Što je pravo domoljublje? To je spašavanje ove demokratske Hrvatske od buđenja fašizma

Skupovi protiv fašizma u četiri hrvatska grada imali su veliko policijsko osiguranje. Sudionici skupova u Zadru i Rijeci bili su izloženi napadima maskiranih huligana koji su ih gađali petardama, bombicama s bojom, prijetili im i zastrašivali ih. A ti mirni, umjereni i pasivni skupovi kasnije su se našli pod verbalnim napadima i uvredama, čak i od strane pojedinih gradonačelnika i HDZ-ovih dužnosnika.

I samim time su ispunili svrhu. Opravdali su organizaciju. Pokazali da je ovakvo okupljanje protiv fašizma bilo nužno potrebno.
Jer, u suprotnom, ne bi bili potrebni kordoni policajaca da ih brane od maskiranih fašista, niti bi bili izloženi baražnoj vatrom optužbi da izazivaju, provociraju, da su "Jugoslaveni, Srbi i komunjare", pa čak i "jugoslavenska gamad".

Testiranje fašizma

Prosvjedi, a to nije bilo više od mirne procesije i umjerenih govora, bili su lakmus test hrvatskog odnosa prema antifašizmu.

U normalnoj, demokratskoj, uređenoj državi, u zemlji liberalne demokracije i ustavnih prava, ovakav prosvjed ne bi bio potreban, a ako bi se održao, ne bi izazvao toliku lavinu napada, uvreda, optužbi ili javnog distanciranja.

Gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić pritom nije više sigurna što je antifašizam, dok  se Marko Perković Thompson oglasio objavom "Domoljublje prozvali fašizam/Tako brane njihov komunizam".

Rinčić, osim što tvrdi kako "antifašizam odavno nije ono što sugerira njegovo ime", upozorava kako je "za neke, antifašizam veličanje kulta Josipa Broza Tita, žalovanje za Jugoslavijom i borba protiv svih vrijednosti povezanih s nacijom i s Hrvatskom".

ZDS domoljubi

Istodobno, Thompson misli da je antifašizam ujedno i komunizam, dok bi njegov ZDS i promocija ustaštva trebali biti ultimativno domoljublje.

I tako smo se opet našli u logičkoj zamci u koju nas desnica uporno gura proteklih trideset godina. Što je zapravo antifašizam, a što je domoljublje?

Pravi odgovor glasi: antifašizam je jedino pravo domoljublje, sve drugo je destrukcija, isključivost, mržnja, nasilje. Antifašizam je ujedinio sve hrvatske krajeve i bio na pobjedničkoj strani u Drugom svjetskom, ali i u Domovinskom ratu.

I ako desnica ima problem s jednom ili dvije petokrake na skupovima u četiri hrvatska grada, tada se trebaju otvoriti pitanja nasljeđa Franje Tuđmana kojemu je Hrvatska podigla stotinu spomenika i jedan monumentalni spomenik u Zagrebu, pa po njemu čak imenovala najveću zračnu luku.

Tuđmanova petokraka

On je pod petokrakom ratovao protiv ZDS-a. On je bio jugoslavenski general. Na tom antifašizmu izgrađena je moderna Hrvatska. Zbog tog antifašizma Hrvatska je postala ravnopravna članica zapadnih demokracija. Hoće li se Marko Perković Thompson, odnosno njegovi sponzori, oglasiti protiv Tuđmanovih spomenika?

Nravno, ovi promašeni napadi na antifašističke skupove i nazivanje tih skupova jugoslavenskim ili komunističkim služi tek kao opravdanje za bujanje upravo onog fašizma protiv kojeg su građani napokon  ustali. 

Baš kao i političke izjave da je "ljevica" kriva za nerede i da ona provocira desnicu. 

Pa onda crnokošuljaši imaju opravdanje za nasilje.

Nasilje desnice

Ali nasilje, jučer i danas, dolazi samo s jedne strane političke barikade. Još od skupova za povratak imena Trgu žrtava fašizma u Zagrebu krajem devedesetih, pa na Povorkama ponosa, pa na ljetošnjim napadima na kulturne festivale.

Ministar branitelja Tomo Medved, inače pripadnik šatoraške populacije koja je izvršila državni udar i jurišala na Banske dvore, optužuje Daliju Orešković da sama provocira desničarsku rulju da joj dolazi pred vrata njezina privatnog stana. Andro Krstulović Opara naziva sudionike skupova "jugoslavenskom gamadi", a zna se kako se onda s "gamadi" postupa.

Prije par godina pozivali su svoje kritičare, pa i samu Daliju Orešković, da napuste Hrvatsku, a sada ih nasilno tjeraju iz Hrvatske. Ili da budu kuš.

Sloboda desnice

Antifašisti, tko god se svrstavao u njihove redove, od kulturnjaka preko nacionalnih i seksualnih manjina do novinara, književnika, pa i običnih građana, moraju šutjeti kako ne bi provocirali desničare. No s druge strane, desničari i fašisti pritom mogu slobodno i nesmetano provocirati antifašiste: napadima na kulturne festivale, napadima na manjinske priredbe, napadima na Jasenovac, napadima na Ustav, na ljudska i građanska prava.

Desnica je uzurpirala domoljublje kao što je uzurpirala Domovinski rat poistovjećujući ga s HOS-om i ZDS-om, što je dovelo do toga da je danas najveći domoljub onaj koji viče "Za dom spremni", a ne onaj koji se poziva na pobjednike nad ustaštvom.

"Imamo zabrane Thompsonova koncerta u Zagrebu gdje se ne dozvoljava iskazivanje domoljublja", kaže Šime Erlić, HDZ-ov gradonačelnik Zadra. Ako je zabranjeni ZDS iskazivanje domoljublja - a jedino je ustaštvo zabranjeno, ne i koncert - kakvo mi to domoljublje imamo?

Kriviti mirne građane da okupljanjem protiv fašizma provociraju taj fašizam, nevjerojatna je logička podvala. No ako išta, potvrđuju postojanje tog fašizma i opisuju njegovu prirodu.

Reakcije na skupove protiv fašizma pokazale su da su oni bili potrebni, opravdani i uspješni. Jer domoljublje je spašavanje demokratske Hrvatske od buđenja i bujanja fašizma.