Ratnici s legendarne fotografije iz '91.: 'I naši su nas čudno gledali kad smo prvi išli u rat...'

Početkom tjedna obilježena je godišnjica nastanka jedne od legendarnih fotografija iz Domovinskog rata, snimljene 22. rujna 1991. u Karlovcu. Ratni fotoreporter Dinko Neskusil tada je snimio fotografiju Odlazak na položaj, na kojoj su pripadnici 1. satnije 2. bojne 110. brigade „Rebels“.

Foto: Dinko Neskusil

Ti ljudi preživjeli su rat i stradanja, a Neskusil ih je ponovno okupio 4. listopada 2021., kada je u Muzeju Domovinskog rata Karlovac – Turanj otvorena njegova izložba fotografija Lica Karlovčana 1991. – 2021.. Na fotografiji snimljenoj tom prilikom oni u rukama drže Neskusilovu ratnu fotografiju na kojoj se sami nalaze dva desetljeća ranije, a slijeva nadesno na njoj su ratnici i branitelji: Miroslav Car, Darko Lipak, Zdravko Krpan, Dubravko Željković – Paganini i Davor Celinšćak – Cela.

- Svi su dobro. Fotografija je snimljena na Mostanju 22. rujna. Dan ranije je krenuo žestok napad na Karlovac, Pogođen je bio tadašnji hotel Korana, kuće u Hrnetiću, spremnici goriva na Ilovcu. Otišao sam na Koranski most i s kolegom fotoreporterom, koji je radio za Associated Press, otišao sam na Turanj. Krenuli smo pješice od Mostanja i na mostu preko Mrežnice sam se okrenuo i vidio pet gardista koji idu prema meni. Snimio sam ih, a da oni nisu ni znali. Imam samo jedan negativ te fotke. S njima sam produžio do mosta, gdje su zauzeli položaje i snimio sam još nekoliko fotki na mostu.  

Redom na fotografiji su Miroslav Car, kojem je tada bilo 24 godine, tada 19-godišnji Darko Lipak, Zdravko Krpan, kojem su bile 42 godine, zatim Dubravko Željković – Paganini, također tada 24-godišnjak i Davor Celinšćak – Cela, koji je bio star 26 godina.

Isti sastav s fotografije Davor Celinšćak – Cela je uspio okupiti i 30. rujna 2018., 27 godina nakon što je fotografija snimljena. Dinko Neskusil ih je ponovo fotografirao.  

Foto: Dinko Neskusil

Prisjećajući se tog ljeta i rane jeseni 1991. godine, Zdravko Krpan, koji je tada bio najstariji među njima, rekao je ranije za Karlovački tjednik da su išli prvi i to „grlom u jagode“.

- Kad je sve počelo, imali smo problema s okolinom. Ne samo sa Srbima, imali smo problem s našim ljudima i oni su nas gledali čudno. Često smo znali čuti i da smo ustaše i što mi hoćemo, što glumimo. Tu je JNA jaka, što ste vi protiv vojske i slično. To je tako bilo u početku. Bilo nas je malo, bili smo osuđivani čak od naših ljudi. Na Turnju smo bili izloženi bez oružja i bez ičijeg znanja mi smo ulazili u skladišta, imali smo samo po par metaka, bombe rađene u Dugoj Resi, koje smo sami farbali da budu ljepše, prisjetio se Krpan.

- Imali smo limenke ili flaše od pive i unutra smo stavljali čavle i to je bila bomba. Dođeš na Turanj na položaj, imaš pet metaka i nemoj da poslije koji metak fali i tako s pet metaka braniš Karlovac, prisjetio se Davor Celinšćak – Cela.

Ova legendarna fotografija iz 1991. zauzima posebno mjesto i u nedavno objavljenoj luksuznoj dvojezičnoj fotomonografiji Domovinski rat – priča o pobjedi. Ta knjiga kronološkim redom, kroz objektiv naših ratnih fotoreportera, oživljava ključne trenutke hrvatske borbe za neovisnost 90-ih godina, a fotoreporter Neskusil je govorio i na promociji monografije u Zagrebu.

Karlovački fotoreporter ujedno je i neumorni, entuzijastični čuvar karlovačke fotografske baštine. U svom projektu Kafotka, na internetu i gotovo bez ikakve institucionalne podrške, objavljuje impresivne stare karlovačke fotografije – zbirka danas broji više od 7000 snimaka – projekt kakvog bi se mnoge muzejske i slične institucije trebale posramiti. Ove mu je godine u Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu otvorena i izložba njegovih fotografija pod nazivom Oluja 1995. – 2025.. Jedan je od rijetkih hrvatskih ratnih fotoreportera koji su uspjeli snimati i na okupiranom teritoriju, na Turnju – i to u prisutnosti jedne američke televizijske zvijezde.

– U travnju 1994. ondje sam fotografirao grafite. Iznad škole nalazio se kontejner Ujedinjenih naroda. Motao sam se uokolo i prestrašio jer nije bilo nikoga, kada sam se odjednom okrenuo u nekom dvorištu i ugledao tipa ispred sebe – a zapravo to je bio moj odraz u ogledalu. Odjednom vidim tri osobe kako dolaze, ali ne razaznajem tko su. Pomislio sam da bi mogao biti neki političar, no dečko na straži rekao je da bi u tom slučaju prvo došla specijalna policija, zatim psi, pa garda, pa tek onda političar. A to je bio Peter Galbraith s glumicom Morgan Fairchild. U štiklama, minici i dekolteu do pupka prošetala se s američkim veleposlanikom do prve crte. S njima su bili vozač i tjelesni čuvar. Imao sam tada akreditaciju UN-a. Pitao sam Galbraitha mogu li ga fotografirati. Pristao je pod uvjetom da mu fotografije dostavim u veleposlanstvo. Zatim me pozvao „preko“, kako bih ga i ondje snimio. Smirio me rekavši: „Danas je ovdje američki veleposlanik. Niti najagresivniji pijanac danas neće raditi probleme.“ Pošli smo „preko“ i fotografirao sam se kod table na ulasku u Republiku Srpsku Krajinu, jer mi inače u Karlovcu nitko ne bi vjerovao da sam bio ondje. Sreo sam i prijatelja iz razreda. Pitao me kako mu je stan, tko je u njemu, tko nas je zavadio; rukovali smo se i to je bilo sve. On je bio na straži, u uniformi i naoružan, a ja u levisicama i običnoj jakni. Galbraith je s nekim razgovarao, vjerojatno kako bi impresionirao glumicu, koja je bila vidno fascinirana obilaskom. Bio sam u užasnom strahu. Vratio me džipom natrag, a kasnije sam mu odnio fotografije u veleposlanstvo na Zrinjevcu. Kada sam stigao, dočekale su me tri kolone ljudi koji su tražili vize za SAD. Imao sam dogovor kod veleposlanika u 17 sati, a nisam mogao ni prići ulazu. Potom, kao u filmu, izlazi na cestu marinac i čita moje ime. Kad me identificirao, uveo me unutra. Galbraith mi se potpisao na fotografijama i to je bilo zanimljivo iskustvo – ispričao je jednom Neskusil.

Neskusil je zaslužan i za spašavanje zbirke fotografija prvog hrvatskog ratnog fotoreportera Alfonsa Šibenika – prizora iz Prvog svjetskog rata koje je taj časnik austro-ugarske vojske, rodom iz Lipe na Dobri, snimao na Soči. Te su fotografije, spašene s negativa na staklu uz pomoć časnice HV-a Valentine Malović, prije desetak godina izložene u Gradskom muzeju Karlovca, na izložbi Ogledalo s memorijom: iz fotografske baštine dr. Alfonsa Šibenika.