OTKRIVAMO Nepoznati incident iz 1991. : 'Vjesnik je te kobne noći mogao odletjeti u zrak'

Osjećam se grozno, kao da je meni kuća izgorjela - kaže nam čovjek koji je gotovo cijeli radni vijek proveo u Tiskari Vjesnik. Noćašnji požar duboko ga je pogodio, a ekskluzivno za 24sata prvi put otkriva kako je zgrada Vjesnika 1991. godine mogla doslovno eksplodirati, nakon teškog incidenta.

Zagrepčanin, koji je u Vjesniku radio 45 godina, prisjeća se te kobne noći nakon koje je dobio teško trovanje krvi.

- Bilo je to 1. rujna '91. Pričalo se da Vukovar pada, govorilo se čak da bi Zagreb mogao biti napadnut iz kasarne, u pola noći zazvonio mi je telefon - govori nam Zagrepčanin koji je bio rukovoditelj bakrorotacije u Tiskari Vjesnik.

'Rotacija nije radila, nešto je već bilo sumnjivo'

S druge strane linije bio je dežurni vatrogasac iz Vjesnika.

- Rekao je: Možete li doći? Tu je poplava. Rotacija nije radila, nešto je već bilo sumnjivo. Sjeo sam u auto i za pet minuta sam bio tamo - dodaje.

Kad je stigao u podrum nebodera, dočekao ga je prizor kakav ne zaboravlja.

- Dolje, gdje stoje ogromne role papira za rotaciju, sve se slijevalo niz zidove. Oko osam tona razrjeđivača spustilo se u prostor. Role su bile uništene. Tekućina je bila posvuda. To je bilo hlapljivo poput benzina i kad se digne u zrak, iznimno je opasno. To je bio toluen, otrovan i vrlo zapaljiv - navodi.

Kaže da je odmah otišao u svoju kancelariju zvati vatrogasce i zvao ekipu od desetak ljudi da dođu pomoći.

- Bio sam tada rukovoditelj bakrorotacije. Nazvao sam odmah vatrogasce i rekao im da ne pale rotirke. Nisam htio paniku baš zbog tog ratnog stanja. Došli su i moji ljudi, počeli smo kantama skupljati tekućinu u bačve - navodi.

Vatrogasci su odradili svoje i otišli nakon sat vremena, ali pravi rad tek je, kaže, počinjao.

- To je bilo u noći sa subote na nedjelju 1. rujna, radili smo do ponedjeljka, dok sve nismo sanirali. Jake pare dizale su se u cijeli objekt. Još ne vjerujem da nismo odletjeli u zrak - dodaje.

Uzrok curenja

Tek kasnije se otkrilo što je uzrokovalo curenje.

- U zemlji smo imali ukopano skladište toluena, spojeno cijevima na mašinu. Radnicima pumpa nije odmah povukla, pa su mislili da ne radi i otišli u restoran. U međuvremenu je sve to za dva sata iscurilo. Došli su policajci u civilu, nekoga nešto pitali i nestali. Nigdje se nije obznanilo. A Vjesnik je te noći mogao eksplodirati - prisjeća se.

Dodaje da su u tiskari stalno imali dežurnog vatrogasca jer je opasnost od požara uvijek bila prisutna.

- Znalo je planuti, ali smo brzo gasili. Vatrogasci su nas učili koristiti aparate za gašenje požar jer smo radili s raznim kemikalijama, a u tri smjene je uvijek bio dežuran vatrogasac - kaže.

Zato ga je, kaže, požar u Vjesniku duboko pogodio.

- Kad sam vidio snimke, osjetio sam se kao da mi je kuća izgorjela. Kao da gledam film ‘Pakleni toranj’ s Paulom Newmanom - priča nam.

Nekada najveća tiskara u bivšoj Jugoslaviji, ponos sedamdesetih i osamdesetih godina, prema njegovim riječima sustavno je, dodaje, gurana prema propasti.

- Bilo je planova da se Vjesnik preseli u Jankomir, ali nikad se nije realiziralo. Sve se radilo da postanemo neprofitabilni, da se kompleks proda i sruši. A bili smo najveći tiskarski centar na Balkanu, imali najmoderniju rotaciju, tiskali Vjesnik, Večernji list i ogromne naklade državnog i republičkog tiska - kaže.

Za kraj ponavlja ono što mu najteže pada.

- Vjesnik je bio moj drugi dom 45 godina. Ovo me užasno pogodilo - kaže nam na kraju.