Sergej Lebedev: 'Ljudi ne mogu puno toga napraviti, ali žele čitati tekstove koji su ispravni'

Na tribini 'Razotkrivanje' na Festivalu svjetske književnosti sudjelovao je Sergej Lebedev, danas jedan od najuglednijih i najprevođenijih suvremenih ruskih pisaca, koji već nekoliko godina živi u egzilu. Po struci inače geolog, Lebedev je proveo nekoliko godina na geološkim ekspedicijama na sjeveru te se nakon toga u svojim djelima okrenuo istraživanju sovjetske prošlosti, sjećanja, traume i općenito genealogije zla u Rusiji. Redovito progovara protiv ruskog režima i ruske agresije na Ukrajinu, a u svojem najnovijem romanu 'Bijela dama' prikazao je i početke ruske invazije na Donbas te još jednom ukazao na to koliko šutnja i okretanje glave mogu biti opasni za pojedinca i za čitavo društvo. Razgovor s autorom moderirala je prevoditeljica, profesorica i jedna od najvećih poznavateljica suvremene ruske književnosti Ivana Peruško.

- Riječ je o vrlo moralnom čovjeku koji otvoreno govori o svemu onome što Rusija danas čini i koji je uspio ostati moralan čak i u ovom izuzetno nemoralnom svijetu - rekla je Ivana Peruško u uvodnom obraćanju te tako predstavila autora.

- Ovo što se danas događa s čitateljima u Rusiji zapravo dovodi do samizdata 2.0. Ljudi možda ne mogu puno toga napraviti, ali žele čitati tekstove koji su ispravni. Ja recimo dobivam puno pisama od čitatelja koji mi govore kako ne mogu govoriti o mojim tekstovima, ali kako su oni za njih izuzetno značajni i važni - rekao je Lebedev, opisujući svoju disidentsku i marginalnu poziciju u suvremenoj ruskoj književnosti.

Zagreb: Sergej Lebedev na Festivalu svjetske književnosti | Foto: Matija Habljak/PIXSELL - ILUSTRATIVNA FOTOGRAFIJA

Suvremena ruska disidentska književnost gotovo se svakodnevno suočava s velikom količinom nelagode zbog onoga što čini vlast. Pitanje o kolektivnoj odgovornosti i kolektivnoj krivnji postalo je ključno u suvremenom ruskom narativu, a upravo je to jedna od tema romana Bijela dama:

- Mislim da odgovornost nije samo ispričavanje i opravdavanje, to je nešto puno ozbiljnije. Nakon 2014. godine imao sam priliku raditi neko vrijeme u Kijevu i to mi je uvelike pomoglo u pisanju Bijele dame. I tamo sam imao priliku vidjeti niz fotografija poginulih ukrajinskih vojnika. I kada ti gledaš te fotografije i slušaš te priče, u tebi se jednostavno javlja želja da nešto napraviš.

Pitanje zla također je jedno od ključnih pitanja o kojima Lebedev progovara u svojim djelima, no pritom se fokusira i na ono vidljivo zlo, ali i na ono zlo koje leži negdje zakopano, skriveno pod zemljom.

- Vratimo se u srpanj 2014. godine na Donbas i na rušenje aviona koji su pogodile ruske rakete. Za mene je srušeni Boeing MH17 istovremeno bio simbol i proročanstvo o tome kako će se jednom taj rat na istoku Ukrajine proširiti i dotaknuti se cijeloga svijeta. A na to tada nitko nije obratio pažnju, to nitko nije primijetio. Na Donbasu je zlo tijekom povijesti počinila i fašistička i sovjetska vojska, pri čemu je sovjetska vojska odlučila šutjeti o žrtvama nacizma, praviti se da ih nema, umjesto da pokaže svijetu da su oni tamo - objasnio je Lebedev.

Romani Lebedeva obilježeni su ne samo razotkrivanjem sovjetskih tajni i iskopavanjem davno zakopanog zla nego i izuzetno majstorskim stilom pisanja koji ponekad podsjeća na poeziju, a sama Bijela dama, naslovna figura romana, također djeluje kao pojava iz poezije. 

- Bijela dama figura je iz srednjoeuropskog folklora i riječ je o vrlo neobičnoj figuri. Ona nije čarobnica, ona nije iscjeliteljica, ali gdje god se ona pojavi, zlo odjednom staje, ne može ići dalje. A danas je to zlo sveprisutno. Mi danas vidimo kako se ukrajinski vojnici vraćaju iz ruskog zarobljeništva. Oni su izmučeni, gladni... To nije samo zatočeništvo, njih tamo nastoje uništiti. Veliko je zlo došlo u svijet. I toga moramo biti svjesni - rekao je Lebedev.

Bijela dama svakako je još jedan odraz autorovih stavova prema ruskoj agresiji na Ukrajinu i još jedan od načina pružanja podrške Ukrajini, za koju je više puta istaknuo kako je to ono najvažnije, ono na što bi se svi europski čelnici trebali fokusirati.