Dobri duh zagrebačke katedrale, časna sestra Lina Plukavec (70), čuvarica riznice već 30 godina brine o svakom vrijednom predmetu sakralne baštine. Povodom jubileja dobila je zahvalnicu za svoj rad
ČUVARICA TAJNI
Sestra Lina već 30 godina čuva blago Zagrebačke katedrale
Zagrebačka nadbiskupija je za predano služenje, dobrotu i plemenitost ugrađene u Riznicu Zagrebačke katedrale izrazila zahvalnost časnoj sestri Lini Plukavec prigodom 30. obljetnice rada u Riznici.
Ovo priznanje primite za tri desetljeća tihog i požrtvovnog rada na čuvanju i predstavljanju sakralne baštine Zagrebačke nadbiskupije hrvatskoj i svjetskoj kulturnoj javnosti. Vaše ime i predano služenje trajat će u mijenama godina i prolaznosti vremena - ističe se između ostalog u čestitci sestri Lini Plukavec (70), kustosici Riznice Zagrebačke prvostolnice.
Naime, ona predano i s puno ljubavi već punih 30 godina čuva i brine o vrijednim relikvijama.Ona je alfa i omega riznice zagrebačke katedrale, ona je čuvarica tajni najveće hrvatske sakralne građevine.
Čuva ostatke Kristova križa
Najsvetije relikvije, čestice s križa na kojem su razapeli Isusa Krista, zbog svoje iznimne vrijednosti nisu javno izložene. Upravo sestra Lina brine o relikviji za kojom su žudjeli hodočasnici od početaka Zagrebačke biskupije. Mnoga europska središta u 11. i 12. stoljeću priželjkivala su da i sami postanu vlasnici takve dragocjenosti.
- Komadić drveta s Isusova križa lijepo je oblikovan u zlatnu kutijicu koja je dio pozlaćenog relikvijara u obliku križa - ispričala nam je svojedobno sestra Lina brižljivo otvarajući vrata vitrine u kojoj drže relikviju.
Kaže kako je Zagrebačkoj biskupiji darovao peti zagrebački biskup Macilin 1137. godine. Osim što je bio biskup u Zagrebu, Macilin je bio jeruzalemski kanonik, odnosno čuvar Kristova groba u Jeruzalemu. Bila je to iznimna čast, a takvi su ljudi bili vrlo cijenjeni. Upravo zato pretpostavlja se da mu nije bilo teško doći do čestice s Kristova križa. Međutim, povijesnih dokumenata koji bi potkrijepili detalje vezane uz nabavku relikvije nema. Vjeruje se kako su komadići drveta bili sastavnim dijelom bjelokosnog plenarija - predmeta koji se sastoji od četiri spojene bjelokosne pločice i reljefno prikazuje Kristov život.
- Pretpostavlja se da su komadići Svetog Križa stajali u sredini, kao spona između četiri ploče. Čestice su bile skrivene ispod velikog dijamanta. Međutim, njegovu povijest još treba istraživati. U 15. stoljeću komadiće križa stavili su u veliki srebrni relikvijar, a tijekom vremena prebacili su ih u pozlaćeni. Bio je smješten na glavnom oltaru katedrale, a izlagao se na blagdan Uzvišenja Svetog Križa 14. rujna sve do 1990. tada su ga prebacili u riznicu. - to je neprocjenjiv predmet koji smo spremili radi sigurnosti i želje da ga primjereno sačuvamo za budućnost. ipak, čestica je ostala u doticaju s vjernicima jer uz prethodnu najavu ljudi mogu doći pogledati je i pomoliti se pred njom - nastavio je rektor katedrale mr. Josip Kuhtić.
Ne izlažu ga jer se boje krađe
Sestra Lina je tom prilikom istaknula kako je relikvijar bio dijelom svih važnijih vjerskih obreda tijekom Velikog tjedna, a danas joj se javljaju mnogi zainteresirani vjernici, kao i diplomati ili delegacije koje dolaze u riznicu kako bi se divili svim eksponatima, među ostalim i čestici. U katedrali su razmišljali da relikvijar ponovno izlože.
- Bojimo se krađe ili devastacije. Kako je riječ o predmetu neprocjenjive vrijednosti u vjerskom, ali i kulturnom te svakom drugom smislu, zaključili smo kako je ipak bolje da za sada bude tu gdje jest - rekao je prečasni Kuhtić.
Sestra Lina svjedoči kako je u vjerničkom životu čestica imala veliku i važnu ulogu. Vjernici su često zajedno pred njom molili, no časna sestra Lina ne sjeća se da je bilo čudotvornih ozdravljenja ili neobičnih situacija. Ništa slično ne bilježe ni arhivski podaci, iako vjeruje kako je bilo i takvih situacija.
- Čitav vjernički život i svi naši obredi usmjereni su prema zdravlju cjelovitog čovjeka, od zdravlja duha i duše pa do zdravlja tijela- nastavlja sestra Lina dodajući kako praksa stavljanja pečata na relikvije potječe iz razdoblja Tridentskog koncila koji je trajao od 1545. do 1563. godine.
- U to vrijeme u crkvama je bilo puno relikvija i čuvale su se u oltarima. Nisu bile posebno pohranjene ni označene. Kako bi se izbjegle zabune ili zamjene, na koncilu su zaključili kako se svaka relikvija mora čuvati odvojeno te mora imati dokumente, a zatim i pečat kojim se dokazuje autentičnost - zaključuje sestra Lina kojoj je mons. Nedjeljko Pintarić, predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije i direktor Riznice zagrebačke katedrale uručio zahvalnicu kardinala Josipa Bozanića i poželio da sadašnjih trideset godina rada povisi na broj četrdeset, jer upravo toliko stepenica svakodnevno prolazi, penjući se stubištem u uskom tornjiću koji spaja sakristiju i riznicu zagrebačke katedrale, uz pomoć svojih pomagala za lakše hodanje.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
