Damir Voškion i hladnokrvnom pohodu ubio je cijelu obitelj. Sud ga je osudio na prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi koje može trajati maksimalno 40 godina
DAMIR VOŠKION
Prije 18 godina je ušao u policiju i rekao: 'Ubio sam cijelu obitelj, morao sam. Oni su me trovali!'
Čitanje članka:
4
min
Poubijao sam cijelu obitelj, pištolj je u autu, idite po njega, tim je riječima Damir Voškion, tada 46-godišnjak, sablaznio policajce 8. studenog 2007. Hladnokrvni ubojica priznao je masakr u kojem je života lišio petero članova obitelji.
Damir Voškion ubio je sve ukućane koji su se tada našli u kući u Rohenbergovoj 33 u pulskom naselju Vidikovac. Tijela ubijenih prvi su pronašli susjedi koji su ispričali kako su prvo, na trijemu kuće, naišli na beživotno tijelo Damirova oca Renata Voškiona (70). Supruga Damirova brata Deana, 36-godišnja Renata, sjedila je na stolcu propucane glave i u lokvi krvi. Pokraj nje ležao je mali Mauro u bijeloj dekici natopljenoj krvlju. Iza kauča, pokraj stola na kojem je pisala domaću zadaću, mrtva je bila Damirova nećakinja Karla. Brata Deana ubio je dok je ulazio u stan.
- Trovali su me i morao sam ih ubiti. U četvrtak me jako zaboljela glava. Osjetio sam probadanje i bol u želucu. Znao sam. Truju me! Hodao sam po kući, po svom stanu na prvom katu obiteljske kuće, a kad više nisam mogao podnijeti pritisak u glavi i bol u trbuhu, uzeo sam čekić iz kuhinje i spustio se u suteren kuće. Ušao sam i bez ikakvog upozorenja zatukao oca čekićem - pričao je policajcima Voškion.
Godinama je bio u mirovini
Kako su tada susjedi pričali, članovi obitelji bili su mirni i dobri. Jedino je, prema njihovim riječima Damir bio uvijek namrgođen. "Nismo bili sigurni treba li ga pozdraviti ili ne", kazali su tada.
Damir Voškion u mladosti je bio boksač, no baš i ne perspektivan. Odustao je nakon 15-ak borbi. Susjedi su pričali kako je već godinama u mirovini, a bavio se ribarstvom. Radio je i kao vatrogasac.
Jednom prilikom je, dok mu je sin Valdi išao u školu, učiteljici iz matematike zaprijetio kako će je pretući jer mu sin ima lošu ocjenu. S Valdijevom majkom Radmilom se razišao. Prijetio je i bratu Deanu nakon što je njegov doberman zalajao na Valdija.
- Pripazi ga, ako se to još jednom ponovi, zadavit ću ga! - rekao je.
Policajci koji su kasnije obavljali očevid, posao su morali prekinuti. Strašan prizor propucane bebe ni najtvrđe ni najiskusnije nije mogao ostaviti ravnodušnim. Dok su pokušavali obuzdati emocije i nastaviti s očevidom, Damir Voškion je mirno i bez emocija pričao svoju priču.
Planirao ubiti još nekoliko ljudi
Trovali su me i morao sam ih ubiti. U četvrtak me jako zaboljela glava. Osjetio sam probadanje i bol u želucu. Znao sam. Truju me! Hodao sam po kući, po svom stanu na prvom katu obiteljske kuće, a kad više nisam mogao podnijeti pritisak u glavi i bol u trbuhu, uzeo sam čekić iz kuhinje i spustio se u suteren kuće. Ušao sam i bez ikakvog upozorenja zatukao oca čekićem, pričao je policajcima Voškion.
Spomenuo je i kako je planirao ubiti još neke ljude čija imena nije htio otkriti.
U petak 9. studenog 2007. priveden je na Županijski sud. Istu priču ponovio je dežurnom istražnom sucu Svetislavu Vujiću.
- Problemi su počeli prije dva, tri mjeseca kad sam počeo vjerovati da me obitelj truje hranom. Govorio sam to i ocu i bratu - pokušao je sudu objasniti svoj zločin. Nakon što je upucao brata i prošao pokraj tijela, 'pukao' je. Daljnjeg toka događaja više se ne sjeća. Ne sjeća se ni kako je ubio Natašu, Karlu i Maura. Pula je danima bila u šoku.
Zauvijek će biti bolestan
Njegov sumanuti sustav u glavi i dalje postoji te je zato opasan za okolinu. Naša preporuka je da ga se zatvori na odjel maksimalne sigurnosti, rekla je na sudu Ivana Peko Čović, vještakinja iz Psihijatrijske bolnice Vrapče.
- Prema intelektualnim kapacitetima mogao bi shvatiti tko su osobe u sudnici i zašto mu se sudi, no nije u stanju razgovarati na racionalnoj i logičnoj razini. On se u svojoj akutnoj psihotičnosti ne može dogovarati s braniteljem i iznijeti svoju obranu - pojasnila je vještakinja.
Mučna snimka očevida sve je natjerala u plač
Sutkinja Marija Budimir odlučila je 2. srpnja 2008. godine u sudnici prikazati snimku očevida. Tijekom prikazivanja polusatnih mučnih prizora, iako upozoreni na brutalnost snimke, u sudnici su ostali i roditelji Nataše Voškion, Natašina sestra i novinari. Svi su plakali. Majka Damira Voškiona, Milena, koja je smrt od ruke vlastita sina izbjegla jer je kobnog dana bila na oporavku u bolnici, u sudnici nije mogla ostati.
- Najsretnija majka na svijetu sam bila. Zašto mi se to dogodilo? Dragi Bože, zašto me nisi mogao obraniti od toga?Gledam slike i plačem, sad sam tu sama. Kad sam rekla da dođe jesti 'ma neću, vi me trujete' mi je rekao. Lijepo moje dijete, što si to rekao? Sine moj, rekoh, pa to nije istina - rekla je Milena u jednom televizijskom intervjuu.
- Oduzela bih si život, imam punu kutiju lijekova i sve bi ih popila. Ali unuk mi je tu, govori mi 'Bako, nemoj otići' - rekla je.
Na prisilnom liječenju do kraja života
Nakon pritvora Damir Voškion prevezen je u zatvorsku bolnicu u Svetošimunskoj. Zatim je bio u Vrapču na promatranju i pod nadzorom psihijatara. Sud ga osudio na prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi koje može trajati maksimalno 40 godina.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
