Sedam tisuća kilometara čiste pustolovine: 'Prošli smo kroz cestu smrti i kanjon Eufrata'

Mario Ševčik i Ivan Mravinac, članovi MK Nova Gradiška, dvojica su prijatelja i zaljubljenika u motocikle. Nakon što su prethodnih godina s njima prošli kroz Iran, Maroko i zapadnu Saharu, krajem srpnja ove godine krenuli su u svoju treću veliku pustolovinu. Ovoga puta odredišta su bila Turska, Kavkaz i Gruzija, a ruta duga više od 7000 kilometara bila je ispunjena nevjerojatnim pejzažima, adrenalinskim vožnjama i susretima s ljudima iz raznih dijelova svijeta. Početkom kolovoza vratili su se sretno svojim obiteljima i prijateljima.

Dvojac je poznat po tome što njihove moto avanture nisu klasična turistička putovanja. Oni biraju manje poznate, zabačene i često ekstremne rute, tražeći autentičnost i izazove.

Umjesto obilaska metropola poput Istanbula ili Antalije, ovoga su puta fokus stavili na planinske, off-road i povijesne lokacije u unutrašnjosti Turske, a kasnije i u Gruziji i na Kavkazu.

- Gledali smo National Geographic, naišli na cestu D915 - jednu od najopasnijih cesti svijeta - i odlučili da moramo to proći. To nije cesta, to si kamen, zemlja, kanjoni... - prisjećaju se bajkeri. Ta makadamska cesta vodi kroz Mračni kanjon (Karanlık Kanyon) rijeke Eufrat, prema planinskim predjelima istočne Turske. Uska, bez zaštitnih ograda, s brojnim serpentinama i dubokim provalijama odmah uz kotače, D915 predstavlja pravi test za svakoga vozača - no Mario i Ivan uspješno su je savladali. Cesta D915 je po njima pružila sve ono što su tražili - adrenalinske dionice, vožnju po rubovima strmih padina, nepovoljno vrijeme, kišu i blato. Na toj visini vrijeme se drastično mijenja, pa su kroz oblake i maglu jedva vidjeli kamo idu.

- Magla nam je zapravo i pomogla, jer nismo vidjeli koliko je duboko ispod nas - rekli su kroz smijeh. Unatoč strahu i opasnosti, sve su uspješno odvozili - oprezno i bez većih problema. Na svom putu posjetili su i Tuz Gölü, slano jezero poznato po svojem bijelom pejzažu i kristalnoj soli.

- Mario je umalo izgubio motocikl. Tlo je izgledalo tvrdo, ali kad staneš s težinom, propadaš. Da sam stao, ne bismo ga izvukli bez pomoći - rekao je Ivan. Na popisu avanturista našla se i planina Nemrut, povijesna lokacija smještena na više od 2100 metara nadmorske visine, poznata po kolosalnim kamenim glavama i grobnici kralja Antioha iz Komagenskog kraljevstva.

- Našli smo serpentine s druge strane, makadamsku cestu kojom smo se gotovo popeli do samoga vrha. Prizori su bili nevjerojatni, pravi osjećaj nadnaravne tišine i moći prirode - opisuju taj dio puta. Planirali su i posjetiti Alep u Siriji, no nisu uspjeli prijeći granicu - pristup je dopušten samo turskim i sirijskim državljanima. Na granici s Gruzijom dočekala ih je nova birokratska epizoda. Zbog naljepnice "Iran" s prethodnog putovanja, zadržani su na dodatnoj sigurnosnoj provjeri čak četiri sata. No i to je imalo svoje čari - upoznali su sudionike Mongolia Adventurera, relija s automobilima do 1000 € vrijednosti koji se vozi sve do Mongolije. U Gruziji su proveli nekoliko dana.

Ali pravi doživljaj bio je na putu prema Kavkazu, gdje su umjesto automobila često susretali krave, svinje i konje koji slobodno hodaju po cesti. U planinskim predjelima naišli su na nezaboravne prizore.

- Svaki pogled bio je ljepši od prethodnog. Nema cesta, ideš makadamom dokle možeš, sve do ruske granice. Autocesta u Turskoj je kao pista. Nema rupa, savršena za vožnju motociklom. Ceste su im možda najbolje koje smo ikad vozili - kaže Mario. Naglašavaju i koliko su ljudi bili ljubazni, topli i susretljivi. Samo palac gore, pozdravi, osmijesi. Nevjerojatni ljudi. Iako su tek završili treću veliku turu, dečki već razmišljaju o idućoj. Želja im je otići još dalje na istok.