Povjesničare zgrozio mostovac kojem ustaše nisu fašisti: 'Takve treba ignorirati. Nisu bitni...'

Krešimir Rotim, bivši student Hrvatskog katoličkog sveučilišta, koji se politički aktivirao kroz stranku Most i javno se predstavlja kao diplomirani povjesničar, iznio je niz tvrdnji koje su izazvale brojne reakcije i zabrinutost u javnosti, osobito u akademskim i stručnim krugovima. U spomenutim izjavama iznosi prilično nevjerojatne besmislice pa tvrdi da tzv. Nezavisna Država Hrvatska nije bila fašistička tvorevina, da je u Jasenovcu pronađeno samo 600 tijela i da je to “cijela istina”, kao i da obalu nisu predale vlasti NDH 1941., nego komunisti nakon Drugog svjetskog rata. Također je izjavio da "povijest Hrvatske neće pisati komunisti i velikosrbi". Težinu ovih izjava dodatno pojačava činjenica da dolaze od osobe koja se u javnosti poziva na akademsku titulu povjesničara, stečenu na visokoškolskoj ustanovi u Hrvatskoj.

Teze koje je iznio predstavljaju direktno suprotstavljanje prevladavajućem znanstvenom konsenzusu o karakteru NDH, logoru Jasenovac te ulozi tadašnjih vlasti u gubitku dijelova hrvatske obale tijekom Drugog svjetskog rata. Njegove tvrdnje, iako iznesene u političkom kontekstu, upućuju na oblik povijesnog revizionizma koji je u Hrvatskoj već ranije nailazio na kritike, osobito kada se pokušavaju reinterpretirati zločini ustaškog režima ili broj žrtava logora smrti poput Jasenovca.

Tvrdnja da Nezavisna Država Hrvatska (NDH) nije bila fašistička tvorevina proturječi temeljnim definicijama fašizma i karakteristikama samog režima. NDH je uspostavljena 10. travnja 1941. uz izravnu vojnu i političku pomoć nacističke Njemačke i fašističke Italije. Ustaški pokret, koji je preuzeo vlast, godinama je djelovao u egzilu u Italiji i bio je strukturiran kao fašistička organizacija: imao je vođu (poglavnika), uniformirane paravojne jedinice, simboliku, propagandu i represivni aparat.

NDH je već u travnju i svibnju 1941. donijela rasne zakone, utemeljene na njemačkom Nürnberškom zakonodavstvu, kojima se oduzimaju građanska prava Židovima i Srbima, zabranjuju brakovi između "arijevaca" i pripadnika drugih rasa, te se sustavno provodi njihovo istrebljenje. U dokumentu "Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda" od 30. travnja 1941., jasno je prepoznat nacistički utjecaj. NDH je također uvela rasne odredbe protiv Roma i političkih protivnika, a represiju je provodila putem Ustaške nadzorne službe (UNS), Ustaške vojnice i domobranstva.

NEVJEROJATNO Grmoja o Rotimu koji je rekao da ustaše nisu bili fašisti: On je povjesničar. Ima pravo na stav

U historiografiji, NDH se dosljedno opisuje kao fašistička i kvislinška država, koja je uspostavila koncentracijske logore, među kojima Jasenovac, Stara Gradiška, Đakovo i brojni lokalni logori imaju središnje mjesto u genocidu nad Srbima, Židovima i Romima. Za fašističku državu karakteristično je: autoritarna vlast bez demokratskih institucija, jedna stranka, kult vođe, progon i ubijanje protivnika, etničko čišćenje, militarizam i imperijalna retorika – sve to NDH je imala u potpunosti. Tvrditi da NDH "nije bila fašistička" znači poricati povijesno očite činjenice. Tvrdnja da NDH nije predala obalu Italiji, već da su je "prodali komunisti", izravno je opovrgnuta konkretnim dokumentima. Rimski ugovori, potpisani 18. svibnja 1941. godine između Ante Pavelića i Benita Mussolinija, formalno su prepustili Kraljevini Italiji: Split, Šibenik, Trogir, Zadar, cijeli niz dalmatinskih otoka (Brač, Hvar, Vis, Korčula, Mljet), te dijelove dalmatinske zagore i zaleđa. Taj čin izazvao je nezadovoljstvo i u samim redovima tadašnjih hrvatskih političkih elita, ali je bio politička realnost režima koji je svoju vlast temeljio na podršci stranih sila.

Ovo je predstavljalo izdaju hrvatske teritorijalne cjelovitosti, što su tada kritizirali i mnogi simpatizeri ustaškog režima. Komunistička vlast nakon 1945. naslijedila je teritorij koji su okupirali ili prisvojili nacisti i fašisti tijekom rata, te je u teškim međunarodnim okolnostima (osobito s Italijom i Zapadnim silama) vratila najveći dio teritorija u sastav socijalističke Hrvatske, uključujući Istru, Kvarner, Zadar i gotovo cijelu Dalmaciju. Neki dijelovi, poput Trsta i okolice, nisu integrirani, no kontekst tog razgraničenja bio je izrazito složen i uključivao pritiske saveznika, poslijeratne političke kalkulacije i hladnoratovske okolnosti.

Posebno osjetljiva i u historiografiji izuzetno važna tema tiče se logora Jasenovac. U intervjuu je izrečena tvrdnja da je “pronađeno samo 600 tijela i to je cijela istina”. Takva tvrdnja ozbiljno iskrivljuje način na koji se žrtve logora Jasenovac dokumentiraju. Broj fizički iskopanih tijela u Jasenovcu doista je malen, i to je činjenica koja je poznata svim istraživačima. No to je rezultat niza faktora: mnogi posmrtni ostaci su uklonjeni, spaljeni ili bačeni u Savu, logor je bio devastiran nakon rata, a njegovo područje djelomično je korišteno i nakon 1945. Osim toga, metoda iskopavanja nije ni primarni izvor za brojanje žrtava, niti to može biti, jer moderna historiografija brojeve žrtava utvrđuje na temelju širokog spektra izvora.

Upravo zbog toga Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac od 2000-ih sustavno vodi i ažurira popis poimeničnih žrtava. Trenutno je dokumentirano više od 83.000 imena, uključujući nacionalnost, dob, spol, vjeru, mjesto i datum smrti kada je poznat. Ti podaci temelje se na dokumentima ustaških vlasti, izjavama preživjelih, izvješćima partizanskih i savezničkih snaga, demografskim analizama i drugim izvorima koje međunarodna povijesna znanost priznaje i koristi. Upravo zbog toga, tvrdnja da je 600 tijela "cijela istina" je znanstveno neutemeljena, jer ignorira sve druge izvore relevantne za utvrđivanje žrtava masovnih zločina. Osim toga, prostor Jasenovca nije do kraja arheološki istražen – mnogi dijelovi logora su pod vodom, neki su devastirani tijekom desetljeća, a pristup je ograničen i zbog pijeteta prema žrtvama.

NDH je već 1944. godine organizirala posebne ustaške odrede koji su spaljivali tijela žrtava kako bi prikrili razmjere zločina – što je poznato iz izjava preživjelih logoraša i ustaških dokumenta. Znanstvena istraživanja – poput radova Đure Zatezala, Slavka Goldsteina, Milana Koljanina, a i njemačkih i američkih znanstvenika – potvrđuju brojku između 80.000 i 100.000 žrtava. Manipulacija brojem pronađenih tijela kao jedinom istinom je klasična strategija poricatelja genocida, usporediva s negiranjem holokausta.

RIMSKI UGOVORI Dobar dio hrvatske obale završio u Italiji: Kako je Pavelić prodao Dalmaciju Talijanima

Što se tiče izjave o tome tko smije pisati povijest Hrvatske, rečenica “povijest Hrvatske neće pisati komunisti i velikosrbi” ne temelji se na akademskoj metodologiji, nego na političkom diskursu koji ignorira temeljne principe znanstvenog istraživanja. Povijest, kao znanstvena disciplina, temelji se na radu s izvorima, metodičkoj analizi i sučeljavanju različitih interpretacija. U Hrvatskoj djeluju povjesničari različitih svjetonazora, ali svi unutar znanstvene zajednice, bez obzira na političke preferencije, poštuju načela profesionalne odgovornosti. Etiketiranje neistomišljenika terminima poput "komunista" ili "velikosrba" u potpunosti je nespojivo s akademskom kulturom.

Sveučilišni profesori Hrvoje Klasić i Ivo Goldstein su zgroženi ovakvim narativom. 

- Ovakve izjave, koje dolaze od osoba koje se predstavljaju kao povjesničari, povijesno su netočne i opasne – kako za povjesničarsku struku, tako i za političku scenu u Hrvatskoj. Posebno je zabrinjavajuće kada ih iznosi netko tko u znanstvenoj zajednici praktički nema težinu, a pokušava se nametnuti kao autoritet. Takvim ljudima ne treba davati javnu pozornost. Oni nisu relevantni stručnjaci, i najbolje bi bilo da tako i ostane - rekao je Goldstein. 

Dodao je kako njihove izjave ne doprinose dijalogu ni razumijevanju povijesti, već vode u društveni kaos.

- Pritom se koristi jezik koji relativizira odgovornost ustaškog režima i podriva temeljne povijesne činjenice o Drugom svjetskom ratu. Mi se često pozivamo na europske vrijednosti, ali istovremeno pokazujemo koliko smo od tih vrijednosti daleko – i kulturno i psihološki. Jedan od simptoma jest i manija zabrane koncerata. Kada bi primjerice Pariz zabranjivao 50 ili 60 koncerata dnevno iz istih razloga, to bi bilo apsurdno, a Pariz ne bi bio Pariz - dodao je Goldstein. 

Klasić tvrdi se ustaški pokret ne može se promatrati odvojeno od fašizma i nacizma.

- Ne samo da bez podrške fašističke Italije ne bi bilo moguće uspostaviti NDH, nego su ustaše izravno surađivale s talijanskim fašistima. Dokumentirano je da su stručnjaci iz Italije dolazili podučavati ustaške kadrove o rasnim zakonima, totalitarnoj ideologiji i organizaciji države prema fašističkom modelu. Cijela struktura NDH – politička, ekonomska, pa i odnos prema mladima – bila je preslik talijanskog fašizma i njemačkog nacizma - rekao je Klasić. 

Smatra kako u tom kontekstu, ne smijemo imati nikakvu toleranciju prema negiranju zločina ustaškog režima. 

- Negiranje holokausta i genocida počinjenog nad Srbima, Židovima, Romima i Hrvatima antifašistima je kazneno djelo. Nije riječ o mišljenju, nego o činjenicama koje su potvrđene domaćim i međunarodnim presudama, arhivskom građom i radovima vodećih povjesničara – kako domaćih, tako i britanskih i njemačkih stručnjaka - rekao je Klasić. 

Za Pavelića tvrdi da je bio kukavica koji je prezirao Dalmatince i dao Dalmaciju fašistima bez ikakvog pogovora. 

- Tvrdnja da je Ante Pavelić 'prodao Dalmaciju' Italiji je pogrešna. On ju je predao dragovoljno, bez borbe, i time potvrdio svoju političku podložnost Mussolinijevom režimu. Iz talijanskih izvora znamo da su se i sami fašisti čudili kako lako se odrekao Dalmacije, ne pokazujući interes za taj teritorij ni za tamošnje stanovništvo, iako su mu fašisti nudili Dalmaciju. To nije bila izdaja pod prisilom – to je bila svjesna odluka čovjeka koji nije mario za hrvatske nacionalne interese - rekao je Klasić. 

Najapsurdnije i najtragičnije je to što danas, u 21. stoljeću, smatra Klasić, u hrvatskim gradovima poput Rijeke, Splita ili Pule – koji su najviše stradali od fašizma – neki ljudi i dalje veličaju NDH.

ŠTO POKAZUJU ISTRAŽIVANJA Kako su hrvatska djeca utonula u ravnodušnost fašizmom? 'Već se treća generacija tako odgaja'

- Klicanje 'Za dom spremni' nije samo moralno neprihvatljivo, već je izravno protiv hrvatskih interesa. Tko danas slavi NDH, zapravo slavi ideologiju koja je prodala dijelove Hrvatske i ponižavala hrvatski narod. Zabrinjavajuće je stanje u obrazovnom sustavu. Dok raspravljamo o kurikulumima i udžbenicima, ne znamo što se zaista događa u učionicama. Sve dok imamo nastavnike koji opravdavaju fašizam ili prešućuju njegove zločine, naše društvo neće sazrijeti. To je civilizacijsko pitanje – a mi smo, nažalost, društvo koje još nije dostiglo zrelost u suočavanju s vlastitom prošlošću - rekao je Klasić i odmah nastavio: 

- Imamo pravo na antikomunistički stav, to je legitimno. Ali alternativa komunizmu nikada ne smije biti fašizam. Fašizam nije 'manje zlo' – on je zlo koje je ostavilo krvav trag na hrvatskom i europskom tlu - zaključio je Klasić. 

Rotim je diplomirao povijest na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, a njegov diplomski rad nosi naziv "Slika domorodačkog stanovništva u izvješćima hrvatskih misionara Družbe Isusove iz Novog svijeta". Obranu diplomskog rada održao je 25. lipnja 2024., pod mentorstvom doc. dr. sc. Stipe Ledića i komentorstvom doc. dr. sc. Valentine Janković Barbarić.