Mlada Istranka Sara Šunjić (22) jedna je od 170 vojnikinja koje će sudjelovati u velikom mimohodu povodom 30. obljetnice Oluje. Svaki dan vježba pet puta
PRIPREME U TIJEKU
Sara je jedna od 170 vojnikinja na mimohodu za 30. obljetnicu Oluje: ’Ovo je ispunjenje sna...'
Čitanje članka:
7
min
Kad je prije nekoliko godina na društvenim mrežama gledala snimke vojnog mimohoda iz 2015., Sara Šunjić (22) nije mogla ni zamisliti da će jednog dana koračati tim istim ritmom, u istom savršenom skladu, ne kao promatračica nego kao pripadnica Počasno-zaštitne bojne. Na pistama vojarne "Pukovnik Marko Živković" na Plesu vojnikinja Sara, inače iz Poreča, maršira u ritmu pjesme "Mi smo garda Hrvatska", koja, kako sama kaže, ne izlazi iz njezine glave ni kad se odmara.
- Osjećam se preponosno. To mi je bio cilj otkad sam ušla u vojsku - kaže Sara dok s kolegama uvježbava stroge formacije koje će 31. srpnja u Vukovarskoj ulici u Zagrebu pokazati snagu, jedinstvo i ponos Hrvatske vojske.
Upravo ovih dana u vojarni na Plesu traje intenzivna faza priprema za vojni mimohod u povodu 30. obljetnice Vojno-redarstvene operacije Oluja. Čak 2246 pripadnika pješačkih postrojbi, uključujući 170 žena vježba pet dnevno pod zapovjedništvom iskusnih instruktora. Ukupan broj koji će marširati u mimohodu premašit će 2800 vojnika, a dužina postroja doseže gotovo dva kilometra.
Na čelu organizacije uvježbavanja stoji brigadir Dragan Koščak, koji uvježbavanje doživljava poput dirigiranja velikim vojnim orkestrom.
- Prvo su došle violine, sad moramo uglazbiti baritone, basove... Sve mora biti usklađeno, precizno. Na 98 posto smo, slijedi samo završno glancanje, onaj završni tač - govori.
Postrojbe su prethodno uvježbavale u matičnim vojarnama, a sad se sve snage - ročnici, pripadnici pričuve, a uskoro i vatrogasci te civilna zaštita - okupljaju na Plesu kako bi stvorili skladnu, preciznu i dostojanstvenu sliku hrvatske moći.
Među njima je i obitelj Deduš, pravi vojni trio. Stožerni narednik Damir Deduš maršira sa svoja dva sina. Jedan je ročnik, drugi vozač tenka, a otac ne skriva emocije.
- Mislim da sam najponosniji otac na mimohodu. Uvježbavam se s dva sina... što da kažem? Suza krene. Obojica su sama odabrala ovaj poziv. Mogu mirno u mirovinu kad znam da su njih dvojica u vojsci. Mimohod je prilika da pokažemo koliko smo jaki - govori.
Sebastijan Deduš, jedan od sinova, s osmijehom dodaje:
- Kad zaspim, čujem 'lijevo, lijevo'. Vojska mi je čast. Htio bih ostati do mirovine.
Slično razmišlja i Antonela Križanović, skupnica iz Slavonskog Broda, majka dvoje djece i zapovjednica oklopnog vozila.
- Ovo je poziv, ovo ne može svatko. Nije lako uskladiti obitelj i vojsku, ali uz podršku sve se može. Ovo je čast prema ocu, koji je bio pripadnik Specijalne postrojbe 'Šimini anđeli pakla' - govori Križanović.
Vojni mimohod ne simbolizira samo oružanu snagu i operativnu spremnost – on je prikaz hrvatske snage. To potvrđuje i Miho Tomić, najmlađi sudionik mimohoda, koji kaže:
- Bolje mimohod nego nekakva straža. Oduvijek sam htio biti u vojsci.
Zoran Dražić, zapovjednik pješačkog postroja HRM-a, sjeća se prvog mimohoda iz 1995.:
- Duh koji je vladao 1995. i dalje živi među nama. Ponosan sam - govori. Upravo zbog toga kontinuiteta svaki segment mimohoda mora biti savršen.
- Prolazak cijelog postroja traje 48 minuta, a ispred bine 27 minuta - precizirao je Koščak.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
