Umiremo gotovo svakodnevno, gotovo pola ljudi koji su 2007. godine predali zahtjev za odštetu je mrtvo. To je izgleda politika Vlade, kaže A. Grubić, čelnik Udruge
News
Komentari 4Umiremo gotovo svakodnevno, gotovo pola ljudi koji su 2007. godine predali zahtjev za odštetu je mrtvo. To je izgleda politika Vlade, kaže A. Grubić, čelnik Udruge
Hrvatska Vlada očekuje da će ljudi obolijevati od azbesta iduće 33 godine, a nije spremna rješiti problem onih koji odavno boluju. To je samo jedna od stavki koja je ogorčene pripadnike Udruge 'Biglovi azbesta' u srijedu natjerala na blokadu prometnice u Solinu.
Ne oglasi li se Vlada ni nakon ovoga spremni su zatvoriti magistralu prema Dubrovniku.
Predsjednik Udruge Anđelko Grubić okomio se i na sindikalistu Jozu Marića. Optužio ga je da se makinacijama izborio samo za radnike učlanjene u sindikat, čime je oštetio stotinjak radnika Salonita.
- Umiremo gotovo svakodnevno, gotovo pola ljudi koji su 2007. godine predali zahtjev za odštetu je mrtvo. To je izgleda politika Vlade da nas pusti da pomremo i da se problem riješi sam od sebe - ogorčen je Grubić.
Udruga ne zastupa samo bivše radnike Salonita, već sve oboljele od azbestoze. Izvjestan broj radnika Brodosplita pa i raznih građevinskih firmi također su bili u dodiru s azbestom, no nije im bio u opisu posla, pa ne mogu ostvariti svoja prava.
Udruga iznosi i podatak da je od deset oboljelih Vranjičana samo troje radilo u Salonitu.
Nažalost, Udruga ima sve više mlađih članova, koji nikad nisu ušli u krug tvornice. U razdoblju od 1970.-1990. godine Salonit je godišnje prerađivao oko 25 tisuća tona azbesta, a dnevna proizvodnja je dosezala 200 tona.
Dok se u svijetu proizvodnja azbesta zabranjivala, radnici Salonita nisu imali pojma s kakvim otrovom svakodnevno imaju posla. Mnogi su proizvodni otpad odnosili i koristili za gradnju kuća i pristupnih cesta.
- Azbest je svuda oko nas i dan danas truje nas i našu djecu. Ja sam 27 godina radio u Salonitu, a kao dijete se igrao u krugu tvornice, tako da azbestozu nisam mogao izbjeći - kaže Vjekoslav Benzon. On je prije osam godina dobio otkaz, jer je javno upozoravao na azbestnu opasnost. Vjekoslav kaže da je obolijevanje od azbestoze vezano uz određeni gen.
- Otprilike 30 posto populacije Hrvatske nema taj gen i oni azbest, karikirano kazano, mogu jesti bez straha - kaže Vjekoslav.
Prosvjed je došao podržati i Stjepan Batinović iz pločanske Udruge 'Žrtve azbesta'.
- Isti nas problemi muče, a Vlada nam ne odgovara već tri mjeseca. Naša udruga broji 850 oboljelih i sad nam je 10 ljudi u bolnici u kritičnom stanju. Mnogi su danonoćno spojeni na kisik, a mjesečno nam umiru 2-3 člana - kaže Stjepan.
Oboljeli su ogorčeni na Vladu jer ih ignorira i ne želi surađivati na rješavanju otvorenih pitanja.
Mnogi od njih imaju i pravomoćne presude, ali se ne mogu naplatiti jer ih stalno zavlače i traže im nove pretrage.
Ljuti ih i inicijativa da se referentni centar za azbest iz Splita preseli u Zagreb. Taj im je potez nelogičan, jer je 99 posto oboljelih upravo iz dvije najjužnije županije. Oboljeli smatraju da ako jednog dana i dobiju obeštećenje, ništa neće moći nadoknaditi strah od terminalnog ishoda bolesti od kojeg svakodnevnog strepe oni i njihovi najbliži.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+