Što točno znači 'pljuvanje' po Hrvatskoj i zašto po njoj pljuju oni koji se u nju najviše zaklinju

"Ako Hrvatska ne valja, zašto su i dalje tu, zašto pljuju? Da pljujem po Hrvatskoj ili iznosim neistine u stranim medijima, to je prelazak granice zdravog ukusa. Treba poštovati državu u kojoj se nalazite. Mi smo u Europi, slobodne su granice. Nije dobro da sjedite u Saboru i lažno pljujete kako smo netolerantno društvo".

Eto, Dario Zurovec tek je popio svoju prvu, ali sigurno ne i zadnju kavu s premijerom Andrejom Plenkovićem, uskočio u parlamentarnu većinu s HDZ-om i Domovinskim pokretom i već je usvojio retoriku političke desnice.

Tko pljuje po Hrvatskoj mora otići iz nje. 

To je politička poruka samozvanog pripadnika liberalnog centra.

Pljuni i zapjevaj 

Zurovec se referirao na srpsku manjinu kojoj se "neće pomoći tako što samo za sebe traže neke stvari iz proračuna ili financiraju novine koje pljuju po Hrvatskoj", ali moglo se to prenijeti na sve one koji "pljuju po Hrvatskoj" i onda u njoj svejedno žive.

Liberal Zurovec lansirao nas je tako u rane devedesete, u vrijeme kad sadašnji HDZ-ov žetončić nije još ni krenuo u školu, podsjetio nas je na desetljeća retoričkog terora Franje Tuđmana, potom i njegovih nasljednika na čelu HDZ-a, svih onih šatoraša i stožeraša, radikalnih desničara i nacionalista koji su optuživali svoje protivnike, oporbenjake, novinare i pripadnike nacionalne manjine da "pljuju po Hrvatskoj", a zatim ih i tjerali iz Hrvatske.

Na tom tragu nedavno je bio i premijer Plenković kad je zastupnici Daliji Orešković rekao "auf wiedersehen".

Što  je svetinja?

Hrvatska je proglašena svetinjom i svaka kritika, čak i njezinih državljana, građana, intelektualaca, novinara, političara, običnih građana, proglašava se "pljuvanjem po Hrvatskoj". Čak i pisanje o ratnim zločinima, političkoj korupciji, pretvorbi i privatizaciji, siromaštvu, kriminalu, represiji, diskriminaciji... 

Sve se to proglašavalo "pljuvanjem po Hrvatskoj", što se izjednačavalo s izdajom i zasluživalo protjerivanje iz Hrvatske, ako ne i zatvaranje, progon, prijetnje, sudske postupke, fizičke napade, prijeteće kordone pred kućama i stanovima, represiju tajnih službi.

Sad o tome govori i Zurovec, osoba koja je punoljetnost dosegnula četiri godine nakon Tuđmanove smrti.

No je li kritiziranje hrvatske vlasti, vladajuće politike, političara, nositelja moći, stupova trulog društva "pljuvanje po Hrvatskoj"? I ako jest, je li to pljuvanje opravdano?

Gotovac i Hrvatska

Vlado Gotovac je prije tridesetak godina, kad je Zurovec pohađao osnovnu školu, upozoravao kako smo dobili hrvatsku državu koja je nakon međunarodnog priznanja i završenog rata postala neupitna, te da sada treba voditi računa o tome kakva će ta država biti.

On je također bio veliki kritičar hrvatske države, zajedno s brojnim drugim hrvatskim građanima, intelektualcima, političarima, zbog čega su ga progonili, napadali, pa čak na njega i fizički nasrnuli u predsjedničkoj kampanji.

I u tom kontekstu, "pljuvanje" po Hrvatskoj znači kritiziranje onoga što u toj državi ne valja. Ono što bi se trebalo poboljšati. 

Ne zaboravimo još jednu bitnu stvar, desnica također "pljuje" po Hrvatskoj: po Ustavu, po ustavnim vrijednostima i slobodama, po ljudskim pravima, nacionalnim i seksualnim manjinama, po novinarima, ateistima, kulturnjacima, neistomišljenicima...

Nema većeg pljuvanja

Najgorljiviji samozvani domoljubi krše zakone hrvatske države, pljačkaju hrvatski proračun, otimaju ili rasprodaju hrvatsku imovinu, ubijaju i kradu i ume hrvatske države, promoviraju fašizam u ime hrvatstva.

Nema većeg pljuvanja po Hrvatskoj od toga. 

Istodobno, ljudi koji plaćaju poreze, žive u Hrvatskoj, rade za Hrvatsku imaju pravo govoriti ili pisati o svojoj zemlji što hoće, pa makar se radilo o pripadnicima srpske ili neke druge manjine kojima je ovo jedina domovina. Za razliku od nekih najvećih Hrvata koji imaju dvije.

"Ako Hrvatska ne valja, zašto su i dalje tu, zašto pljuju", pita se liberal Zurovec.

Šute ili lažu

Drugim riječima, u Hrvatskoj smiju živjeti samo oni koji hvale i veličaju, ali i lažu za Hrvatsku. Kao i oni koji o Hrvatskoj šute i koji ovakvu Hrvatsku trpe. Nikako se ne može živjeti u Hrvatskoj i tražiti da se ta Hrvatska promijeni ili popravi. 

Postavimo pitanje i ovako: smije li se, po Zurovčevim kriterijima, "pljuvati po Hrvatskoj" u kojoj oporbeni žetončići spašavaju vladajuću većinu, prožetu korupcijom i ustaštvom, izigravaju volju svojih birača, prodaju svoje mandate i trguju osobnim interesom? 

Je li takva Hrvatska otvorena pljuvanju ili se i zbog toga moramo iseliti iz ovakve Hrvatske?

I je li "pljuvanje po Hrvatskoj" zabranjeno samo Srbima u Hrvatskoj?

Odlaze da ne pljuju?

U zadnjih desetak godina iz Hrvatske je otišli stotinu tisuća hrvatskih građana, što se proglašava demografskom katastrofom, nacionalnom tragedijom i najavom propasti. Jesu li napustili državu zato što nisu smjeli po njoj "pljuvati"? I bismo li sada bili sretni da su oni ostali u Hrvatskoj, pa makar "pljuvali" po njoj?

Liberal Zurovec pronašao je novu ljubav prema Hrvatskoj otkako je uskočio u krilo Andreju Plenkoviću i Ivanu Penavu, pod cijenu prigradskog vlaka i kandidature za župana. S vladajućih visina pruža se bolji pogled na Hrvatsku i više neće imati razloga "pljuvati" po njoj.