argumenata za raketnu obranu i Putinova rastućeg nepovjerenja prema američkim namjerama u ruskom „bliskom inozemstvu“, područjima bivšeg Sovjetskog Saveza gdje Putin stalno ističe svoje superiorno poznavanje stvarnih prilika na terenu i vlastite nacionalne interese.
Transkripti također donose otvorene rasprave na najvišoj razini o iranskim nuklearnim ambicijama, stvarnostima sjevernokorejskog nuklearnog programa te rastućoj moći Kine (Bush: „Kina je najveći dugoročni problem za obojicu.“ Putin: „Više za vas.“ Bush: „Nisu na našoj granici...“).
Dokument 1
Memorandum razgovora. Predmet: Ograničeni sastanak s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom
16. lipnja 2001.
Na ovom prvom osobnom susretu u dvorcu Brno u Sloveniji Vladimir Putin i George W. Bush izražavaju međusobno poštovanje i želju za uspostavom bliskog odnosa. Putin govori Bushu o svojim vjerskim uvjerenjima i priči o svom križu koji je preživio požar u njegovoj dači. U kratkom sastanku „jedan na jedan“ dotiču se svih najvažnijih pitanja američko-ruskih odnosa, poput strateške stabilnosti, Ugovora o ABM-u, neširenja nuklearnog oružja, Irana, Sjeverne Koreje i širenja NATO-a. Bush kaže svom ruskom sugovorniku da vjeruje kako je Rusija dio Zapada, a ne neprijatelj, ali postavlja pitanje o Putinovu odnosu prema slobodnim medijima i vojnim operacijama u Čečeniji.
Putin radije govori o potrebi borbe protiv terorizma i sigurnosnih prijetnji. Asertivan je i dominira razgovorom, izbjegavajući Bushovo pitanje o ograničenjima slobode medija. Bushu daje kratko „povijesno predavanje“ o (svojoj interpretaciji) raspada Sovjetskog Saveza: „Što se zapravo dogodilo? Sovjetska dobra volja promijenila je svijet, dobrovoljno. A Rusi su se odrekli tisuća četvornih kilometara teritorija, dobrovoljno. Nečuveno. Ukrajina, stoljećima dio Rusije, dana je. Kazahstan, dan je. Kavkaz također. Teško je to zamisliti, a učinili su to partijski šefovi.“ Putin postavlja pitanje ruskog članstva u NATO-u i kaže da se Rusija osjeća „isključeno“.
Putin je Busha podsjetio da je SSSR 1954. godine podnio zahtjev za članstvo u NATO-u, ali je bio odbijen. NATO je dao negativan odgovor s četiri specifična razloga: nepostojanje austrijskog rješenja, nepostojanje njemačkog rješenja, totalitarni stisak nad istočnom Europom i potreba da Rusija surađuje s procesom razoružanja UN-a. Sada su svi ti uvjeti ispunjeni. Možda bi Rusija mogla biti saveznik.
Dokument 2
Memorandum razgovora. Predmet: Vladimir Putin, predsjednik Ruske Federacije
16. rujna 2005.
Putin se sastaje s američkim predsjednikom u Ovalnom uredu na plenarnom sastanku koji se ponajprije bavi pitanjima neširenja nuklearnog oružja te američko-ruskom suradnjom u vezi s Iranom i Sjevernom Korejom. Razgovor pokazuje iznimno bliska stajališta o Iranu i Sjevernoj Koreji, pri čemu se Putin predstavlja kao voljan i podržavajući partner. Bush kaže Putinu: „Ne trebamo puno vjerskih fanatika s nuklearnim oružjem“, misleći pritom na Iran.
Putin Bushu daje opširno izlaganje o ruskom razumijevanju i zabrinutostima u vezi s iranskim nuklearnim programom, kao i razlozima zbog kojih je Rusija uključena u projekt reaktora u Bušehru. Putin pita Busha razvija li SAD malo nuklearno oružje. Nakon što je Rumsfeld dao detaljno objašnjenje stvarnih rasprava o takvom dizajnu, Bush kaže: „Rumsfeld je upravo odao sve naše tajne.“ Putin odgovara da je sve to pročitao na internetu. Prisutan je uobičajeni šaljivi ton kakav se vidi u većini razgovora između Putina i Busha.
Prelazeći na Sjevernu Koreju, Putin opisuje svoj nedavni posjet toj zemlji i iznenada Bushu daje uvid u vlastitu prošlu privrženost komunističkoj ideologiji: „Nekad sam bio član Komunističke partije. Vjerovao sam u ideje komunizma. Bio sam spreman umrijeti za njih. Dug je put unutarnje transformacije. Ljudi su ograničeni na prostor u kojem žive. I mnogi su iskreni u ono u što vjeruju.“
Dokument 3
Memorandum razgovora. Predmet: Sastanak s predsjednikom Rusije
6. travnja 2008.
Ovo je posljednji sastanak Putina i Busha, održan u Putinovoj rezidenciji Bočarov Ručej u Sočiju na Crnom moru. Ton je upadljivo drugačiji u odnosu na rane razgovore, u kojima su oba predsjednika obećavala suradnju po svim pitanjima i izražavala predanost snažnom osobnom odnosu. Ovaj sastanak održan je neposredno nakon summita NATO-a u Bukureštu, na kojem su se rasplamsale napetosti oko američke kampanje za upućivanje poziva Gruziji i Ukrajini za članstvo u NATO-u.
Putin je ljubazan domaćin, a Bush pristojan gost, no ne mogu izbjeći nesuglasice. Unatoč tome, impresivno je kako su i dalje u stanju raspravljati o suštinskim pitanjima na konstruktivan način. Putin daje dobro objašnjenje ruskog stajališta o razmještanju sustava proturaketne obrane u Poljskoj i Češkoj. Bush saslušava ruske zabrinutosti, ali ne mijenja svoj stav.
Vraćajući se na razgovore u Bukureštu, Putin izražava snažno protivljenje članstvu Ukrajine i Gruzije u NATO-u te kaže da bi se Rusija oslanjala na protunatovske snage u Ukrajini i „stalno stvarala probleme“ u Ukrajini, jer je zabrinuta zbog „prijetnje vojnih baza i novih vojnih sustava koji se razmještaju u blizini Rusije“. Iznenađujuće, u odgovoru Bush izražava divljenje sposobnosti ruskog predsjednika da iznese svoje stajalište: „Jedna od stvari kojima se divim kod vas jest to što se niste bojali to reći NATO-u. To je vrlo vrijedno divljenja. Ljudi su pažljivo slušali i nisu imali nikakve sumnje u vaše stajalište. Bio je to dobar nastup.“
Putin je dodao da je članstvo Ukrajine u NATO-u neprihvatljivo za Moskvu te dodao da je Ukrajina umjetna država.
- Sedamnaest milijuna Rusa živi u Ukrajini, što čini trećinu stanovništva. Ukrajina je vrlo složena država. To nije nacija nastala na prirodan način. To je umjetna država stvorena još u sovjetsko doba. Nakon Drugog svjetskog rata Ukrajina je dobila teritorije od Poljske, Rumunjske i Mađarske.
to je u biti cijela zapadna Ukrajina. Tijekom 1920-ih i 1930-ih Ukrajina je dobila teritorije od Rusije — to je istočni dio zemlje. Godine 1956. Krimski poluotok prebačen je Ukrajini. To je prilično velika europska zemlja s oko 45 milijuna stanovnika. Naseljena je ljudima s vrlo različitim pogledima.
Ako odete u zapadnu Ukrajinu, vidjet ćete sela u kojima se govori isključivo mađarski jezik i gdje ljudi nose tradicionalne kape. Na istoku ljudi nose odijela, kravate i velike šešire. NATO velik dio ukrajinskog stanovništva doživljava kao neprijateljsku organizaciju. To za Rusiju stvara sljedeće probleme. Stvara prijetnju razmještanja vojnih baza i novih vojnih sustava u blizini Rusije. To za nas stvara neizvjesnosti i prijetnje. Oslanjajući se na protunatovske snage u Ukrajini, Rusija bi radila na tome da NATO-u oduzme mogućnost širenja. Rusija bi tamo stalno stvarala probleme. Zašto? Koji je smisao članstva Ukrajine u NATO-u? Kakva je korist od toga za NATO i Sjedinjene Američke Države? Može postojati samo jedan razlog, a to bi bilo učvršćivanje statusa Ukrajine kao dijela zapadnog svijeta — to bi bila logika. Ne mislim da je to ispravna logika; pokušavam to razumjeti. A s obzirom na podijeljene stavove dijelova stanovništva o članstvu u NATO-u, zemlja bi se mogla jednostavno raspasti. Uvijek sam govorio da postoji određeni prozapadni dio i određeni proruski i dio. Sada je vlast tamo u rukama prozapadnih vođa - govorio je Putin Bushu
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
