Oreščanin: Vladi su trebala dva radna dana da pogazi obećanje poduzetnicima o reformi HGK

Vlada RH je jučer raspravljala o prijedlogu izmjena Zakona o HGK, te nakon toga iznijela svoje prijedloge, koji ne uvažavaju zahtjev poduzetnika da članstvo u HGK više ne bude obvezno. Ovakav stav Vlade može se objasniti s četiri riječi – neiskrenost, neodgovornost, strah i nekompetentnost.

Neiskrenost se očitava u tome što je jasan zakonski zahtjev o ukidanju članstva i članarine odbijen s obećanjem da će Vlada pripremiti bolji i cjelovitiji prijedlog reforme. Trebalo je svega dva radna dana da Vlada pogazi obećanje koje je javno dala i da jasno kaže da će članstvo u HGK biti i dalje obvezno.

Neodgovornost se vidi u nepoštivanju volje građana, poduzetnika koji su prisilni članovi HGK i koji to ne žele biti – zato je uostalom i Zakon išao u proceduru. Ne postoji niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi članstvo u HGK bilo obvezno - dobrovoljno članstvo u HGK ne ugrožava nacionalne interese, ne ugrožava sigurnost niti zdravlje građana, niti će štetiti razvoju Hrvatske. Ne zaboravimo, građani Hrvatske su poslodavac, a Vlada je naš zaposlenik, mi ih plaćamo da vode naše zajedničke poslove. Na ovaj način Vlada kao naš zaposlenik radi direktno protiv interesa nas kao poslodavaca, što je neoprostivo.

Strah je treća bitna odrednica ove odluke. Vladu RH je strah da ako se zakonski definira članstvo u HGK kao dobrovoljno, da će preko 90% članova odmah zatražiti ispisnicu. Ne samo da bi to bio dokaz da su zahtjevi poduzetnika bili ispravni, nego bi dokazalo i da su stavovi Vlade bili pogrešni, a to im njihov ego jednostavno ne dopušta prihvatiti kao činjenicu, pa stoga takvu opciju jednostavno ne žele dopustiti. Strah nije neosnovan, jer ako se omogući ovakva reforma jedne „institucije“, pitanje je što je sljedeće?

Nekompetentnost je ustvari posljedica prve tri odrednice – kompetentna Vlada bi uvažila zahtjeve svojih građana i napravila ono što je zaista u interesu svojih poslodavaca, dok naša Vlada nije u stanju raspoznati kakvu odluku treba donijeti, te su ova i mnoge druge njene odluke usmjerene isključivo u održavanje postojećeg dugoročno neodrživog stanja i zaštiti fantomskih i nekorisnih radnih mjesta uhljeba u raznim institucijama.

Sve ovo nas ne treba čuditi i direktna je posljedica toga što Hrvatska ima najgoreg Ministra gospodarstva u svojoj povijesti, stranačkog vojnika koji ne samo da s predstavnicima svog resora iz privatnog sektora čija prava bi trebao zastupati uopće ne komunicira, nego ih svojim izjavama u javnosti direktno vrijeđa i pokušava diskreditirati. Posljedica njegove inertnosti i arogancije su ovakve diskriminatorne i nedostatne gospodarske mjere.

Ukidanje obveznog članstva u HGK, a potom i u HOK-u i ostalim komorama te HTZ-u, te razrješenje sadašnjeg ministra i imenovanje odgovornog i kompetentnog ministra koji će biti u stanju komunicirati s nama i zastupati naše interese, moraju biti prva dva nužna i hitna koraka koji bi mogli pokrenuti dijalog i pozitivne promjene. Dok se to ne desi, Vlada može biti sigurna da ne radi dobro i da će biti izložena opravdanim i konstruktivnim kritikama poduzetnika, prosvjedima i građanskom neposluhu.