Željko Vrzan u radnji u Petrinji bio je od 1963. pa sve do potresa 29. prosinca 2020. Obnova te zgrade je pri kraju, a njegov povratak u prostor u kojem je cijeli život radio neizvjestan
PET GODINA OD POTRESA
Obrtnik Željko iz Petrinje: Želim se vratiti u prostor u kojem sam bio i biti na usluzi sugrađanima
Čitanje članka:
5
min
Samo želim raditi, i dalje biti na usluzi svim svojim sugrađanima i ostalim klijentima u prostoru u kojemu sam boravio od 1963. godine pa sve do 19 sekundi prije kobnog potresa 29. prosinca 2020. godine, kada sam izašao pred zgradu i time si spasio život. Osim radionice, u prednjem dijelu tog prostora bio bi muzejsko-izložbeni dio obogaćen aparatima s kraja 19. stoljeća, 20. stoljeća pa do danas, govori nam Željko Vrzan (65), obrtnik iz Petrinje, koji je cijeli svoj profesionalni rad posvetio održavanjem i popravkom radio i tv aparata te ostale elektronike.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:39
O Željku smo već pisali nakon što su Hrvatsku obišle potresne fotografije dok je sa starijim sinom u danima nakon potresa iz urušene zgrade u centru Petrinje spašavao što se od alata spasiti dalo.
- Nije bilo prometa taj dan i nešto mi je govorilo da moram izaći. Taman je pred ulazom stao moj susjed s autom. Pitao me: 'Susjed, kako...', a ono 'si' više se nije čulo. Samo se sve urušilo - kazao nam je tada. Potrčao je prema ulici, gdje je, dok se slijegala prašina od ruševnih zgrada, vidio zarobljenog oca i sina u automobilu. Odmah im je pohitao u pomoć.
- Rukama smo bacali crjepove i cigle i pokušali ih iskopati. Izvukli smo dječaka, a njegovog oca izvukli su vatrogasci. Moj automobil ostao je zatrpan - pričao je Željko. Na sreću, njegovi sinovi, danas stari 20 i 11 godina, kao ni pas Zeus koji vlasnika inače prati u stopu, nisu htjeli taj dan s njim u radnju. Kako mu je mobitel ostao pod ruševinama jedino ga je brinulo kako su mu djeca. Našao ih je kod kuće žive, zdrave i neokrznute.
Radnja se djelomično urušila, a kasnije su vatrogasci razbili zid da bi došli do radnog prostora koji je izdržao podrhtavanje. Većina alata ostala je čitava iako je bilo nemoguće sve iznijeti van.
- Najteže mi je bilo kad sam ušao u radionicu i morao birati što ću ostaviti a što spasiti. A sve ti je vrijedno, time zarađujem za kruh za svoju djecu - govorio je tad vidno potresen i zabrinut što im budućnost nosi.
Noa mu je pomogao u izvlačenju stvari, a dobri ljudi su prenijeli sav alat do zgrade u kojoj živi. Uspio je spasiti 20-ak posto.
- Nakon pet sati rada sjeli smo na izlog. Zagrlio sam mlađeg sina, koji je dotad bio u parku, nisam mu dao blizu, a pod noge je došao Zeus. Slomio sam se, ne od tuge, to je kasnije došlo, već od umora nakon pet sati rada - prisjetio se trenutka kojeg je prolazeći razorenom Petrinjom zabilježio fotoreporter Pixsella Marko Prpić.
Reparira povijesne aparate
Uz nekoliko tragedija u životu uspio je, iako teško, kao samohrani otac, podignuti i školovati sina Nou (20). Iako je u potresu izgubio gotovo sve što je stjecao tijekom desetljeća rada, proteklih pet godina Željko nije posustao. Nastavio je raditi, ulagati u sebe i svoj posao... Sav novac koji bi zaradio koristio je kako bi pribavio alat i dijelove koji mu trebaju za posao.
Nastavio se i educirati te je u proteklim godinama pod brendom "Antique Radio & TV Clinic" postao jedan od nekoliko najpriznatijih i najtraženijih stručnjaka u Europi za restauraciju i reparaciju povijesnih radio aparata. U prilog tome govori i izložba u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu koja je trajala mjesec dana i predstavila kolekciju od preko 37.000 eksponata, a koje je Vrzan reparirao. Napisao je i tri knjige koje čekaju objavu - Integrirani sklopovi, Povijest radija na području bivše Jugoslavije te Cijevni radioaparati Radio industrije Zagreb (RIZ).
U zajedničkom prostoru zgrade u kojoj živi i koji su mu na korištenje dali ostali stanari privremeno ima radionicu, a na petrinjskom Sajmištu, u skučenom kontejneru od deset kvadrata, ima radnju u koju mu klijenti donose svoje radio i tv aparate na popravak. Jedini je serviser elektroničke opreme u Petrinji i šire. Gradu za tu radnju plaća najam, kao što je to činio za prostor u centru Petrinje, čija se obnova sada bliži kraju.
Pojašnjava nam kako su njegovi roditelji Franjo i Olga Vrzan još 1963. godine iznajmili prostor na tadašnjoj adresi Petrinja, Strossmayerov trg 3. Riječ je o, s ulične strane, jednoj prostoriji površine oko 30-40 kvadrata, koji je njegov otac, inače soboslikar i ličilac, koristio kao poslovni prostor. S dvorišne strane, prizemlje lijevo, bile su dvije prostorije, hodnik i WC, površine oko 51 kvadrat, u kojime je njegova majka imala registriranu fotografsku radnju Foto Korzo, dok se druga prostorija koristila za stanovanje.
Prednji, ulični i dvorišni prostor, nastavlja, bili su izvorno povezani vratima. Ne zna s kime je potpisan ugovor o najmu, no pretpostavlja da je to bilo s općinom Petrinja, a račune se plaćalo mjesečno na blagajni poduzeća Privreda.
'Tu sam odrastao'
U tom je dvorišnom prostoru odrastao i boravio od 1963. godine. Nakon Domovinskog rata adresa se mijenja i to postaje Trg dr. Franje Tuđmana 3. Željko posjeduje osobne dokumente s tom adresom. Njegova mama nastavila je raditi kao fotograf u dijelu dvorišnog prostora te je 2000. godine, kada je postalo aktualno otkupljivanje stambeno-poslovnih prostora, otišla u Gradsko poglavarstvo podnijeti papire za otkup prostora.
- Rečeno joj je da ne brine, da će se sve riješiti. Ništa se nije riješilo, a svi stanari već su otkupili svoje stanove. Rekli su joj da ne brine i da je nitko neće izbaciti dok je živa. U međuvremenu je došlo do promjene u adresi te je to sada Trg dr. Franje Tuđmana 7. Maminim odlaskom u mirovinu i povlačenjem u Komarevo, nastavio sam u dvorišnom prostoru obavljati djelatnost RTV servisa i tako sve do potresa. Najamninu sam plaćao Gradu Petrinji, komunalna naknada, smeće, voda i struja je također plaćana. Katastrofalnim potresom sva moja dokumentacija, računi, moja imovina i sve što se nalazilo u tom prostoru nepovratno je uništeno - poslao je Željko Gradu Petrinji pismo namjere u kojemu je izložio svoje buduće planove za taj prostor.
Podržali su njegovu ideju, no, kaže, tada je uslijedio šok. Iz grada su rekli da je prostor u vlasništvu države, da se obrati Državnim nekretninama jer će taj prostor, nakon obnove, ići u natječaj.
- Pisao sam i njima s molbom da mi omoguće nastavak korištenja tog prostora nakon obnove jer da nije bilo potresa ja bih i danas u njemu bio. Svi računi za komunalije vode se na moje ime. Grad Petrinja daje mi punu podršku oko nastavka korištenja prostora jer bi se time ostvarila i velika korist u turističkoj, izložbeno-povijesnoj i edukativnoj ponudi grada - pisao je Vrzan i Državnim nekretninama.
Već mjesecima ne spava svjestan da sa svojim prihodima ne može biti financijski konkurentan na natječaju za taj prostor. Obratio se ponovno i gradu s molbom da potraže ugovor o najmu u svojoj arhivi i pošalju mu presliku kako bi se mogao vratiti u prostor u kojemu je odrastao i cijeli život radio.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
