Sav nam je život pod zemljom, škole, bolnice... Ali, ako svi odemo, tko će ovdje ostati?

Na odlaske u skloništa prisiljeni su gotovo svi Ukrajinci koji žive u gradovima blizu linije fronta, pa tako i stanovnici Hersona. Prema službenim podatcima u Hersonu trenutno postoji oko 800 skloništa različitog tipa u kojima se ljudi mogu skrivati nekoliko tjedana. Ukrajinski medij Suspilne istražio je kako građani Hersona već treću godinu žive, uče i rade – u skloništima.
- Do otvaranja bolnice u skloništu operirali smo u zgradama s velikim prozorima. Sjećam se kako smo jednom ženu položili na operacijski stol i spremali se dati joj anesteziju kad su odjednom počeli s raketiranjem, prozori su bili razbijeni, sav namještaj uništen. Operaciju smo odgodili i morali smo se sakriti - rekao je za Suspilne Volodymyr Gorbačevski, ravnatelj jedne od bolnica u Hersonu.
Otvaranje novih operacijskih sala i laboratorija pod zemljom, odnosno u skloništima, bilo je neophodno kako bi zdravstvo u Hersonu moglo dalje funkcionirati. Prije rata u gradu se u prosjeku rađalo oko 1500 djece godišnje, a u prošloj godini rođeno ih je samo 128.
- Snalazimo se, ali psihički nam je jako teško raditi zbog raketiranja. Osoblje je pod kroničnim stresom, među kolegama nema onoga tko nije osjetio rat. Neki su ranjeni, neki su ostali bez domova, prijevoza. Naša vozila hitne pomoći pogodili su dronovi. Ali ako svi odemo, tko će ostati ovdje? - rekao je za Suspilne Petro Marenkovski, voditelj rodilišta. 

VELIKA OBLJETNICA Godinu dana od oslobođenja Hersona u Ukrajini! Zelenski: 'To je grad sinonim za nadu...'

Upravo zbog toga hersonski su liječnici morali smisliti neku alternativu, a ispostavilo se da je to upravo preseljenje u skloništa koja su vrlo brzo postala središnjim mjestima za život svih stanovnika Hersona.
Podzemni hodnici sada postoje u brojnim bolnicama pa tako i u jednoj koja se već desetak puta našla pod udarima ruskih raketa. Upravo zbog toga tamo su nekadašnje skladište pretvorili u bolničke prostorije u kojima mogu boraviti pacijenti svih uzrasta pa tako i roditelji s djecom, koja se tamo mogu igrati, ali i razgovarati s psihologom, defektologom i logopedom. Igor Bilous inače u toj bolnici radi kao vozač, no slobodno vrijeme često s kćeri provodi upravo u bolničkom skloništu.
- Dok smo ovdje, ne moram biti u strahu ni za nju ni za sebe. Kod kuće je dobro, ali ovdje je sigurno - rekao je Igor za Suspilne.
S obzirom na to da je Herson izrazito blizu linije fronta škole ne mogu održavati nastavu u fizičkom obliku. Na jesen prošle godine u gradu je započela izgradnja velikog skloništa koje su planirali iskoristiti za obrazovanje, no građani su u međuvremenu pronašli privremeno rješenje – opremili su skloništa u stambenim zgradama. Većina njih tako sada posjeduje improvizirane učionice s pločama gdje volonterske organizacije i učitelji organiziraju nastavu iz nekih predmeta, likovne skupine, pripreme za državnu maturu, sportske aktivnosti, predavanja iz prve pomoći te lekcije iz samoobrane za žene.

NAPAD NA STANOVNIKE Užas u Ukrajini: Liječnik ubijen, petero ozlijeđenih u ruskom granatiranju bolnice u Hersonu

Umjetnost se u gradu također preselila u podzemlje. U Hersonskom kazalištu Mikole Kuliša trenutno se izvodi monodrama Kodno ime „Vrabac“ gdje jedinu i glavnu ulogu igra glumica Tetiana Provorova. Riječ je o predstavi o ratu koja je nastala upravo u ratnim uvjetima. Glavna scena u kazalištu zatvorena je od početka ruske agresije, a predstave se izvode u podzemlju ili kao gostujuće predstave u drugim gradovima. 
- U ovoj su ulozi sve moje emocije i osjećaji koji su se nakupili u meni posljednjih godina. Nisu negativne, one su vrisak o stvarnosti. Kada nakon predstave pogledam u oči gledatelja, vidim da nisam uzalud izašla na scenu. Iako je ovo teška tema i svi smo umorni od rata, ne možemo se pretvarati kao da ga nema. Jer on je tu, među nama i s nama - objasnila je Tetiana za Suspilne.

IMA RANJENIH Napadi se nastavljaju: Ruska vojska udarila po Hersonu

U jednoj četverokatnici u gradu sklonište je postalo novo društveno središte. U njemu imaju knjižnicu, stolni tenis i malenu igraonicu za djecu. Tamo se ne skupljaju samo stanovnici iz jedne zgrade, već su svi susjedi dobrodošli, što je za potvrdila i Maryna Karifadze, stanarka spomenute četverokatnice:
- Sklonište je za nas postalo više od mjesta gdje se ljudi okupljaju tijekom bombardiranja. Taj je prostor ujedinio sve susjede na psihološkoj razini. Mi smo ovdje kao jedna obitelj. Sad se međusobno bolje poznajemo, brinemo se jedni o drugima, pomažemo si. 
Na stanicama javnog prijevoza nalaze se tzv. mobilna skloništa, odnosno betonski boksovi unutar kojih se nalaze klupe i žice za provođenje struje. Kako bi ukrasili sive kutije, umjetnici iz raznih gradova došli su ih oslikati. Skloništa se nalaze i u blizini tržnica te mjesta gdje se obično okuplja veća količina ljudi, a dio takvih skloništa u ovim je ratnim vremenima postao utočište za one građane koji su ostali bez svojih domova.
Novi život pod zemljom za stanovnike Hersona nikako nije lak, no većina njih sretna je što ima priliku ovdje nastaviti sa životima upravo u svom gradu te se nadaju kako će upravo ovdje dočekati pobjedu Ukrajine.