Prijatelji, kolege i štovatelji na komemoraciji Peri Kvesiću: 'Bio je velik autor, još i veći čovjek'

Komemoracija za književnika, novinara, pisca, strip autora i filmskog radnika Peru Kvesića ispunila je danas veliku dvoranu Hrvatskog novinarskog društva u Zagrebu. Uvodno slovo dao je profesor Nenad Puhovski, Perin prijatelj koji je zbog autorove bolesti dovršio njegov posljednji film, "Kuća na Kraljevcu", film koji je ubrzo nakon premijere postao gotovo kultnim djelom o zagrebačkoj mladosti Novog vala i legendarnim 80-im.

Snježana Banović govorila je o Peri Kvesiću kao svom prijatelju, piscu i dioniku jednog vremena, kojeg se danas mnogi sjećaju s nostalgijom. Novinar i kolumnist 24sata Boris Rašeta kazao je pak kako je Kvesić, iznimno nadaren i plodan novinski autor, uglavnom iz potpuno nepoznatih razloga bio marginaliziran od srednje struje hrvatskog novinarstva, premda je između ostalog, i na svojim blogovima objavio niz izvanrednih i zapaženih tekstova. 

SPAVAJ MIRNO, DOBRI PERO 'Hrvatska je izgubila još jedno ime, panteon je sve manji...'

- Svako malo bi me nazvao neki od mojih urednika i kazao da zovem Kvesića, jer je na blogu objavio još jedan, vanserijski materijal, prisjetio se Rašeta. Kvesić je hrvatskoj publici postao zapažen kao autor kultne knjige 70- tih "Uvod u Peru K.", koju su, bez autorova znanja, kao ukoričenu zbirku njegovih novinarskih priča objavili Inoslav Bešker i Maroje Mihovilović.  

Pero je bio i autor "Malih letećih medvjedića", tvorac cijelog niza kultnih stripova, dobitnik nagrade za strip stvaralaštvo, autor više od dvadeset knjiga, ali iznad svega skroman čovjek, dobar prijatelj i veliki stvaralac koji se nikad, međutim, nije busao u prsa svojim opusom, već je stvarao iz iskonske, prirodne, iz elementarne potrebe čovjeka da zabilježi svoje vrijeme, i sve ono što ga čini. Čak i na rubovima medijskog stvaralaštva, u blogovima, Kvesić je ostavio dva velika opusa -  jedan spisateljski, tekstualni u blogu "Čovjek- vadičep sreće Ženu- ribu", i drugi, fotografski, "Babl", na kojemu je, svakodnevno fotoaparatom portretirajući važne, upečatljive ličnosti svoga vremena, o njima ostavio trag kao o ljudma nalik bilo kome od nas.