'Osam dana u svibnju': Naše priče pričamo onako kako bi ih ispričali novinari toga vremena

Na Interliberu je u utorak održana promocija knjige 'Osam dana u svibnju' (Fraktura, 24sata, 2025.), čiji su autori novinar i pisac Boris Rašeta te direktor i član Uprave 24sata Goran Gavranović.

Razgovor s autorima moderirao je Seid Serdarević, glavni urednik u nakladničkoj kući Fraktura.

POGLEDAJTE GALERIJU:

13

Kako je u svojem uvodnom obraćanju naglasio Seid Serdarević, riječ je o knjizi koja je već postala publicistički hit, a na Interliberu je predstavljeno njezino drugo izdanje. Opisujući ključne događaja krajem travnja i početkom svibnja 1945. godine, autori stvaraju knjigu koja obiluje povijesnom građom i informacijama iz različiti dosjea i arhiva, a pritom se čita poput najuzbudljivijeg trilera te čitateljima pruža uvid u brojne neispričane i neistražene detalje iz posljednjih dana NDH i trenutka kada je stvorena nova Jugoslavija.

Zagreb: Promocija knjige ”Osam dana u svibnju” | Foto: Igor Kralj/PIXSELL

- Mi smo prije svega novinari, mi ne pišemo kanonsku povijest koja je ozbiljno i teško štivo puno raznih referenci i koja je dosta često jednostrana. Desna strana u pisanju zaobilazi jedno, a lijeva zaobilazi drugo. Nas zanima i jedan i drugi tip iskaza. Ne pretendiramo biti historiografi, nego pokazujemo stvari onakve kakve jesu te uzimamo u obzir sve aktere, a sve relevantne izvore o Anti Paveliću, Maksu Luburiću i ostalima izvukli smo iz Hrvatskog državnog arhiva. Naša literatura žanrovski se može opisati kao povijesna feljtonistika. To je priča o vremenu kako je protjecalo, ispričana iz kuta aktera, dokumenata, dnevnika, sjećanja i medija. Sve to pokušali smo posložiti na najzanimljiviji mogući način, bez da ijedan kut gledanja učinimo manje vrijednim - rekao je Boris Rašeta na početku promocije.

Na pitanje kako izgleda četveroručno pisanje, odnosno pisanje u paru, Goran Gavranović odgovorio je:

- Sad ću vam ispričati, u tri rečenice, kako su nastale sve naše knjige. Ja zovem Borisa i kažem mu da napišemo knjigu 'Osam dana u svibnju' i o čemu će se raditi u knjizi, a Boris na to meni kaže da mu je dosta, da neće više pisati knjige. Prođe par dana, Boris mene zove i kaže 'ajmo ipak'. I onda kako pišemo, njegovo oduševljenje raste, a moje pada. Otprilike u 3 u noći završavam neko poglavlje i to onda šaljem njemu. Ali neke stvari ipak podijelimo jer je tu hrpa materijala koje treba pročitati, istražiti zabilježiti. Obično ja sastavljam narativni kostur pa onda šaljem njemu da dopiše neke svoje dijelove i da to stilski uobliči, zatim i ja to radim, zatim dodajemo još neke stvari i u zadnjoj ruci obojica prođemo sve, još jednom pogledamo odgovara li nam narativna linija, odgovaraju li nam svi datumi i slično. To je jako dinamično jer je to ping pong, dodajemo di lopticu i veselimo se jer je onaj drugi našao dobru foru, dobru caku ili dobru fusnotu koju je onda pretvorio u narativ.

Zagreb: Promocija knjige ”Osam dana u svibnju” | Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Knjiga je to u kojoj su svi akteri prikazani ravnopravno. Leksikon imena na samom kraju knjige sadrži imena brojnih velikih aktera iz naše povijesti, ali i imena onih manje poznatih ljudi, poput Pepice iz Trnja, čije su priče također ispričane u knjizi.

- Pepica se zove, naravno, Josipa i ona je u stvari moja baka, obična zagrebačka radnica, majka moje majke koja preživljava te četiri godine u glad, neimaštini i neizvjesnosti. Te neke obiteljske priče koje se obično pričaju na ručkovima bile su jako dobar dodatni sadržaj. Takve se obitelji možda ne sjećaju točnih datuma, ali se sjećaju trenutka kada su morali prodati najdražu knjigu ili, u slučaju moje bake, escajg kako bi kupila kantu masti. Tu su također i brojni drugi obični ljudi čija se riječ nije toliko čula, a to su sve stvari koje nama približavaju to razdoblje. Ti ljudi više nisu među nama i njihove priče nisu do kraja zabilježene, a njih vrijedi zabilježiti jer svi oni oslikavaju to vrijeme koje je u toj ljudskoj srži slično našem. Slični su problemi, sličan je humor, slični su neki preokreti, samo što je to vrijeme u kojem je linija života i smrti tanka i u kojem u mnogo stvari odlučuje slučaj - rekao je Gavranović.

Knjiga također sadrži i brojne anegdote o velikim akterima toga vremena pa se u njoj može pronaći zanimljiv podatak o tome koga Ante Pavelić posjećuje tijekom svojeg posljednjeg dana u Zagrebu.

Zagreb: Promocija knjige ”Osam dana u svibnju” | Foto: Igor Kralj/PIXSELL

- U ozbiljnim dosjeima postoji cijelo more tih nekih činjenica koje su veliki povjesničari zanemarili. Primjerice, spominje se kako je Ante Pavelić imao najduže uši ikada, a dva ili tri dana prije odlaska u Austriju on odlazi u galantni posjet svojoj ljubavnici u Bauerovoj ulici. I još je uz to imao još jednu ljubavnicu u Zvonimirovoj. To su neki detalji iz privatnog života, osobni detalji koji su nas zanimali jednako kao i one velike povijesti, a čak možda i više jer su to priče koje nisu ispričane. Mi zapravo pričamo te priče onako kako bi ih ispričali novinari onoga vremena kada bi imali slobodu za to i pričamo ih na način da to bude zanimljivo - rekao je Rašeta.

U knjizi se također može pronaći jako puno podataka o Miroslavu Krleži i tome kako je on preživljavao tijekom NDH, a također o novinaru i publicistu Josipu Horvatu te njegovim dnevničkim zapisima. 

Zagreb: Promocija knjige ”Osam dana u svibnju” | Foto: Igor Kralj/PIXSELL

- Osnivanje NDH u travnju 1941. godine prekida premijeru Glembajevih, no već u rujnu iste godine Bela Krleža nastupa u predstavi Mile Budaka, a od rujna 1941. godine do rujna 1942. godine ona ima 75 nastupa na scenama nacionalnog teatra i puno je zapaženija od brojnih drugih nacionalnih prvakinja jer čitav režim zapravo koketira s Krležom i želi ga privući na svoju stranu, a sam je Krleža rat preživio u sanatoriju. Čitava njegova priča zapravo je pogodna za to da se napravi jedna dramska serija - rekao je Rašeta o Krleži.

- Josip Horvat napisao je mnoga važna publicistička djela i darovao ih hrvatskoj kulturi koja ih je onda pomalo zaboravila. On u svojem dnevniku iznosi vlastite osjećaje i vlastito viđenje stvari te piše o tome kako se tada živjelo, kakve su bile cijene i gdje se mogla nabaviti kava. Sve su to detalji koji čine život te donose onu srž i bit koju velika povijest ne može zabilježiti, a upravo to nama omogućuje da pišemo nadahnuto - nadovezao se Gavranović, govoreći o Josipu Horvatu.

Zagreb: Promocija knjige ”Osam dana u svibnju” | Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Među brojnim do sada nepoznatim detaljima koji se mogu pronaći u knjizi, Gavranović je izdvojio dva koja se posebno ističu, a povezana su s modnim izričajima velikih aktera toga vremena.

- U našoj knjizi 'Deset dana u travnju' Antu Pavelića, koji nema pojma da je proglašena NDH i da je on postao poglavnik, susrećemo u krojačnici u Firenci, gdje on isprobava svoju novu uniformu. U svibnju 1945. godine ima novo modno izdanje. On stoji i gleda te nepregledne kolone vojske i civila odjeven u crni plašt. To su zapravo dvije filmske slike. Postoji i detalj povezan s Titom te njegovim krojačem gospodinom Kokotom. Partizani su gospodina Kokota izvukli iz Jasenovca, on nema pojma zašto, a prije je kod njega dolazio jedan inženjer, zapravo sam Tito koji se predstavljao sa svojim pseudonimom. I on onda šiva Titu novu uniformu i nakon što je sašije mu je donosi i govori: 'Pa gospodine, to ste vi!'. Možemo reći da su zapravo obje diktature dosta patile na modu - ispričao je Gavranović.

Pred sam kraj promocije autori su se osvrnuli na Vladka Mačeka te njegovu ulogu u tom ključnom povijesnom trenutku.

Zagreb: Promocija knjige ”Osam dana u svibnju” | Foto: Igor Kralj/PIXSELL

- Vladko Maček bio je, kada je riječ o politici, predstavnik srednje struje, zagovornik pacifizma, ljubitelj Tolstoja, građanski političar velikog obrazovanja. Nije htio pristati na ugovor s vragom i uzeti zemlju od Nijemaca. Danas je teško reći je li to dobro ili nije i kakve bi konzekvence bile da je on uzeo vlast. Bilo je to vrijeme kada je teror tjerao ljude na suprotne strane, ne možemo znati što bi točno od toga bilo, ali Vladko Maček svakako je, kao i Krleža, netko tko zaslužuje dramatizaciju svojeg života na scenama hrvatskog kazališta jer se upravo preko njega reflektira poraz svih srednjih struja i upravo se tu vidi trijumf radikalizma - rekao je Rašeta.

- Maček u svojim memoarima vrlo jasno iznosi sve ono što se tada događalo, sve ono čega se on može sjećati. On je od 1941. do 1942. godine spavao u sobi u Jasenovcu zajedno Ljubom Milošem, čovjekom kojega ne treba ni sresti, a kamoli biti s njim u istoj sobi. Nakon toga je do svibnja 1945. godine bio u kućnom pritvoru, gdje su ga čuvali do zuba naoružani ustaše, a zatim odlazi u emigraciju jer svojoj djeci više nije htio priuštiti takav život. On odlazi, a tako ne uspijeva ni HSS. Riječ je zapravo o čovjeku koji je bio jedna od najviše prešućivanih i najtragičnijih figura naše povijesti 20. stoljeća - rekao je Gavranović i time zaključio promociju.