Ostali bez krova nad glavom: ‘Šešelj nam je uzeo baš sve’

Samo ono što je govorio o mom, tada šestogodišnjem sinu, dovoljno je za optužnicu i osudu, ogorčeno nam govori Ivan Barbalić (65). Jedan je od mnogih koje je puštanje Vojislava Šešelja na slobodu sablaznilo.

S težinom se prisjetio mučne 1997. godine. S obitelji je bio na ljetovanju u Baški na Krku. Istodobno, Šešeljevi ljudi demolirali su im stan u Zemunu, u kojem je živio od djetinjstva.

- Susjed mi je javio da su mi provalili u stan. Odmah smo se vratili, ali nisu nas pustili unutra. U stan se uselila Ljiljana Mijoković, sad Mihajlović, izbjeglica iz Hrvatske i službenica zemunskog ‘Poslovnog prostora’ te Šešeljeva tajnica - prisjeća se Ivan, čija je obitelj jedna od 29 koje su u to vrijeme ostale bez krova nad glavom.

Barbalićevi otad žive u Baški u stanu od tridesetak kvadrata. U svoj stan u Zemunu nikad više nisu kročili. I danas, dodaje Ivan, u njemu živi ista žena.

- Sad radi kao tajnica Radikalne stranke - govori nam.

Prošlo je 17 godina otkad su ostali bez svega - namještaja, nakita, fotografija, hrane...

- Kasnije sam vidio jednog Šešeljeva podanika kako uz njega hoda u mojoj jakni. Mojoj tadašnjoj supruzi, inače Zagrepčanki, nakon svega su prijetili. Svačim, od silovanja do smrti, a sam Šešelj je pred kamerama mahao Dinamovom članskom iskaznicom moga sina Darija te vikao kako nema šanse ‘da će mali ustaša ići u srpsku školu’ - prisjeća se Barbalić.

Dario danas ima 24 godine i sve ove godine promatra očevu borbu za onim što je nekad bilo njihovo. No vrte se u krug. Sudovi konstantno donose potpuno oprečne presude na osnovi vrlo jednostavnih dokaza. Ivan nam govori kako ga je napustio dio prijatelja iz djetinjstva te da su oni koji su svjedočili protiv njega napredovali u karijeri. Nažalost, bilo je i obratnih situacija. Promjena politike i prestanak manipulacije sudovima jedina mu je nada u povratak.