Kristina i Valentina bile su spojene trbuščićima. Bilo je neizvjesno što će s njima biti nakon porođaja. Danas su razigrane i vesele djevojčice
Kristina i Valentina bile su spojene prsnim košem: 'Davali su im 16 posto šanse za život'
Kad je prije gotovo sedam godina saznala da nosi blizance, i to još sijamske, Marija Tambolaš bila je u šoku. U 13. tjednu trudnoće otkrilo se da su blizanci spojeni trbuščićima i jedina tad pozitivna vijest Mariji bila je da svako dijete ima svoju glavicu te svoje ruke i noge. Puno je molitvi Marija uputila tih mjeseci trudnoće Bogu u kojega je silno vjerovala da će joj pomoći u toj situaciji. Nasreću, sve su one uslišane pa danas obitelj Tambolaš može s radošću obilježavati Svjetski dan sijamskih blizanaca, koji je posvećen upravo podizanju svijesti o medicinskim, socijalnim i emocionalnim izazovima s kojima se suočavaju sijamski blizanci i njihove obitelji. Jer malene Kristina i Valentina, koje su postale najpoznatije hrvatske sijamske blizanke, danas su vedre i vesele djevojčice koje vode odvojene male živote i više ne ovise jedna o drugoj, osim u igri.
- Cijelo vrijeme trudnoće nije se znalo na koji način su spojene i kako će se to dalje razvijati. Doktori su davali jako male šanse da će obje ostati žive. To je bilo vrlo traumatično razdoblje za mene. Do samoga kraja, pa čak ni na operaciji nije se znalo što će biti s bebicama. Plan je bio da šest mjeseci ostanu spojene dok ne ojačaju i dobiju na kilaži jer su bile jako sitne. No onda su počele komplikacije - prisjeća se Marija s kojom smo razgovarali i nakon što su djevojčice uspješno operirane i razdvojene.
Naime, ispostavilo se da su djevojčice bile spojene donjim dijelom prsnog koša te su imale zajednička jetra i crijeva. Nakon samo pet tjedana od rođenja, zbog komplikacija koje su se počele pojavljivati odlučeno je da će se ići na razdvajanje.
Operacija je odrađena na Rebru, trajala je 15 sati, vodilo ju je 14 liječnika i isto toliko medicinskog osoblja. Obitelj Tambolaš je danas neizmjerno zahvalna svim vrhunskim liječnicima koji su tad sudjelovali u toj zahtjevnoj operaciji i velikom trudu medicinskih sestara koje su brinule o njima kao da su njihova djeca.
- Roditi djecu, i to još s takvim problemom, a ne primiti ih u ruke bilo mi je nešto najteže. Mene su ostavili na Sv. Duhu, a djevojčice su odmah prevezli na Rebro, gdje je planirana operacija. Tih tjedan dana za mene kao rodilju bili su strašni. Gledala sam druge majke s bebama u naručju, a ja sama sa svojim teškim mislima i brigom što će i kako biti s mojom djecom. Utjehu sam tražila u izdajanju jer sam htjela da barem dobiju majčino mlijeko - prisjeća se Marija dodajući kako je svoje djevojčice, tad još spojene, prvi put vidjela tek nakon tjedan dana.
S dva reza preko trbuha, koji su još bili svježe rane od porođaja, Marija je svaki dan putovala tri sata vlakom do Zagreba noseći oko tri litre izdojenog mlijeka svojim djevojčicama, pa se tri sata vraćala kući svojoj Maji i Ivanu, koji su također bili željni majčine pažnje.
Osam mjeseci su blizanke nakon odvajanja provele u bolnici. I Kristina i Valentina imale su nekoliko kasnijih operacija, među kojima je bila i umetanje umjetnog trbušnog zida Valentini.
- Nasreću, sve je na kraju prošlo jako dobro. Danas su odlično, zdrave su i vesele - kaže Marija dodajući kako i dalje odlaze na redovite kontrole u Zagreb nekoliko puta godišnje kako bi se uvjerili da se svi organi razvijaju jednakomjerno.
Kristina i Valentina su ove godine krenule u školu u koju su se bez problema uklopile. Navikle su na drugu djecu jer su kod kuće vrijeme provodile sa starijim bratom i sekom, Ivanom i Majom, koji su ih sve te godine čuvali i pazili jednako kao mama i tata Petar.
Život kod kuće uobičajen je kao i kod drugih obitelji. Među sestrama i bratom puno je igre, nestašluka, ali i snažne privrženosti.
- Blizanke su jako živahne. Iako se ponekad posvađaju, zapravo su nerazdvojne. U školi je sve kao i s drugom djecom. Svi su fascinirani koliko su već velike, odrasle. Prošlo je gotovo sedam godina otkako su razdvojene i sve je dobro završilo. Mnogi se čude kako nemaju nikakvih posljedica što se tiče zdravlja - zadovoljno kaže Marija sretna što njezine djevojčice danas, sedam godina nakon razdvajanja, žive punim plućima i zdravlje ih ni u čemu ne ograničava.