Chapman-Bertelli je boravio u Vukovaru malo više od dva tjedna u rujnu 91. baš kada su eskalirale borbe između Zengi i JNA i srpskih paravojski.
PRIČA O JEDNOM GRADU
Strani fotograf se prisjetio bitke za Vukovar: 'Nikada neću zaboraviti čemu sam svjedočio!'
Čitanje članka:
2
min
Fotograf Steve Chapman-Bertelli je na Facebooku podijelio emotivno iskustvo i sjećanja koja nosi iz porušenog Vukovara 1991. godine. Naime, u jeku četničke agresije na grad heroj Chapman-Bertelli bio je mladi fotonovinar u Italiji.
- U to sam vrijeme bio mladi fotoreporter koji je živio u Italiji i činilo mi se prirodno da odem i fotografiram rat, pa sam odjurio u Zagreb, glavni grad Hrvatske. Na kraju sam, nakon što sam proveo vrijeme na raznim linijama bojišnice, završio u Vinkovcima - opisao je Chapman-Bertelli svoje početke u mladoj hrvatskoj državi i otkrio kako je završio u Vukovaru.
- Zapovjednik Vinkovaca mi je rekao da ne idem tamo, pa sam, naravno, stopirao na glavnoj cesti i mahao automobilu koji su vozili hrvatski fotograf i novinar. Idete li u Vukovar? Da. Pa smo se odvezli - rekao je mladi fotograf i otkrio da je u Vukovaru upoznao Dedakovića.
Chapman-Bertelli je boravio u Vukovaru malo više od dva tjedna u rujnu 91. baš kada su eskalirale borbe između branitelja i JNA i srpskih paravojski.
- Grad su okružili JNA i paravojske. Neki ljudi su rekli da je dnevno na grad padalo oko 2000 granata, iako sam se iskupio u brojanju nakon par sati. Nikada neću zaboraviti čemu sam svjedočio i doživio u tih nekoliko dana i zakleo se da ću u studenom svake godine do kraja života nekome ispričati njegovu priču. Desetljeća poslije i Vukovar me i dalje muči, ali svake godine, bez izostanka, ispričam njihovu priču. Ove godine vam govorim, iako je ovo prvi put da to zapisujem. Nadam se da će jednog dana netko poslušati i možda jednog dana netko naučiti svoju lekciju - napisao je na Facebooku.
Sjetio se i legendarnog novinara Siniše Glavaševića i kakvo je poštovanje uživao.
- Radio postaja se nalazila u prostoru predviđenom za ormare, na dnu stuba. Tu sam upoznao Sinišu Glavaševića i ostale s Radio Vukovara, iako me sram reći da im se imena jedva sjećam. Zidovi bi drhtali od bombardiranja, ali oni su i dalje emitirali svoje reportaže, glazbu i apele. Siniša Glavašević očito je bio šef. Kad je govorio, slušali su. Kao i svi ostali, govorio je tiho, tihim tonom i stvarnim riječima, ali duboko, duboko zabrinuto - prisjetio se Chapman-Bertelli.
Otkrio je da je vidio i snimio brojne potresne prizore i da se puno toga događalo oko i u vukovarskoj bolnici.
- Takav je rat. Ali kada se snima rat, najbolje mjesto za biti je bolnica, pa sam tamo otišao. U vrtu bolnice ležalo je tijelo starice, nježno pokriveno bijelom plahtom. Mrtvačnica je sada bila puna, pa su tijela ostala vani, čekajući. Oko sat vremena stajao sam na ulazu u bolnicu i gledao kako ranjenici teku poput nezaustavljive rijeke. Odjednom je stigao kamion, a za njim automobil. Iz auta je izašao mladić sa zavijenom rukom i rekao mi ‘odj***bi s kamerom’. Njegovi prijatelji su se ispričali i pokazali na kamion. U kamionu je bila mladićeva majka. Iskrvarila je na smrt na putu do bolnice, ali bio je to dan kao i svaki drugi - prisjetio se hrabri fotograf.
Priznao je da je u Vukovaru vidio stvari za koje je mislio da ljudi nikada ne bi mogli jedni drugima napraviti i da ga je zadivila hrabrost Vukovaraca.
- Ipak, ništa me nije dirnulo više od hrabrosti i dobrote Vukovaraca. Bili su dobri, unatoč svom zlu koje se događalo oko njih. Ali nitko ih nije slušao i rat ih je progutao. Sve je sažeto u pitanju koje se iznova postavlja: Zašto? Zašto? Ja znam odgovor. To se zove mržnja, riječ koju nikad nisam vidio u Vukovaru, ali sam je čuo dok su nas pucali snajperisti, tenkovi i avioni bacali bombe samo zbog toga. Zato, prestanimo mrziti jedni druge - zavapio je Chapman-Bertelli.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
