Istraživanje o Vršnjačkom nasilju i odnosima među djecom provedeno među učenicima 5. - 8. razreda iz 21 osnovne škole u cijeloj Hrvatskoj pokazalo je da oko trećina učenika doživljava nasilje
ZABRINJAVAJUĆI PODACI ISTRAŽIVANJA
Svako sedmo dijete u osnovnoj školi dogovorilo je susret s osobom koju su upoznali online
Čitanje članka:
7
min
Iznenadio me broj počinitelja nasilja među učenicima viših razreda osnovnih škola i koliko je nasilno ponašanje normalizirano među djecom u tako ranoj dobi. Ključno je raditi na kvaliteti vršnjačkih odnosa i sustavno graditi pozitivne vršnjačke interakcije. Važna je i prijava nasilja, ali još je važnije po njoj reagirati. Više od polovine djece doživi nasilje i ne prijavljuje već pokušava samostalno zaustaviti to ponašanje. To je skupina na koju trebamo djelovati kako bi ih potaknuli na reagiranje tako da se povjere odraslim osobama i prijave nasilje. Zabrinjava i da se tek oko 40% povjeri vršnjacima, kada se radi o online nasilju ni u njih nemaju povjerenja, kazala je izv. prof. dr. sc. Lucija Vejmelka s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Na konferenciji Cyber Guard o sigurnosti na internetu, koju su organizirali A1 Hrvatska i Centar za sigurniji internet (CSI), prezentirala je rezultate nacionalnog istraživanja o vršnjačkom i elektroničkom nasilju u osnovnim školama.
U sklopu međunarodnog projekta deSHAME, Centar za sigurniji internet i Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, uz podršku A1 Hrvatska, proveli su istraživanje među 1700 učenika 5.–8. razreda iz 21 osnovne škole, po jednoj u svakoj županiji. Ovo je treće takvo istraživanje u Hrvatskoj, ali prvo usmjereno isključivo na osnovne škole.
Istraživanje je pokazalo da djeca s korištenjem tehnologije kreću sve ranije, samostalno kreću s internetom već od šest godina, oko 8. godine dobivaju prve mobitele, a prve profile na društvenim mrežama otvaraju već s deset godina. Najviše učenika, njih 38 posto, na internetu provodi tri do četiri sata dnevno, još 18 posto na internetu je od pet do šest sati dnevno, a 13,2 posto učenika online je više od sedam sati na dan. Rezultati su pokazali i da oko 0,5 posto učenika uopće ne koristi internet. Oni su u visokom riziku od digitalne isključenosti, jer će prije ili kasnije početi koristiti internet, a pitanje je koliko su upoznati s opasnostima koje vrebaju u online svijetu.
U 5. i 6. razredu oko trećine učenika doživljava nasilje, ali je počinitelja znatno manje, od 14 do 16 posto. U 7. razredu dolazi do naglog skoka, počinitelja je gotovo dvostruko više (29,8 %), a udio žrtava raste na 36,8 posto. U 8. razredu ti se udjeli gotovo izjednačuju - i žrtve i počinitelji su na razini 34,9 posto što potvrđuje koliko su nasilne interakcije među djecom učestale i dio njihove svakodnevice.
Najviše su pogođeni učenici 8. razreda, gdje se s primanjem neprimjerenih, seksualiziranih sadržaja od poznatih osoba susrelo više od četvrtine djece (25,3%). Više od četvrtine učenika barem jednom je primilo seksualne ili neprimjerene sadržaje od nepoznatih osoba putem interneta. Udio naglo raste u višim razredima osnovne škole, a u 8. razredu čak trećina djece (31,5%) prima seksualizirane i neprimjerene sadržaje od nepoznatih osoba.
Također, 2 do 7 posto učenika poslalo je svoju sliku nepoznatim osobama, od 3 do 50 posto učenika poslalo je svoju sliku osobama koje poznaju. U 8 razredu četvrtina razreda izjavljuje da je svoju seksualiziranu sliku ili video sadržaj poslalo poznatoj osobi a gotovo 4% osobi koju ne poznaju što znači da je gotovo trećina razreda iskusila slanje samo-generiranih fotografija.
Osobito je zabrinjavajući podatak da je gotovo svako sedmo dijete (14,8%) u osnovnoj školi barem jednom dogovorilo susret uživo s osobom, koju je upoznalo putem interneta. Uočen je i jasan trend rasta s dobi gdje takve susrete dogovara 8,2 % djece u 5. razredu dok se najveći skok bilježi u 7. razredu, gdje gotovo svaki peti učenik (19,3 %) priznaje da je dogovorio susret s osobom koju je upoznao online.
Iz ovog istraživanja, kaže nam izvanredna profesorica na Studijskom centru socijalnog rada, mogu se izvući pet ključnih zaključaka.
- Prvo, prevencija mora početi ranije jer djeca već u 5. razredu doživljavaju i čine nasilje, a mnoga su izložena i neprimjerenim sadržajima online. Drugo, posebna pažnja mora biti usmjerena na ranjivu skupinu. Naime, oko petine djece pokazuje izrazitu ranjivost po gotovo svim elementima: osjećaju neprihvaćenosti, nezadovoljstvo školom, manjak sigurnosti i nedostatak podrške vršnjaka ili nastavnika. Treće, tišina je ozbiljan problem, više od polovice djece nasilje ne bi nikome prijavilo. To jasno pokazuje potrebu za osnaživanjem i ohrabrivanjem djece na prijavu nasilja. Četvrto, edukacije moraju biti ciljano razvijene, posebno prilagođene nižim i višim razredima, rodno specifične, sustavne i univerzalno dostupne. Educirati je potrebno i stručnjake, nastavnike, roditelje... Peto, na tom polju potrebno je zajedničko djelovanje odraslih i vršnjaka. To znači da roditelji, nastavnici i stručne službe, s djecom i mladima, moraju graditi kulturu povjerenja i digitalne sigurnosti. Djeca trebaju jasnu poruku da će, ako prijave nasilje, dobiti podršku i zaštitu, a ne osudu - kaže voditeljica istraživanja, koja je doktorirala 2012. godine na temi vršnjačkog nasilja u Centrima za pružanje usluga u zajednici tadašnjim domovima za djecu.
- Zahvalila bih djeci koja su nam, sudjelujući u istraživanju, omogućila uvid u dinamiku njihovih međusobnih odnosa, obećala sam biti njihov glas. Zahvalila bih i roditeljima koji su, unatoč tome što je ovo tabu temu, prepoznali važnost istraživanja i dali nam suglasnost te omogućili svojoj djeci da sudjeluju u tom istraživanju. Zahvalila bih i školama, koje su, iako znamo da nemaju podrške, vrlo zainteresirane da grade sigurniji offline i online svijet u svojim školama. Mislim da je sjajno što se 2024. promijenio Protokol o postupanju u slučaju nasilja u školi, koji sada prepoznaje tu digitalnu domenu i odgovornost obrazovnog sustava. Nama je istraživanje pokazalo da je nasilje na internetu prisutno u svim razredima u kojima smo bili. Nažalost, s dobi broj djece koja čine nasilje jako raste i u 8. razredu mi imamo čak trećinu učenika koji doživljavaju, ali i vrše nasilje. To je jako veliki broj, praktički je cijeli razred "utopljen" u nasilnu dinamiku. Naravno da onda normaliziraju takvo ponašanje, biraju strategije za preživljavanje koje ponekad znače - radije ću vratiti nego da sam ja taj koji trpi i zapravo se snalaze na sve moguće načine. Vidjeli smo i da se jako rijetko povjeravaju roditeljima i školskim službama - govori istraživačica te dodaje da je jako važno ohrabriti i podržati na razini škole, koja je to prepoznatljiva osoba kojoj učenik može doći povjeriti se i prijaviti nasilje.
- Već dugo se borimo za to da nijedna prijava za nasilje u školi ne znači da je to dobra škola jer znamo da se nasilje događa u svakoj školi. Uvijek kažem da je najbolja škola ona koja ima najviše prijava jer zna da se nešto dešava u njoj i trudi se to promijeniti - kaže nam profesorica.
Nastavlja da je Hrvatska specifična po tome što ima prilično visoki udio maloljetnih počinitelja nasilja.
- To su djeca s istim nekim potrebama i naučenim ponašanjem, i u tom slučaju ta kriminalizacija ne znači puno, važna je zbog senzibilizacije, vrijednosnog određenja i poruke, no nužnost je prikladan suvremeni tretman za rad s ovom djecom, i onima koji čine i onima koji doživljavaju nasilna ponašanja. Dostupnost tretmana za ovu djecu je neophodna s obzirom na potrebu i nedostatak specijaliziranih ustanova za djecu i mlade u području problematične upotrebe interneta. Trenutačno postoji gotovo isključivo na razini projektnih aktivnosti CSI, pa osim Centra za sigurniji internet, koji je sada u tri velika grada, mi zapravo nemamo nikakvu specijaliziranu ustanovu koja bi se bavila problematičnom upotrebom interneta s djecom. Kad se usporedimo s Europom imamo jako dobre modele, programe univerzalne prevencije, ali na toj sekundarnoj ili specifičnoj razini zapravo nemamo programe koji bi se bavili dalje s djecom - kaže naša sugovornica.
To se posebno odnosi na onu djeci kojoj je već potreban određeni tretman.
- Znamo da u Hrvatskoj nema dovoljno dječjih psihijatara ni ustanova u koje se mogu javiti kako bi dobili kontinuirani i intenzivni tretman. To je nešto što je prepoznato, ali na tome trebamo raditi. Ima još dosta posla kako bi jedna takva usluga bila dostupna svima na razini Hrvatske. Centri za pružanje usluga u zajednici nisu s ovom temom dovoljno educirani i podržani, imaju još puno drugih stvari kojima se bave i mi nemamo na lokalnoj razini razvijeno dovoljno usluga, dakle ne za senzibilizaciju i univerzalnu prevenciju, nego onda kada stvarno treba raditi na tome da se vrijednosti,stavovi i ponašanja promijene i svima pruži prikladna podrška i pomoć - smatra stručnjakinja.
Zabrinjava je i činjenica da se gotovo svako sedmo dijete odlučilo naći s osobom koju je upoznalo na internetu.
- Često minimiziraju rizik, nisu svjesni koliko je to rizično. Bilo koji razgovor s djecom u stilu "nemojte to raditi" završit će tako da gubite njihovo povjerenje i neće vam reći ako se u to upuste, a u istraživanju izjavljuju da to rade. Ono što im pokušavam reći je što oni mogu napraviti – reci prijatelju, podijeli svoju lokaciju, nikako se nemoj nalaziti na nekom tamnom i skrivenom mjestu već tamo gdje su i tvoji ostali prijatelji i društvo. Tako da, ako do toga i dođe, da se osigura da netko zna gdje je, kad je, s kim je, da se nalaze na javnim mjestima, da to bude s više njihovih prijatelja i da ne dopuste da upadnu u tu rizičnu priču i da preveniramo koliko god je moguće ekstremne slučajeve zlostavljanja i iskorištavanja djece, koji su u ovim situacijama vrlo veliki rizik - ističe voditeljica istraživanja.
Dodaje da svi pričamo o tome koliko je razvijanje odnosa sa svojim djetetom važno. Pita se kada da roditelji grade taj odnos i gdje da nađu vrijeme za to u svojim radnim obvezama i dnevnim rasporedima.
- Ako nam nešto može donijeti umjetna inteligencija, neka nam donese jedan dan tjedno da smo kod kuće, da sve ove administrativne i slične stvari posložimo tako da nas zapravo ne opterećuju, a da imamo više vremena za razvijanje odnosa sa svojom djecom, prijateljima, susjedstvom jer ništa ne prevenira bolje nasilne interakcije nego bliski i uvažavajući odnosi - smatra profesorica.
Naglašava da je ovo tek djelić istraživačkih podataka i da tek slijedi prezentacija cjelokupnih rezultata istraživanja te zanimljivi rezultati vezani uz empatiju, vršnjački pritisak, koliko i kako roditelji razgovaraju s djecom ispitanicima o korištenju interneta . Na tom događaju žele ugostiti sve naše deSHAME škole koje su sudjelovale u dosadašnjim istraživanjima.
Rezultati tih istraživanja govore im koje su to grupe djece i mladih na koje mogu i trebaju staviti više fokusa. Naša sugovornica zalaže se za evaluirane i certificirane programe, edukacije koje će biti dovoljno fleksibilne da se u njih mogu uklopiti sve nove spoznaje.
- Jedan takav program razvili smo na Pravnom fakultetu s Centrom za sigurniji internet, a bavi se koristima i rizicima modernih tehnologija Program cjeloživotnog učenja Koristi i rizici modernih tehnologija (4 ECTS). Tu je i Influencerska akademija, gdje se educira te mlade ljude koji imaju veliki utjecaj na djecu kako da sadržaj koji objavljuju bude u skladu s dobrobiti, kvalitetnom komunikacijom, svim onim vrijednostima koje želimo u našem društvu. Znam reći da smo zakasnili s edukacijom ove generacije, ali imamo priliku puno toga naučiti od njih - kaže za kraj.
Informacije, besplatno savjetovanje, prijava i podrška dostupni su u Centru za sigurniji internet.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
Rijetko viđene fotke četničkih zlotvora u Vukovaru. Oprez! Neke slike su uznemirujuće
Kako je pala 'kokainska banda' u Slavoniji? Imali su i poseban auto za skriveni prijevoz droge
Noć užasa u Kijevu. U ruskom napadu stradale škola i bolnica. Poginula najmanje jedna osoba