Na kninskoj tvrđavi bili smo idealna meta. Trebalo nam je pola sata da je skinemo, a potom smo razvili hrvatski stijeg na zidine, pričaju heroji iz ‘95. Zatim su otišli dalje u akciju...
FOTO: NA KNINSKOJ TVRĐAVI '95.
Skinuli srpsku zastavu penjući se jedni drugima na ramena: 'Mogao nas je stići metak'
Čitanje članka:
6
min
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja slavi se diljem Hrvatske u spomen na 30. obljetnicu oslobađanja Knina u operaciji Oluja 1995. godine. Operacija je započela prethodnog dana ujutro napadom na oko 630 kilometara dugu granicu samozvane Republike Srpske Krajine. Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, brojnih neuspješnih pregovora i mirovnih inicijativa, hrvatske su vlasti odlučile oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij. Prije povijesnog skidanja zastave na kninskoj tvrđavi prethodili su teški tereni. Dinara, Crni Lug, Crni Bunari, Bosansko Grahovo, pa put Knina. Sa svojih položaja u blizini Grahova pripadnici 7. gardijske brigade Puma krenuli su oko tri sata ujutro.
Na vojnom poligonu Crvena zemlja u blizini Knina zatekli su prvi snažniji, organiziraniji otpor. Hodajući rubom šume u koloni jedan iza drugoga začuli su pucnjavu koja je, prisjećaju se dečki, trajala prilično dugo. Bilo je mrtvih i ranjenih na obje strane. Ishod bitke nije bio izvjestan. Napeto je bilo do zadnje sekunde, ali nosila ih je nevjerojatna euforija. Na kraju su bili opkoljeni i u jednome momentu se spontano Crvenom zemljom proširila pjesma. Pjevala se “Vila Velebita” i ubrzo je zadnji bunker pao.
Ulazak u Knin 7. gardijske brigade Pume i 4. gardijske brigade Pauci prije 30 godina 5. kolovoza simbolički je značilo kraj SAO Krajine. Stigla je zapovijed - hrvatsku trobojnicu izvjesiti na kninskoj tvrđavi. Iz spomenutih brigada odabran je tim za obavljanje zadatka, a svakoj je dodijeljena jedna hrvatska zastava. Odabir pokojnoga generala Ivana Korade među Pumama bio je: Mario Bilać iz Vodica, Eduard Baltić iz Čakovca, pok. Ivica Novoselec iz Zlatar Bistrice i Jasmin Hadžić iz Kozarca u blizini Belog Manastira. Sa svih strana čula se sporadična pucnjava, a u daljini granate. “Krajinska” vojska je još bila svuda. Unatoč velikoj vrućini i umoru, jer tih dana nije se spavalo, četvorica vojnika krenula su put tvrđave. Nije bilo nimalo lako penjati se na tvrđavu i pritom provjeravati svaki grm, zidić i kamen. No želja je nadjačala sve. Na tvrđavu su se popeli prvi, oko 10 sati. Tad je trebalo obaviti zadatak, skinuti srpsku zastavu koja se vijorila na visokom i tankom metalnom jarbolu te staviti hrvatski stijeg.
- Na tvrđavi vas vide sa svih strana. Bili smo idealna meta, kao glineni golubovi. U svakom trenutku nas je mogao stići metak ili granata. Morali smo biti brzi, a nismo imali nikakva pomagala ni ljestve.
Jarbol je bio viši od četiri metra - počeo je priču Jasmin Hadžić, koji je te ‘95. godine za nekoliko dana navršavao 19 godina.
Vremena nije bilo za razbacivanje. Počeli su skidati srpsku zastavu, ali nije se dala. Umjesto na konopu, zastava je bila na željeznom lancu i osigurana lokotom. Koloturnik je bio na visini od četiri metra i sve je uz to bilo jako zapetljano. General Korade ih je stalno požurivao. Jasmin je krenuo prvi. Popeo se na Mariova ramena i pokušao dohvatiti zastavu, ali nije išlo. Penjao se, držao nogama i jednom rukom za jarbol, a drugom pokušavao doći do zastave. U velikoj želji da se obavi zadatak, ali i umoru izgubio se osjećaj o vremenu. Penjao se, držao nogama i jednom rukom za jarbol, a drugom pokušavao otpetljati lanac na kojemu je bila zastava. Nije išlo. Iako mu se znoj cijedio niz lice i mutio mu vid, Jasmin nije odustajao.
- U trenutku sam odlučio uhvatiti lanac s obje ruke nadajući se da ću ga svojom težinom slomiti. Imao sam tad 79 kila na 1,90 metara visine pa sam zapravo zajedno s njom vijorio - prisjeća se Jasmin.
Nakon skoka s minimalno četiri metra visine, ugledao je kamen u koji je umalo udario glavom, ali je, nasreću, sve prošlo dobro.
- Unatoč tom podvigu srpska zastava još nije na tlu. Pokidao se lanac koji se zapetljao, a zastava se preokrenula preko koloturnika - govori Jasmin.
Odustajanje u tim trenucima nikome nije bila opcija. Trebalo je naći način.
- Želja je bila veća, nismo osjećali umor jer, unatoč naporu i komplikacijama, morali smo to odraditi. Jasmin, Edo i ja naizmjence smo, penjući se jedan drugome na ramena, pokušavali skinuti zastavu. General nas je stalno požurivao, ali i bodrio, a njegove riječi u tim trenucima su nam puno značile - navodi Mario, koji je u to vrijeme imao 18. godina.
Ujedinjenim naporima sve trojice zastava je nakon pola sata konačno pala. Iz ruksaka su izvadili zastavu. Znali su koliko je važno izvjesiti hrvatski stijeg na tvrđavu. Tad su shvatili da imaju još jedan problem. Na taj lanac se više se nije mogao izvjesiti hrvatski stijeg. Vojnici su tad odlučili - veliku 20-metarsku hrvatsku zastavu raširili su preko zidina kninske tvrđave. To je značilo proglašavanje oslobođenja kraljevskoga grada i kraj rata.
Cijelom svijetu moglo se pokazati da je Knin naš
- Ponos je bio velik. Dali smo sve od sebe da to napravimo - rekao je Mario.
Iako je naredba bila da ostanu na kninskoj tvrđavi i pričekaju dolazak prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, oni su se na zapovijed oglušili.
- Nakon što smo se kratko odmorili, čuli smo da naši dečki imaju problema i da se bore prsa u prsa u Vrbniku. Bez dopuštenja otišli smo im pomoći - navodi Mario, koji se i danas bori za to da mu se prizna vrijeme provedeno na bojišnici dok je bio maloljetan.
Budući da su se oglušili o zapovijed, bili su sankcionirani, ali adrenalin i srce koje je kucalo za suborce i Hrvatsku bilo je jače. Naime, iz smjera Drniša probijale su se srpske snage. Neki su bacali oružje i skakali preko ograde tražeći sigurnost i zaštitu u vojarni UNPROFOR-a, a drugi su se pokušavali probiti cestom prema Kninu stalno otvarajući vatru na naše vojnike. Bilać se sjeća dvojice četnika koji su se vozili na traktoru i pucali po njima iako nisu trebali jer je njihovoj vojsci ostavljen otvoreni koridor da se povuku prema BiH.
- Za nas se nije znalo 17 godina radi tog čina koji smo napravili, ali istina nađe put - rekao je Mario.
Eduard Baltić ranije je izjavio kako ne može vjerovati da su tad na zvizdanu visili na jarbolu na kninskoj tvrđavi i nebrojeno se puta iznova penjali i silazili, a 20 godina kasnije, na proslavi obljetnice, dobio je sunčanicu dok je sjedio u protokolu.
- Valjda je tako suđeno bilo da mi iz raznih krajeva Hrvatske napravimo taj čin - rekao je ranije Eduard Baltić.
Nakon što je na zidinama kninske tvrđave sa suborcima raširio 20-metarski hrvatski barjak označujući da je Zvonimirov grad ponovno u rukama Hrvata, i Eduard je uskoro pošao dalje na bojište, a 40 dana kasnije jedva ostao živ. Nakon osvajanja Drvara i povratka u bazu, napadnuti su. Suborac do njega je poginuo, a Edo ima puna pluća gelera i bakra.
Nakon Puma na kninsku tvrđavu stigli su i pripadnici 4. gardijska brigade te istaknuli svoju zastavu. Slijedilo je zajedničko povijesno fotografiranje te je time simbolično označeno oslobađanje Knina i pobjeda u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. Tek trećeg dana Oluje i drugog dana od ulaska hrvatskih snaga u Knin, 6. kolovoza 1995. godine, velika hrvatska zastava 7. gardijske brigade svečano je podignuta na jarbol i ponosno se zavijorila nebom iznad slobodnog kraljevskoga grada.
Pobjedničku zastavu, dolaskom na kninsku tvrđavu, poljubio je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman i osobno čestitao braniteljima na pobjedi koja je donijela slobodu hrvatskom narodu. Fotografije i videozapisi 20-metarske hrvatske zastave na jarbolu kninske tvrđave slika je urezana u memoriju. Heroji iz ‘95. trebali bi biti na kninskoj tvrđavi na 30. obljetnicu oslobađanja grada i podići hrvatski stijeg.
- Nakon što su to na ranijim obljetnicama učinili Edo i Jasmin, sad je red na meni da podignem hrvatski barjak - kaže ponosno Mario.
Nakon veličanstvene pobjedničke vojno-redarstvene akcije Oluja, želja heroja jest da se svi zajedno potrudimo da nam u državi bude bolje i da se osigura da ljudi ostanu u domovini čija je sloboda plaćena krvlju. Mi danas najmanje što im možemo reći jest: Hvala Vam na svemu!
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
